Veljko BarbieriNisu u Starom Egiptu bile propisane stroge odredbe o uzgoju svinja, o svinjarima i svinjskome mesu, koje se smjelo jesti samo u posebne dane, jer je svinja bila bogovima mrska životinja, kao i u Mezopotamiji, Palestini i Perziji. U tih je naroda svinja bila simbol mračnih težnji, od proždrljivosti do pohote i samoživosti. Čak i Sv. Klement Aleksandijski u istom Egiptu, dva tisućljeća poslije, kad je svinjetina zavladala helenističkim stolovima, slavodobitno piše citirajući filozofa Heraklita: “Svinja uživa u blatu i smeću.“ Dovoljan je mali svrhoviti citat, vjerojatno potpuno istrgnut iz sklopa Heraklitove misli, da svetac zaključi kako je jedenje svinjskoga mesa odlika onih koji se podaju porocima. Nije teško razumjeti težinu rečenice iz Evanđelja o biserju bačenom pred svinje, koja je poslije pogrešno protumačena kao rimska, a ne kršćanska poslovica. To Rimljani nikada ne bi izustili. Jer taj seljački narod cijenio je svinjetinu više od svih drugih vrsta mesa, baš kao i stari Egipćani, ali iz sasvim drugih razloga. Svinja im je bila jedan od simbola Velike Majke Nut, roditeljice svijeta i bogova. Kao simbol plodnosti štovali su je noseći dragocjene amulete u obliku krmače koja doji praščiće.

Ipak, priča o Nut i svinjetini nije tako jednostavna. Gotovo svi reljefi i freske, ali i pozlaćeni izrezbareni baldahini nad faraonskim posteljama prikazuju je kao ženu nadvijenu nad zemljom, glave oslonjene o zapadno obzorje, a nogu i stopala položenih na istoku. Prednja joj je strana tijela svijetla, a druga tamna i posuta zvijezdama, jer se ona nadvija i nad noćnim, podzemnim svijetom. Nut tako simbolizira svemir kojim putuje Sunce, najmoćniji bog Ra. Danju on kruži njezinim trbuhom i osvjetljava zemlju svojim zrakama koje daju život, a noću ga Nut proguta, kako bi sutradan opet izišao između njezinih nogu na istoku. Toliko je bila moćna velika Nut da je štitila i svakodnevno rađala i samog Raa. No nije Ra bio jedini o kojem je skrbila najmoćnija boginja. Njezini roditelji, prabogovi Shu, Životni Dah i majka Tefnut, Sunčeva Vrelina, udali su svoju miljenicu za njezina brata Geba, Zemlju. Tako su spojili Nebo, svemir i Egipat u nerazdruživu kozmičku cjelinu. Iz njihove veze rođeni su i drugi najveći bogovi, Oziris, Izida, Horus, Set i Neftis, a Nut, koja je bila mnogo moćnija od svoga brata i supruga, vladala je svijetom i bogovima. O njoj je ovisila plodnost na zemlji, upravljala je kretanjem sunčanog Raa, a iz njezina je pupka izvirala velika rijeka. Danju plodonosni Nil, a noću podzemna bujica kojom se kretala lađa samoga Raa, kako bi ujutro opet prešao u nebeski brod u trbuhu Velike Majke. Sve je ovisilo o Nut, i bogovi i ljudi, i zemlja i život i smrt. A bila je darežljiva, čas u obliku krave koja se nadvijala nad zemljom, čas kao golema krmača koja doji svoje brojno egipatsko potomstvo i nudi mu blagostanje i izobilje hrane. Stoga je egipatskim zakonima bilo strogo određeno tko i kako može uzgajati svinje, a svećenici su u dosluhu s Velikom Majkom određivali onoga koji svetim zlatnim nožem, simbolom samoga Raa, može zaklati odojka ili prasca, pa potom onoga koji ga smije pripremiti na slavu svemoćne Nut, te koji će izabrani jesti to božansko meso i potom joj prinositi žrtve. Da ih zauvijek štiti njihova Nut, majka bogova i ljudi, ljepotica koja se propela nad zemljom i svemirom. Velika Krava, ali i Velika Krmača, s bezbroj malih praščića, nad svijetom koji bez nje nikada ne bi mogao utažiti svoju nezasitnu glad.