Svako tijelo ovisno o svojoj površinskoj temperaturi emitira elektromagnetsko zračenje određene frekvencije: na tom principu radi termovizijska kameraTermovizijske kamere, kakve policija koristi u potrazi za Ivanom Koradeom, uređaji su koji prije svega služe za lociranje, a ne za identifikaciju osoba za kojima se traga. Većinu takvih kamera hrvatska je policija dobila iz donacija stranih država da bi što bolje kontrolirala državne granice i spriječila ilegalne migracije. O tome koliko termovizijske kamere pospješuju rad granične policije svjedoči i statistika da je hrvatska policija 2005. u prvoj godini korištenja takvih uređaja uhvatila četiri puta više ilegalnih imigranata u odnosu na godinu prije. Riječ je o poprilično staroj tehnologiji.

Prve verzije takvih kamera američka je vojska koristila još u Korejskom ratu, 1951., a od onda su razvijene i brojne namjene u civilne svrhe. Termovizijske kamere funkcioniraju tako da bilježe elektromagnetski spektar zračenja tijela. Svako tijelo, ovisno o svojoj temperaturi, emitira elektromagnetske zrake različitih valnih dužina. Kamera polja različitih temperatura prikazuje pomoću boja. Postoje razne verzije takvih kamera, koje koriste različite vrste spektra boja kako bi prikazale temperaturu. Najčešći je “white thermal imaging” prikaz gdje se tijela najviše temperature prikazuju bijelom bojom, srednje temperature crvenom i žutom, a najhladniji objekti obojeni su u plavo. Takav je sustav upotrijebljen u slučaju generala Koradea. Postoji i obrnuti prikaz, gdje su objekti s najvišom temperaturom obojeni crnom bojom, ali i “color thermal imaging” prikaz koji temperature prikazuje putem toplih i hladnih boja.

TERMOVIZIJSKA SNIMKA Bolji modeli kamera već na kilometar-dva mogu identificirati osumnjičenikaUpravo radi toga, termovizijske kamere su uređaji prije svega namijenjeni za lociranje ljudi na velikim otvorenim područjima, zato što postoji vrlo velika temperaturna razlika između čovjeka i okoline, koju kamera lako registrira. Osobito su korisne po mraku i u uvjetima slabe vidljivosti zato što količina atmosferskog svjetla uopće ne utječe na kvalitetu slike. Također, takve kamere imaju velik domet, pogotovo modeli koji su proizvedeni za vojnu upotrebu. Riječ je o vrlo skupim uređajima, a kamere kakve koristi hrvatska policija stoje između 35 i 40 tisuća eura.

U većini slučajeva se montiraju na zemlju, te autonomno snimaju okolinu u radijusu od pet do sedam kilometara. Opremljene su jakim objektivima, senzorima za pokret i kompjuterskim softverom koji kameri omogućava da automatski registrira kretanje u neposrednoj okolini i usmjeri svoj objektiv u tom smjeru. Pretpostavlja se da je takva kamera u noći sa subote na nedjelju registrirala kretanje u šumi kod Velike Veterničke.

---

Ipak, glavni nedostatak takvih uređaja je loša rezolucija slike, tako da kamera prikazuje tek grube obrise objekta koji se snima. Pomoću takve snimke može se razaznati čovjeka od životinje, ali je točna identifikacija teška. Također, suprotno općem uvjerenju, termovizijske kamere ne mogu snimati kroz čvrstu podlogu. One bilježe jedino površinsku razliku u temperaturi. Ako su točne pretpostavke da se Korade skriva u nekom podzemnom skloništu ili jednom od napuštenih rudnika na Ivančici, policija ga neće moći locirati pomoću takvih uređaja.

U potrazi za Ivanom Koradeom hrvatska policija vjerojatno koristi model termovizijske kamere montiran na voziloTo je vjerojatno i razlog zbog čega su policijski službenici uporno odbijali potvrditi kako je osoba u šumi otkrivena pomoću termovizijske kamere. Naime, policiji je u interesu da Korade što više bude u pokretu, jer je tako veća šansa da ga se locira putem termovizijske kamere. Zato oni nisu željeli da Korade iz medija dozna da koriste takve uređaje jer bi inače odbjegli general mogao svoje kretanje svesti na minimum i tako otežati posao policiji. Također, legitimno je pitanje, u kakvom je Korade stanju, s obzirom na to da boluje od dijabetesa. Nakon tako dugog skrivanja u šumi, pitanje je može li se i dalje kretati te je li uopće živ.

Inače, policije u zapadnoeuropskim zemljama raspolažu i radarskim uređajima pomoću kojih se može snimati kroz zidove. Takve kamere funkcioniraju na principu mikrovalova, a danas čak postoje i uređaji koji mogu prikazati i trodimenzionalnu sliku unutar pojedinog objekta. Takvi uređaji bi bili idealni za lociranje podzemnog skrovišta Ivana Koradea, ali, nažalost, hrvatska policija ne raspolaže takvim uređajima.