RAZOTKRIVANJE MARKOVIĆA Tiskovnu konferenciju u povodu potpisivanja ugovora između Adris grupe i HNS-a u sjedištu Nogometnog saveza u Rusanovoj ulici u Zagrebu Bilić je nenadano iskoristio kako bi objavio da će, ako mu ponude, potpisati bilo kakav ugovor na dvije godine; Marković je otišao prije njegove izjaveSukob između izbornika hrvatske nogometne reprezentacije Slavena Bilića i predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Vlatka Markovića oko toga hoće li Bilić i nakon ovoljetnog Europskog prvenstva ostati izbornik ili ne samo je vrhunac njihova osmogodišnjeg razmimoilaženja. Marković i Bilić nisu se nikad voljeli i sada, kad hrvatska reprezentacija postiže najbolje rezultate u posljednjih deset godina, pokazuje se njihova netrpeljivost.

Marković ne podnosi Bilića jer je Bilić popularniji od njega, jer u očima javnosti hrvatski nogomet ovisi o Biliću, a ne o Markoviću, jer je u HNS uveo reprezentativce iz 1998. kojih se Marković boji da bi ga mogli srušiti s mjesta predsjednika i, što je najvažnije, jer ga je Bilić doveo u bezizlazni položaj. Ako Bilić ostane, i dalje će biti važniji od Markovića. Ako Bilić ode, javnost će optužiti Markovića da nije učinio ništa da zadrži Bilića i morat će otići s mjesta predsjednika HNS-a. Zato sada Marković ucjenjuje Bilića jer zna da se nakon prošlogodišnjeg razvoda Bilić ne želi udaljavati od svoje djece i nije voljan otići u inozemstvo, bez obzira na ponude. S druge strane, Bilić ne voli Markovića zbog svega navedenog, odnosno jer zna da bi ga se Marković sutra riješio, samo kad bi znao da zato neće trpjeti posljedice.

Slaven Bilić prekinuo je nogometnu karijeru 2000. i u listopadu iste godine objavio kako želi biti izbornik hrvatske nogometne reprezentacije. Tadašnji izbornik Miroslav Blažević tada je s reprezentacijom loše započeo kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2002., zbog čega je smijenjen.

Iako se Bilić nudio za novog izbornika, stručna komisija HNS-a objavila je da izbornik ne može biti onaj tko nema višu trenersku školu. Uzalud se Bilić pozivao na primjere Beckenbauera, Völlera, Platinija i Rijkaarda, izbornike koji nisu imali diplomu trenerske škole. Njegova argumentacija nije prihvaćena, izbornik je postao Mirko Jozić, a Bilić je upisao Višu trenersku školu. Dvije godine poslije Jozić je smijenjen i Bilić ponovno pokušava postati izbornik, ali ovaj put drukčijom taktikom.

Osobno je lobirao kod članova Izvršnog odbora HNS-a koji su odlučivali o novom izborniku. Prema onom što se moglo doznati, Bilić je već tada imao obećanje većine članova IO HNS-a da će postati izbornik, ali kako je obećanje ludom radovanje, na kraju je Stručna komisija predložila Otta Barića i Ivana Katalinića, a Izvršni odbor je izabrao Barića.

Upravo u to vrijeme vidjelo se da tada 65-godišnji Vlatko Marković ne namjerava otići s mjesta predsjednika HNS-a, odnosno, kako je poslije sam rekao, “otići ću kad ja budem htio“. Kako su tih godina reprezentativci koji su osvojili treće mjesto na Svjetskom prvenstvu 1998. prestajali igrati nogomet, u medijima se počelo pisati kako bi bilo logično da Zvonimir Boban postane predsjednik HNS-a. Iako je izjavljivao da njegova fotelja čeka na Bobana, Marković je zapravo ojačao svoj utjecaj u Skupštini HNS-a i shvatio da treba minorizirati utjecaj bivših reprezentativaca. Dolazak Bilića za izbornika uspješno je odbačen tako što je 2004. postavljen za izbornika mlade reprezentacije, ali se vidjelo da Marković neće uspjeti obraniti HNS od reprezentativaca iz 1998. godine. To se i obistinilo nakon Svjetskog prvenstva 2006. u Njemačkoj kad je Zlatka Kranjčara zamijenio Slaven Bilić.

Prije izbora Bilić je počeo još jaču kampanju. Opet je lobirao i kod članova Skupštine HNS-a i kod članova Izvršnog odbora HNS-a, ali je shvatio da mu treba i medijska potpora. Kako je tijekom Svjetskog prvenstva u Njemačkoj Bilić pisao za Večernji list, zbližio se s novinarima i dobio podršku najprodavanijih dnevnih novina, Večernjeg i Jutarnjeg lista, dok ga je Slobodna Dalmacija i otprije favorizirala. Tako naoružan, i uz grešku Markovića koji je pregovarao sa slovenskim trenerom Srećkom Katancem, podcjenjujući tako hrvatske trenere, Bilić je vrlo lako postao izbornik. Tog trenutka počeli su mučni dani za Vlatka Markovića.

BILIĆ S kćeri Alanom i sinom Leom nedavno na humanitarnoj akciji u hotelu 'Marjan' u Splitu, kad je proglašen UNICEFovim ambasadorom dobre volje i kad je za 100.000 kuna kupio akustičnu gitaru pjevača GibonnijaBilić je uvjetovao Markoviću da neće biti izbornik ako ne može sam izabrati suradnike, a to su Aljoša Asanović, Robert Prosinečki, Nikola Jurčević i Marijan Mrmić, njegovi suigrači iz reprezentacije koji smetaju Markoviću. Marković se nije mogao prvog dana sukobiti s Bilićem i dao mu je odriješene ruke, ali ne i financijsku sigurnost. Iako je Bilić dobio mjesečnu plaću od 40 tisuća kuna, koliko su imali i prethodni izbornici, Prosinečki i dalje besplatno radi, dok je Mrmić na plaći svog bivšeg kluba Varteksa a ne HNS-a.

Nije plaćen ni Goran Vučević, bivši igrač Hajduka koji iz svog džepa plaća troškove putovanja na kojima “snima“ igru protivničkih reprezentacija i podnosi izvještaje Biliću. Time je Marković jasno poručio Biliću kako njegovi suradnici nisu dobrodošli u HNS-u. Uskoro se sukob između Bilića i Markovića počeo prelamati na novčanim pitanjima. U prosincu 2006., nakon prvih uspjeha s reprezentacijom, engleski prvoligaš West Ham, za koji je Bilić nekoć igrao, navodno mu je ponudio milijun funti godišnje da postane njihov trener. A u lipnju 2007. i službeno je objavljeno da se Bilić razvodi od supruge Andrijane. Kao pravi džentlmen Bilić je supruzi s kojom ima sina i kćer ostavio kuće u Skradinu i Kostreni te dvoetažni stan u Pazdigradu, elitnoj splitskoj četvrti. Dobar dio nogometne zarade tako je potrošio, a tijekom karijere, koju je prijevremeno prekinuo zbog ozljede, nije zaradio onoliko koliko je mogao. Primjerice, najveća plaća bila mu je u Evertonu, kad je mjesečno dobivao 27 tisuća funti. Kako je taj ugovor, zbog Bilićeve ozljede, raskinut 28 mjeseci prije isteka ugovora, Bilić je prilikom prijevremenog raskida ugovora 2000. ispraćen s milijun funti.

Uza sve to plaća i alimentaciju te je zbog toga došao u dilemu, prihvatiti inozemne ponude kojih je bilo sve više ili šutjeti čak i u onom trenutku, bilo je to u studenom 2007., kad Marković uporno nije htio reći hoće li Biliću, koji je već izborio nastup reprezentacije na Europskom prvenstvu 2008., s novim ugovorom povećati plaću. Zato se Bilić odlučio na zanimljivu igru. Odjednom su u engleskim novinama počele izlaziti Bilićeve izjave o maloj izborničkoj plaći i mogućnosti da nakon Europskog prvenstva napusti reprezentaciju. Bilić je uporno tvrdio kako su engleski novinari, poznati po izvrtanju riječi, upravo to i njemu napravili, ali sad se vidi da to baš i nije bilo tako. Bilić je tada ozbiljno počeo razmišljati o odlasku u inozemstvo i preko engleskih medija počeo slati poruke HNS-u i hrvatskoj javnosti.

Daleko od toga da je Bilić financijski ovisan o ikome. Naime, potkraj prošle godine objavljeno je kako će UEFA svaki nacionalni nogometni savez, pa tako i hrvatski, za plasman na EP nagraditi sa 7,5 milijuna eura. Ako se Vlatko Marković drži starih pravila, taj će se novac dijeliti tako što će 40 posto iznosa dobiti igrači, 40 posto savez a 20 posto, znači milijun i pol eura, stručni stožer. Stručni stožer, koji će podijeliti tih milijun i pol eura, čine Bilić, Asanović, Prosinečki, Mrmić i Jurčević i logično je da Bilić, kao prvi čovjek, uzme najviše. Budu li dijelili ravnopravno, svatko će dobiti po 300 tisuća eura, a bude li se poštovala hijerarhija, Bilić će dobiti pola milijuna eura. Tako se dijelio novac 1998., ali tada je Miroslav Blažević uzeo 90 posto nagrade stručnom stožeru, a suradnici su podijelili sitniš.

Posljednjih mjeseci Marković je i dalje pokušavao objasniti Biliću tko je šef. Primjerice, Bilić i suradnici iz stručnog stožera bili su iznenađeni doznavši da će baza hrvatske reprezentacije u Austriji tijekom EP-a biti u mjestašcu Bad Tatzmannsdorf, jer se nitko s njima nije konzultirao pri donošenju te odluke. Kako je vrijeme prolazilo a Marković i dalje govorio da ima vremena za raspravu o novom ugovoru, Bilić je odlučio pokazati da će napustiti reprezentaciju ako mu se napokon ne ponudi novi ugovor, jer sadašnji ističe u srpnju ove godine. Potvrdio je da mu njemački Hamburger SV nudi milijun eura godišnje plaće ako nakon EP-a postane njihov trener.

DOK JE BIO IGRAČ engleskog kluba Everton, Bilićeva mjesečna plaća bila je 27 tisuća funti, a zbog ozljede je 2000., 28 mjeseci prije isteka, raskinuo ugovor i dobio milijun funti, tako da u karijeri nije zaradio koliko je mogaoVlatko Marković ponio se spram Bilića apsolutno nedostojno. Svaki drugi predsjednik nacionalnog saveza na njegovu bi mjestu pozvao Bilića na sastanak, ponudio mu novi ugovor i rekao, potpiši ili nakon Europskog prvenstva napuštaš izborničko mjesto. Bilić bi odmah odgovorio na ponudu, pozitivno ili negativno, i time bi sve bilo riješeno. Međutim, ljubomorni Marković žonglira s Bilićem u javnosti, nastoji poniziti i njega i ostatak stručnog stožera i time još jednom pokazati tko je šef hrvatskog nogometa. On, međutim, igra i na još jednu Bilićevu slabost. Zna da se Biliću ne ide u inozemstvo jer bi želio biti što bliže djeci, sinu Leu i kćeri Alani, i zato se ne obazire na inozemne prijetnje. S druge strane, zna da ne smije ići do kraja, jer ako Bilić ode, pod pritiskom javnosti morat će otići i Marković. U tako kompleksnom nadigravanju Bilić je pred Uskrs povukao radikalan potez kako bi razotkrio Markovića. Rekao je - ponudite mi bilo kakav ugovor na još dvije godine i ja ću ga potpisati. Marković više nema prostora za uzmak, jer ako sljedećeg tjedna ne ponudi ugovor Biliću, postat će najomraženija osoba u Hrvatskoj.