'Ako želite dobiti puno u Bruxellesu, onda morate i zahtijevati puno'Barem u dva aspekta Daniel Guéguen ne predstavlja tipičnog Francuza u Bruxellesu. Za razliku od većine sunarodnjaka odlično govori engleski i bez zadrške naglašava kako je osjećaj europske pripadnosti u njemu nadjačao francusko porijeklo. U čestim medijskim nastupima isticao je da su sklonost izolacionizmu i odbojnost prema engleskom dva glavna razloga zbog kojih njegova domovina posljednjih desetljeća ekonomski stagnira i ima sve manji utjecaj na zajedničku europsku politiku.

Danas je Guéguen, vjerojatno, vodeći lobist u Europskoj uniji i suvlasnik CLAN Public Affairsa, jedne od pet najjačih tvrtki u ovom području. Posebno su poznate njegove pregovaračke sposobnosti u području poljoprivrede, što ne iznenađuje jer je godinama bio u vrhu glavnih farmerskih organizacija. Kada je zaključio da EU seljaci pretjerano naginju antiglobalističkim zahtjevima, napustio ih je i posvetio se privatnom biznisu.

Bit lobiranjaDANIEL GUÉGUEN (lijevo) sa suradnicima je 1996. osnovao vlastitu lobističku tvrtku u BruxellesuRodio se u Francuskoj, i u Rennesu diplomirao pravo, a političke znanosti u Parizu. Sedamdesetih se zaposlio u Europskom odboru proizvođača šećera (CEFS), u kojem je 1988. postao generalni direktor i rukovodio preseljenjem sjedišta iz Pariza u Bruxelles. Na tom položaju uspio je izlobirati dugoročne beneficije za europsku šećernu industriju te osigurati njezin razvoj i za vrijeme Urugvajske runde pregovora sa Svjetskom trgovinskom organizacijom. Godine 1994. prešao je u COPA-COGECA-u, vodeće udruženje poljoprivrednika i njihovih zadruga unutar EU. Kao glavni tajnik sudjelovao je u pomirbi s europskim prehrambenim industrijama i stvaranju zajedničke poljoprivredne politike. S Borisom Rousseffom 1996. osnovao je konzultantsku tvrtku, koja spada među vodeće u Europskoj uniji. Guéguen je autor nekoliko knjiga o lobiranju, suosnivač prve europske škole lobiranja i gost profesor na magisteriju europskih javnih poslova na Université Libre de Bruxelles. Ovih dana dolazi u Zagreb gdje će održati predavanje o lobiranju.

NACIONAL: Već trideset godina radite i krećete se u lobističkim krugovima u Bruxellesu. Koliko se taj milje promijenio do danas?
- U Bruxelles sam došao prije 33 godine, dakle, stariji sam nego što izgleda. Sve se promijenilo, a glavni razlog je taj što EU ima 27 država, a 70-ih je administracija bila značajno manja. Velike su razlike i u stilu lobiranja, koje se u 70-ima temeljilo na diplomatskim sposobnostima, a sada je to pitanje strategija, pa čak i snage pojedinih lobista i njihovih institucija. Danas lobiste traže vodeće svjetske kompanije, a katkad čak i države, i u igri su golemi interesi. Zato se nastupa sa sve manje diplomacije i obzira, a sve veći naglasak je na snažnom nastupu lobista.

DANIEL GUÉGUEN s mladim polaznicima svoje škole za lobiste ETI NACIONAL: Koja je vaša formula opstanka u tom društvu?
- O lobiranju postoje razna mišljenja, recimo, u Bruxellesu će vam kazati da je lobiranje isto što i korupcija. To nije točno jer bit ovog posla je uvjeriti drugu stranu da prihvati vaše argumente. Na jednoj strani su službene institucije kao što su Europski parlament i Komisija, koji donose zakone i pravila, a na drugoj su lobisti i razne nevladine organizacije koje zastupaju brojne interese. Lobiranje je pitanje kredibiliteta, i želite li uspjeti u Bruxellesu, najprije morate poznavati europsko zakonodavstvo. Ako želite biti dobar lobist, morate postati ekspert koji je u stanju članu Europske komisije detaljno objasniti određeni problem. Loši lobisti usporavaju donošenje odluka, i umjesto da pomognu u rješavanju nekog pitanja, izazivaju dodatne nedoumice. Naposljetku, važni su i osobni kontakti i poznanstva s članovima Europske komisije, parlamentarnim zastupnicima, šefovima i direktorima vodećih industrija i medija. To je vrlo kompleksan posao.

Posljedice ulaska u Europsku unijuNACIONAL: U jednom nastupu na BBC-ju rekli ste da je širenje EU proizvelo veću birokraciju i pad efikasnosti.
- To možda zvuči pesimistično, ali ja sam racionalan. Nemam nikakve sumnje glede važnosti koju ima EU, uostalom, cijelu karijeru radim unutar te sfere o kojoj sam napisao nekoliko knjiga i održao niz predavanja. Ali nema dvojbi da postoje dva koncepta razvoja EU: želimo li federalnu Europu koja će funkcionirati kao jedinstveno tržište ili ćemo dopustiti zadržavanje samostalnosti svake od brojnih zemalja članica. To nije jednostavno pitanje jer Unija već uvelike djeluje kao jedinstveno tržište, ali istovremeno većina građana smatra kako ne utječu na donošenje odluka. Takvo razmišljanje dugoročno predstavlja veliku opasnost i smatram da će u budućnosti trebati pronaći način kako povećati utjecaj ljudi na politiku Europske unije.

NACIONAL: Dio hrvatske javnosti strahuje od ulaska u Europsku uniju. Kao lobist, koje prednosti biste izdvojili ako Hrvatska bude priključena?
- Vašu zemlju poznajem dugi niz godina. Prvi put u Jugoslaviji sam bio još 1958., a nakon 1992. nekoliko puta sam posjetio Hrvatsku u kojoj je objavljeno i nekoliko mojih knjiga. Znam da ću zvučati kao demagog, ali prilikom svih tih posjeta bilo je više nego očito kako većina ljudi s kojima sam komunicirao u potpunosti podupire ulazak Hrvatske u Europsku uniju. U ovom trenutku EU ima 27 država i ulazak još jedne ni na koji način neće poremetiti političku ravnotežu ili izazvati nestabilnost. Isto tako, nema prevelike mudrosti oko toga koji su interesi Hrvatske za pristupanje u Uniju. To će vam osigurati razvitak gospodarstva, stabiliziranje demokracije i nastavak razvojnih procesa. Bio sam u Rumunjskoj, Bugarskoj, Češkoj, i svuda se na licu mjesta uvjerio da ulazak u EU za sobom povlači jačanje ekonomije.

Prava taktikaZa Blaira Guéguen smatra da je presudno oblikovao Europsku komisiju koju vodi J. M. BarrosoNACIONAL: A pristup NATO-u, u koji je prije nekoliko dana pozvana Hrvatska?
- Ja sam Francuz, a poznato je da mi volimo nezavisnost u odnosu na Ameriku. Razumijem potrebu integracije i zaštite od nekih novih prijetnji, ali ne slažem se s politikom predsjednika Sarkozyja koji zagovara snažniju prisutnost naše države u NATO-u.

NACIONAL: Jedna od glavnih prepreka u hrvatskim pregovorima s EU je poljoprivreda. Kao netko s dugogodišnjim iskustvom u vođenju europskih farmerskih udruženja, kako biste riješili taj problem?
- Moj savjet bi bio, ako želite dobiti mnogo, onda i zahtijevajte mnogo. U protivnom ćete se morati zadovoljiti malim. Znam da je to teško provesti u pregovorima, ali praksa pokazuje da je to ispravna strategija. Pratio sam ponašanje novih članica i redovito me iznenadila njihova sramežljivost u pristupu. Razumljivo da Njemačka ili Francuska posjeduju veliku moć, ali unutar Europske unije svaka od zemalja je jednako vrijedna. Kada pokazujete komplekse, to znači da ste slabi. Preporučio bih vašim pregovaračima snažan nastup, iako je činjenica da neće moći izvući previše povlastica za hrvatske poljoprivrednike. Mala ste država i sugerirao bih vašim poljoprivrednicima učlanjenje u COPA-COGECA-u, koja je najjače farmersko udruženje u Europi. Osim toga, iznimno je važno tko je ministar poljoprivrede i posjeduje li liderske osobine. Iznenadili biste se kako često šefovi manjih država, zahvaljujući liderskim sposobnostima, mogu pridonijeti percepciji svoje zemlje. Dokaz su odlična predsjedavanja Unijom, kada su na čelu bili Luksemburg ili Belgija, a jako loši rezultati tijekom mandata Francuske. Pronađe li Hrvatska takvog političara, njezin utjecaj u Bruxellesu bit će mnogo veći nego što pripada državi s 4,5 milijuna stanovnika.

NACIONAL: Je li, po vašem sudu, premijer Ivo Sanader političar takvih kapaciteta?
- Ne bih želio ocjenjivati njegov rad. Znam dosta o vašoj zemlji, ali suzdržat ću se od ocjene rada Vlade.

NACIONAL: Jedna od vaših taktika uključuje lobiranje na nižim razinama, i tvrdite kako je bolje utjecati na šefa nekog odjela u bruxelleskoj administraciji nego na člana Europske komisije.
- Biti europski povjerenik je politička funkcija i ona ne uključuje rad na važnim dokumentima. To rade tzv. desk officers, i ako njih uspijete uvjeriti da ste u pravu, riješili ste veći dio posla. Često imam klijente koji kažu da žele vidjeti nekog ministra ili člana Europske komisije, a ja ih uvjeravam kako je mnogo praktičnije sastati se s ekspertom koji obrađuje dosje što se odnosi na njegovu državu ili tvrtku. Vi u Hrvatskoj također mislite da ćete nešto postići ako se u Bruxellesu sastajete s europskim povjerenicima, a ja sada ovdje i vas uvjeravam da je to pogrešna taktika.

Lobistički prioritetiNACIONAL: Tko su najznačajniji klijenti CLAN Public Affairsa?
- Uglavnom su to velike međunarodne tvrtke, neki regionalni poslovni krugovi, grupe investitora, a važan aspekt je i održavanje trening-seminara za lobiste. Nešto slično ćemo ovih dana prezentirati i u Zagrebu.

TONY BLAIR, britanski državnik NACIONAL: Ne precjenjuje li se, ipak, utjecaj lobista? Duhanska industrija ulaže golem novac u lobiranje, a opet u cijelom svijetu dolazi do zabrana pušenja i brojnih restrikcija?
- Mislim da je duhanska industrija specifičan primjer. Kredibilitet i proaktivan stav preduvjet su uspjeha u lobiranju, recimo, jedan od dokaza su uspjesi hrvatske industrije šećera. Vaši lobisti su se odlično pripremili i iz godine u godinu djelovali na pravim adresama, a rezultat su bili odlični izvozni rezultati. Jednim dijelom to je zato što se nisu protivili politici Europske komisije, nego su uvijek pokušali izvući maksimum mogućeg. Lobiranje će uspjeti samo ako ste dio rješenja, a ako idete protiv struje, sigurno ćete izgubiti.

NACIONAL: Što vas je navelo da postanete lobist?
- Moja karijera se postupno razvijala još od 1975., a prva važna funkcija bio je položaj generalnog direktora Europskog odbora proizvođača šećera na koji sam došao prije 20 godina. U to vrijeme naši lobistički prioriteti bili su održavanje povoljne regulacije za industriju šećera i zadržavanje određenih sigurnosnih klauzula tijekom pregovora sa Svjetskom trgovinskom organizacijom. Onda sam između 1994. i 1996. kao glavni tajnik COPA-COGECA-e lobirao unutar EU i uspjeli smo napraviti dosta toga u korist farmera i poljoprivrednika iz EU. Ta vrsta poslova više mi nije bila zanimljiva i poslije dvije godine sam napustio COPA-COGECA-u te osnovao vlastitu tvrtku, CLAN Public Affairs.
Nepostojanje istinskih vođa

NACIONAL: Pretpostavljam da ste često surađivali s Joséom Bovéom, jednim od vodećih svjetskih antiglobalista.
- Bové je karizmatičan i odlično koristi medije, ali ne slažem se s njegovim argumentima. Prije svega, poljoprivreda je svojevrsni zarobljenik sporazuma sa Svjetskom trgovinskom organizacijom, a to znači da u okviru postojećih sporazuma treba pokušati pronaći najbolje rješenje. Ne možete nešto potpisati, a onda poput Joséa Bovéa zahtijevati da se ne poštuje to što ste potpisali. Drugo područje oko kojega se nismo složili jesu upotreba biotehnologije i GMO. Shvaćam da su to pitanja s kojima treba pažljivo postupati, ali nije moguće potpuno ih odbaciti. Povijest svjedoči da su ljudi uvijek pokušavali pronaći bolja rješenja i povećati proizvodnju. Isto je i danas s GMO proizvodima koji mogu osigurati bolju prehranu stanovništva ili bioprodukte od kojih se proizvodi gorivo. Prema mojem mišljenju, unutar Europske unije se a priori izbjegava svaka rasprava o temama kao što je GMO, a Bové je jedan od zagovornika takve politike. Nisam se slagao s takvim stavovima i 1996. sam, među ostalim i zbog toga, odlučio osnovati vlastitu tvrtku.

NACIONAL: Kad smo već kod karizmatičnih javnih osoba, vidite li u Europskoj uniji nekoga koga se može smatrati politički liderom?
- Jedan od glavnih problema u Bruxellesu je nepostojanje istinskih vođa. José Manuel Barroso, predsjednik Europske komisije, na tom je položaju prihvatljiv članicama EU, ali on nije nikakav lider. Barroso ne kreira zajedničku politiku, nego provodi tuđe ideje i zato me ne iznenađuju prijedlozi da zaslužuje još jedan petogodišnji mandat. To je zato što nikome ne smeta. Ali europski lideri nisu ni Sarkozy ni Angela Merkel, a sve zato što Europa i ne želi lidere. Među nama, sadašnja Europska unija jest Blaireova, koji je krucijalno utjecao na sastav Barrosoova kabineta, a osim toga uspio je u ideji da je EU ponajprije jedinstveno i veliko slobodno tržište. U političkom smislu stojim na drugoj strani i zagovaram čvršće povezivanje unutar EU i njezinu federalizaciju, ali i manje robovanje tržišnim pravilima jer postoje velike razlike u stupnju razvijenost članica EU. Ako u bliskoj budućnosti ne pronađemo rješenje, mogući su brojni problemi.

NACIONAL: I zbog toga ste osnovali CLAN Public Affairs?
- Nisam više imao motiva sudjelovati u COPA-COGECA-i, koja je zagovarala konzervativne stavove farmera, a i htio sam postati dio rješenja u donošenju zajedničke europske politike. Volim proaktivnu, a ne negativističku politiku, i to je ono što mogu raditi u vlastitoj tvrtki.

Najveći profesionalni uspjeh: šećerNACIONAL: Što je tako uzbudljivo u lobiranju?
- Za mene je najuzbudljivije to što, dok lobiram, ja sam arhitekt čitave priče. Nezaobilazan faktor je živjeti i raditi u Bruxellesu, gradu koji je središte EU i gdje se donose sve važne odluke, održavaju pregovori i u kojem je svaki dan novi izazov. Ovamo dolaze predstavnici najjačih korporacija, koje morate uvjeriti u vlastite sposobnosti, a to je jako uzbudljivo.

NACIONAL: Koji je vaš najveći profesionalni uspjeh?
- Šećer. Snažno smo lobirali i uspjeli izboriti bitne povlastice za šećernu industriju. Postigli smo i brojne uspjehe sa snažnim tvrtkama, ali priznajem da je bilo i povremenih neuspjeha - uglavnom zbog sramežljivog pristupa naših klijenata i izbora pogrešne strategije. Lobiranje je strahovito važan posao i morate se usredotočiti na brojna pitanja, i tek tada imate izgleda za uspjeh. Hrvatska bi trebala koristiti lobističke usluge i sada kada pregovara za ulazak u Europsku uniju, ali i kada postane punopravni član Unije. Tek tada će neke grupacije, kao što su poljoprivrednici, shvatiti koliko koristi im može donijeti dobro lobiranje.