MIRAN KURSPAHIĆ s Milivojem Beaderom i glumcima nove predstave 'Koriolan - stupovi društva' koju priprema u Teatru &td“Odabrao sam Shakespeareov ‘Koriolan’ jer na sjajan način korespondira s aktualnom temom - poimanjem heroja i herojstva u Hrvatskoj, koja je aktualizirana slučajem generala Ivana Koradea”, rekao je Miran Kurspahić (29), glumac i redatelj nekoliko nekonvencionalnih i politički osviještenih kazališnih projekata, poznat i kao buntovnik, borac za studentska prava i inicijator “virtualnog džihada protiv Odsjeka kazališne režije i profesora Branka Brezovca i Ozrena Prohića”, koji u Teatru &td upravo završava novu predstavu “Koriolan - stupovi društva” s Milivojem Beaderom u naslovnoj ulozi.
Predstava se temelji na kosturu Shakespeareova originala, no u komad je interpolirano mnoštvo citata iz popularnih filmova poput “Pattona” i “Ramba”, zatim nekoliko dijelova iz Ibsenovih “Stupova društva” i nešto pravih intervjua. Zamislio ju je kao interaktivni projekt - igrat će se na nekoliko vanjskih i unutrašnjih prostora u dvorištu SC-a, a publika će putovati, kaže, od scene do scene. Premijera će biti 8., 9. i 10. svibnja u Teatru &td, dramaturginja je Rona Žulj, njegova stalna suradnica, a glume još Dean Krivačić, Nikša Marinović, Nino Škare, Sven Jakir, Vanja Vasarac i Lana Barić.

“Naši heroji imaju neku polumitološku poziciju i postavljeni su na pijedestal, a s druge strane, neki od njih su dokazani zločinci, malverzatori i silovatelji”, nastavio je Kurspahić. “Mi nikoga nećemo osuđivati, ali mislim da je zadatak kazališta da preispituje tzv. istine i publiku suoči s drukčijim gledištem. Naime, netko tko je ratni heroj na jednoj strani, može biti ratni zločinac na drugoj. I sam Shakespeare odnosio se vrlo ambivalentno prema svom junaku, jednako kao što se i ja odnosim prema temi generala u Hrvatskoj. Lik Koriolana ima mnogo pozitivnih, ali i negativnih strana, dakle, napravljen je vrlo ljudski, a oko njega se isprepleće mnoštvo intrigantnih tema, od posttraumatskog stresa do njegova odnosa prema plebstvu, no najzanimljiviji je povratak takvog predatora u civilno društvo. Koriolan je pravi borac, odvažan i hrabar, ali ima i tiransku crtu, prilično je ohol i tvrdoglav, prezire puk, ali u civilu postaje neprilagođen i pretvara se u predatora druge vrste - ulazi u tržišnu igru. To odlično korespondira s našom stvarnošću koja pokazuje da su mnogi hrvatski ratni heroji postali poduzetnici, skloni malverzacijama, postali su predatori druge vrste na štetu građana.”

Miran Kurspahić, radikalni i elokventni umjetnik dobra imidža, rođen je u Zagrebu, jedno je vrijeme živio u Milanu gdje je njegova majka radila u INA-i i tamo je polazio englesku školu. Prije akademije je studirao pravo, no kad je shvatio da je režija njegov životni poziv, odlučio se posvetiti kazalištu. Još je za vrijeme studija osnovao kazališnu grupu “Neprofitabilni amateri” koja je zabljesnula na SKAZ-u s predstavom “Vi’š vraga - vodič kroz pakao”, u kojoj su na svoj način obradili Danteov “Pakao”. Za potrebe ispita na Akademiji režirao je Mrožekovu “Policiju”, Strindbergovu “Gospođicu Juliju” i Handkeovo “Vrijeđanje publike”, koje je 2006. uspješno gostovalo na Festivalu Premieres u Strasbourgu.

MIRAN KURSPAHIĆ kao Dell, mladić u ranim tridesetima, u dramskoj TV seriji 'Odjednom ti' koja se snima u produkciji NCL Media grupe Njegov sukob s Akademijom počeo je 2004., kada je zajedno s kolegama s Odsjeka režije Oliverom Frljićem i Sašom Božićem pismenim putem zatražio reformu Akademije dramske umjetnosti. Smatra da Akademija “funkcionira kao mala incestuozna zajednica”, da je program i pristup kazalištu zastario, a većina profesora, najviše Branko Brezovec i Ozren Prohić, služe se neadekvatnim pedagoškim metodama i ne pojavljuju na predavanjima. “Kad je prestao interes javnosti za naš slučaj, uslijedio je njihov odgovor u stilu ‘imperij uzvraća udarac’”, rekao je Kurspahić.

“Frljić i Božić već su bili etablirani i dobili su dvojke na završnom ispitu, a mene su kao najmlađeg i najneeksponiranijeg člana buntovničke trojke srušili tako da sam ponavljao godinu. Unatoč tome što se neki stariji profesori poput Nikole Batušića, Georgija Para i Josipa Vončine nisu složili s mojim padom i iz protesta napustili vijećanje. Obrazloženje je bilo da sam pao ‘iz pedagoških razloga’.” Kurspahić je u međuvremenu polagao ispite i pokušao predstavu “Sad kad je komunizam mrtav, moj život je prazan”, nastalu na temelju teksta Richarda Foremana, postaviti na ADU, ali zbog neslaganja s profesorima nije uspio. Zato ju je postavio u menzi Studentskog centra, a htio je, kaže, preispitati utopijske sustave poput komunizma i socijalizma. Najviše ga je intrigiralo da vidi što se dogodilo s ljudima i njihovim životima nakon nestanka blokovske podjele svijeta i terorističkog napada 11. rujna, koji je promijenio sliku svijeta.

GLUMICA ANITA MATIĆ glumi Leu, glavnu junakinju, koju Dell upoznaje preko interneta i zatim se s njom sastaje u kafiću “U menzi je 1960. buknula prva studentska buna u bivšoj Jugoslaviji, što malo ljudi zna”, objasnio je Kurspahić. “Studenti su se pobunili zbog loših uvjeta studiranja, no sve je krenulo iz menze jer su im tog dana servirali pljesnivu rižu. Studenti su se uputili Savskom cestom, a povorci su se pridružili i radnici. To je bilo doba druga Aleksandra Rankovića pa ih je u Frankopanskoj dočekala policijska barikada. Buna je brzo ugušena i sve je uspješno zataškano.”

Kurspahić se odlučio za interaktivan, vrlo neobičan koncept: radnja se odvijala na dva mjesta - u istočnoj i zapadnoj Europi, prikazan je pad Berlinskog zida, te prelazak ljudi s Istoka na Zapad, a svaki je gledatelj na ulazu dobio tanjur pljesnive riže, papir s olovkom, te Snjeguljičinu jabuku kao simbol Disneyjeva obećanja boljeg kapitalističkog sutra. Zapravo, gledatelji su integralni dio predstave i njezin smjer ovisi o njihovim reakcijama. Zatim je u proljeće prošle godine osmislio projekt “Sumo sumarum”, u kojem je sudjelovao i konceptualni umjetnik Tomislav Gotovac. “To je trebao biti moj ispit iz predmeta Suvremena inovativna režija kod Branka Brezovca, koji je prihvatio koncept”, rekao je. “No dan prije početka otkazali su mi projekt s obrazloženjem da ne spada u taj predmet.”

Projekt je trebao početi na predstavi “Dundo Maroje” Ozrena Prohića u HNK, imati tri faze i trajati tjedan dana. Odabrao ga je zato što je to najpoznatiji Držićev komad, režirao ga je Ozren Prohić, pročelnik Odsjeka kazališne režije na ADU s kojim je u sukobu, a bavi se sukobom generacija, što se poklopilo s njegovom pričom. “Htio sam ironizirati sukob generacija i prepirku o tome koji je naraštaj bolji, a zatim pokazati publici da su katkad marginalni događaji zanimljiviji od redovnog programa HNK”, objasnio je Kurspahić dodavši da su u dvoranu prokrijumčarili kameru i sve snimili.

U prvoj fazi napravili su incident za vrijeme predstave: Kurspahić je glasno komentirao komad, zijevao i vikao, a Gotovac ga je ušutkivao riječima: “Mali, šuti!” Sukob je kulminirao u foajeu fizičkim obračunom u kojem su se išamarali rukavicama. Predstava je bila prekinuta, Kurspahića su izbacili van, a Gotovca su smirivali. “U drugoj fazi sav materijal plasirali smo medijima, od televizije i tiska do radija, i priča je krenula kao prerijska vatra”, rekao je dodavši da je on pisao i svoja i Gotovčeva otvorena pisma. “Gotovac mi je prijetio i vrijeđao me punih tjedan dana ‘da nikad nisam naučil delat’ i ‘da će tog balavca Kurspahića nalemat!’, a ja sam mu odgovorio: ‘Gotovac, bilo kad, bilo gdje!’ U međuvremenu smo u Teatru &td trenirali kompletan sumo ceremonijal, koji je vrlo složen. Tiskali smo plakate koji su najavljivali ‘Sumo sumarum - borilačka ekstravaganca godine’ i dogovorili se s TV-emisijom ‘Shpitza’ da poprate pripreme i sumo borbu. U trećoj fazi izveli smo sumo borbu u ‘ringu’ ispred HNK, s najavljivačem, sucem i čistačem partera. Ljudi su reagirali na najbizarnije načine, no većina je bila uvjerena da se Gotovac i ja zaista svađamo.”

MIRAN KURSPAHIĆ, buntovnik i revolucionar, zabavio je javnost i svojim Kurspahićev slučaj ponovo se aktualizirao kada se s Brankom Brezovcem dogovorio da će u sklopu ispita režirati tekst “Fikus je smokva” mlade autorice Rone Žulj. Naslov je produžio pa glasi “Fikus je smokva - još jedan kratki božićni komad s Miranovim inovativnim dodatkom zbog čega je nešto malo manje kratak, ali je i dalje božićni komad, a to je bitno”. Predstava je bila izvedena, kaže, i dobro primljena, no na usmenoj obrani koncepta te predstave ponovo je srušen. Doduše, na usmenu obranu ispita došao je odjeven kao jela, kaže, a to je komisiju jako povrijedilo i pogodilo. No tvrdi da na Akademiji ne postoji “dress code” pa prema tome može doći odjeven i u togu. No izabrao je kostim jele jer je to bilo u duhu ispitne predstave “Fikus je smokva”.

“Brezovec mi je rekao da bi moji argumenti možda bili dostatni nekoj drugoj komisiji, ali ne i ovoj, koja je na poziciji moći, što je ponovio barem šest puta pa ako želim drukčiji ishod, neka upišem drugu akademiju ili fakultet”, objasnio je Kurspahić. “A Prohić mi je rekao sljedeće: ‘Kolega, pa ne treba vam diploma! Vidite da Ivica Buljan i Borut Šeparović rade bez diplome Akademije!’ Napisao sam dvije žalbe, no nije bilo odziva, a kad sam iscrpio sve pravne opcije, odlučio sam se za oblik umjetničkog otpora i pokrenuo autoironični Virtualni džihad protiv Odsjeka režije i dvojice tamošnjih kolovođa - Brezovca i Prohića. Pokrenuo sam blog i web stranicu na koju sam stavio sve svoje projekte ismijavajući svoju situaciju. Kad se radio TV-prilog za ‘Red Carpet’, došao sam kao duhovni vođa odjeven u jelu, a redatelj, dramaturg i glumac bili su mučenici znanja, koji su učili iz enciklopedija, dok sam ih ja ispitivao. Dobro smo se zabavljali!”

PREDSTAVA 'FIKUS JE SMOKVA' nije zadovoljila Branka Brezovca koji mu je rekao da je on na poziciji moći Miran Kurspahić tvrdi da njegove profesore Branka Brezovca i Ozrena Prohića užasno nervira što je ironičan i autoironičan, po njima premalo ozbiljan, i što je za njega sve vic, a uz to brkaju privatni odnos s profesionalnim radom. “Mislim da njima ne bi škodilo da životu pristupaju s malo više autoironije”, zaključio je Kurspahić.