Richard Gere je u San Franciscu optužio kinesko vodstvo da su njihove tvrdnje o Kini kao o harmoničnom društvu prijevaraČetvrti put antikineski prosvjednici na još jednome mjestu uspjeli su poremetiti svečanost prenošenja olimpijske baklje, ovaj put u San Franciscu, jedinom američkom gradu kroz koji se trebala pronijeti baklja. Nisu zabilježeni incidenti kao u Londonu i Parizu, ali stoga što baklja nije išla putem kojim je trebala, nego su organizatori događaj preselili u drugi dio grada. To su učinili upravo zato da ne bude incidenata, koji su se mogli očekivati budući da se okupilo mnogo ljudi koji su željeli prosvjedovati protiv kineske politike u Tibetu, ali i protiv njene politike prema sudanskoj pokrajini Darfur, te prema vjerskoj sekti Falun Gong. No istodobno su se okupili i brojni Kinezi koji žive u Sjedinjenim Državama, a posebno ih mnogo ima u San Franciscu, da proslave to što će se Olimpijske igre održati u Pekingu. Postojala je i opasnost od međusobnih sukoba.

Atmosfera u San Franciscu bila je posebno napeta stoga što su se prosvjednici dobro organizirali, te dan prije održali nekoliko skupova. Prosvjedovalo se na trgu koji nosi ime Ujedinjenih naroda, jer je upravo u San Franciscu 1945. osnovana ta svjetska organizacija. Navečer je održan skup sa svijećama, na kojem su se okupile i poznate osobe kako bi prosvjedovale protiv kineske politike i prolaska baklje kroz grad.

Glavni govornik na tom skupu bio je hollywoodski glumac Richard Gere, po vjeri budist, odavno veliki politički aktivist. On se posljednjih godina najviše aktivirao upravo kad je riječ o Tibetu, te redovito alarmira svjetsku javnost zbog tamošnje situacije. Igrao je čak i u jednom filmu o kršenju ljudskih prava u Kini, pa mu je zbog svega toga i zabranjen ulazak u tu državu. On je predsjednik organizacije Međunarodna kampanja za Tibet. Na skupu u San Franciscu je rekao:

“To je doista trenutak epskih dimenzija. Ono što priča kineski vođa Hu Jintao, koji tvrdi da Kina gradi harmonično društvo, čista je prijevara. Ja često sanjam kako će se kineski vođe jednog dana ipak probuditi, protrljati oči kao da se bude iz nesvjestice i sami sebe upitati: ‘Bože, što smo to učinili?’ I onda će pogledati jedan drugoga i reći: ‘Hajmo razgovarati s Dalaj Lamom'.

NA RUSKOJ ETAPI olimpijske baklje su jake policijske snage i metalne ograde uspjele spriječiti ozbiljnije incidenteOn je pročitao i pismo koje mu je poslao Dalaj Lama zalažući se za nenasilje. U pismu je tibetanski duhovni vođa napisao kako je “beskorisno stvarati mržnju u srcima kineskih ljudi”.

Na skupu je govorio i južnoafrički biskup Desmond Tutu, dobitnik Nobelove nagrade za mir zbog svoje borbe protiv rasne diskriminacije. On je pohvalio sve one koji prosvjeduju protiv prolaska baklje jer tako podupiru borce za ljudska prava u Kini.

Taj je skup nesumnjivo djelovao na to da se sljedećeg dana okupila tako velika grupa ljudi da prosvjeduje protiv prolaska baklje, zbog čega ona nije prošla POSLJEDNJA ETAPA olimpijske baklje kroz francuski glavni grad morala je biti otkazana unatoč jakom osiguranjuzacrtanom rutom. Gere to može smatrati svojim velikim uspjehom, iako je uspjeha u skretanju pozornosti na prilike u Tibetu imao i prije. Njegovo zanimanje za Tibet izniklo je iz njegove promjene vjere. On se 1949. rodio u Philadelphiji u uglednoj obitelji. Otac mu je bio vrlo pobožan, te čak želio postati svećenikom; Gere je odgojen u metodističkoj crkvi a mladost je proveo na jednoj farmi u američkoj saveznoj državi New York. U mladosti se počeo baviti glumom i glazbom. Na sveučilištu savezne države Massachusetts je studirao glumu i filozofiju. No nakon dvije godine napustio je studij da bi se u praksi okušao kao glumac. Počeo je glumiti u malim kazališnim skupinama, zbog čega je često putovao. Otišao je u New York, gdje ima najviše kazališta, jer je vjerovao da bi se tamo mogao probiti. Dobio je ulogu u jednom mjuziklu, ali mjuzikl nije bio uspješan na premijeri, pa nakon prve izvedbe više nije izvođen. Gere je tada otputovao u London, gdje je uspio dobiti jednu od najvažnijih uloga u londonskoj izvedbi mjuzikla “Briljantin”, po kojem je kasnije snimljen film s Johnom Travoltom, i to je bio početak njegove uspješne kazališne karijere.

U ARGENTINSKOM GLAVNOM GRADU kordoni policije sačuvali su baklju, ali su se drugdje na ulicama tukli Kinezi i TibetanciNakon uspjeha u Londonu vratio se u SAD i počeo dobivati bolje kazališne uloge, ali i filmske uloge. Prvu filmsku ulogu dobio je 1975. u brutalnom policijskom filmu “Report to the Commissioner”, a potom su slijedile nove filmske ponude. Bio je posebno zapažen 1977. u filmu “Looking for Mr. Goodbar” gdje mu je partnerica bila Diane Keaton. Krajem 70-ih slijedila su još tri vrlo uspješna filma, farmerska priča “Nebeski dani”, film o američkim vojnicima u Velikoj Britaniji za drugog svjetskog rata “Ameri”, te film o muškoj prostitutki “Američki žigolo”. Tada je Gere već postao hollywoodskom zvijezdom, no velika je zvijezda postao 1982. filmom “Oficir i džentlmen”, ljubavnom pričom iz vojničkog miljea. Film je imao izvanredno mnogo gledatelja, a Gere je stekao jako mnogo obožavateljica. U tom filmu prvi put je potpuno došao do izražaja njegov šarm i simpatični polusmiješak, za koji su mnoge žene tvrdile da je neobično seksi.

Osamdesetih godina Gere je snimao film za filmom, redom je nastupao u komercijalnim projektima, ali nije postigao uspjeh filma “Oficir i džentlmen”. Novi izvanredni uspjeh postigao je 1990. filmom “Zgodna žena”, gdje mu je partnerica bila Julia Roberts. Ta romantična priča o vezi mladog multimilijunaša i prostitutke s Beverly Hillsa, neka vrsta moderne “Pepeljuge”, bila je veliki filmski hit, te producentima donijela rekordni prihod od 445 milijuna dolara. Tim filmom dotad uglavnom nepoznata Julia Roberts postala je jednom od najvećih zvijezda Hollywooda, a i Gere je stekao novu popularnost. Za film je Gere napisao i jednu pjesmu, te je i izveo.

NA SKUPU U SAN FRANCISCU s Desmondom Tutuom, koji je pozvao svjetske vođe da bojkotiraju OlimpijaduOsamdesetih godina Gere je, osim za glumu, počeo pokazivati interes i za budizam. Godine 1980. napustio je svoju dotadašnju metodističku vjeru, te prešao na budizam. Dvije godine prije u društvu svoje prijateljice, brazilske slikarice Sylvije Martins, posjetio je Nepal te se zainteresirao za budizam. Posebno se zainteresirao za tibetanski budizam, pa je počeo proučavati tu vjeru, ali i načine kako da pomogne pripadnicima te vjere. Počeo je putovati Azijom, sprijateljio se s tibetanskim vjerskim vođom Dalaj Lamom, te dulje vrijeme boravio u tibetanskim samostanima u Aziji i drugim dijelovima svijeta, gdje su se tibetanski svećenici nakon 1959., kad je Kina potpuno preuzela kontrolu nad Tibetom, raselili. Gere se posebno angažirao u akcijama pomoći tibetanskim izbjeglicama, ali je postao i veliki propagator tibetanskih političkih zahtjeva, u prvom redu tibetanske težnje za nezavisnošću od Kine.

Ne samo da je aktivan u raznim udruženjima koja rade u korist ljudskih prava Tibetanaca, nego je postao i neka vrsta njihova glasnogovornika u Sjedinjenim Državama. On vrlo često govori o stanju u Tibetu, objavljuje članke po novinama, te svjedoči pred raznim nevladinim organizacijama i vladinim institucijama. Iskorištavao je i javne priredbe da govori o tibetanskom problemu, pa je to učinio kao najavljivač na svečanoj dodjeli nagrade Oscar 1993. u Los Angelesu. Isto tako je 2002. dugo svjedočio pred Odborom za vanjsku politiku Predstavničkog doma američkog Kongresa, te se snažno založio da u svojim odnosima s Kinom američka vlada inzistira na poštivanju ljudskih prava u Tibetu, te uvjetuje svoje odnose s Kinom tom stvari. Gere je 2006. napisao i zapažen članak u New York Timesu u povodu otvaranja željezničke pruge koja povezuje Tibet s ostalim dijelovima Kine. Dok se u američkom tisku taj čin uglavnom hvalio kao čin napretka, te se jako mnogo pisalo o tome kako su kineski inženjeri morali riješiti goleme probleme kako bi izgradili tu četiri tisuće kilometara RICHARD GERE 1993. s tibetanskim duhovnim vođom Dalaj Lamom i svojom tadašnjom suprugom Cindy Crawforddugačku prugu, on je o tome pisao vrlo kritički tvrdeći da će to još više ugroziti Tibetance i njihovu kulturu. Po njegovim riječima tom će prugom sve više Kineza stizati u Tibet, nastanjivati se tamo, pa će Tibetanci postati manjina u svojoj zemlji, kao što su već manjina u tibetanskom glavnom gradu Lhasi. Gere se jako protivio kandidaturi Pekinga da organizira Olimpijske igre, te je niz godina koristio svaku priliku da govori protiv toga. U rujnu 2007. pozvao je na bojkot pekinških Olimpijskih igara. Sada je iskoristio dolazak baklje u San Francisco da upozori na istu stvar. Situacija se u posljednje doba tako razvijala da su pozivi njega i njegovih istomišljenika dobili na težini. Nedavno su izbile demonstracije u Tibetu protiv kineskih vlasti, koje su kineske vlasti krvavo ugušile i ubile veći broj Tibetanaca.

To je samo povećalo problem za kineske vlasti u međunarodnim okvirima jer golem broj zemalja i raznih moćnih nevladinih organizacija suosjeća s tamošnjim stanovništvom te se solidarizira s političkom linijom tibetanskog duhovnog vođe Dalaj Lame kada on putujući svijetom i sastajući se s vodećim državnicima svijeta traži veće političke slobode za svoj narod u Tibetu. Vijesti o najnovijim neredima u Tibetu, posebno zbog ljudskih žrtava, alarmirale su sve one koji se solidariziraju sa stanovnicima Tibeta, pa su organizirane i demonstracije solidarnosti u raznim dijelovima svijeta, gdje se čuo i jedan važan poziv zemljama svijeta da - u znak solidarnosti sa stanovnicima Tibeta - bojkotiraju pekinšku Olimpijadu.

Kada je prije nekoliko dana zapaljena olimpijska baklja, kako bi krenula na put oko svijeta, prosvjednicima se otvorila nova mogućnost djelovanja. Oni su najavili da će svuda gdje će im se pružiti prilika ometati svečanosti vezane u baklju. Baklja je upaljena 24. ožujka u grčkoj Olimpiji, a već tamo je došlo do prvog izgreda i prije paljenja baklje, jer je jedan prosvjednik omeo pozdravni govor kineskog funkcionara, predsjednika Organizacijskog komiteta Olimpijade u Pekingu.

SAN FRANCISCO - AMERIČKI POLICAJCI bili su prisiljeni povorku prebaciti na drugi kraj grada odBaklja je do kraja ožujka prolazila kroz Grčku, potom je avionom bila prebačena u Kinu, a otamo je krenula na put po raznim zemljama svijeta, pa je tako bilo predviđeno da na itinereru budu sljedeći gradovi: Almati, Istanbul, St. Peterburg, London, Pariz, San Francisco, Buenos Aires, Dar es Salaam, Muscat, Islamabad, New Delhi, Bangkok, Kuala Lumpur, Jakarta, Canberra, Nagano, Seoul, Pyongyang i Hošimingrad. Potom će baklja proći kroz kineske teritorije Makao i Hongkong, te ući u Kinu, gdje će proći kroz 111 gradova u svim kineskim pokrajinama.

Bilo je očito da će prije nego što baklja stigne u Kinu za prosvjednike biti mnogo povoljnih mjesta da demonstracijama iskažu svoje negodovanje što se Olimpijada održava u Kini. Opće je mišljenje bilo da će se prosvjednici ipak usredotočiti na organiziranje demonstracija u velikim svjetskim gradovima gdje će te demonstracije - zbog nazočnosti moćnih medija - izazvati najviše pozornosti. Prvo takvo poprište demonstracija bilo je u Londonu, gdje je baklja stigla 6. travnja. London će organizirati Olimpijadu nakon Pekinga 2012., pa su organizatori londonske Olimpijade željeli dolazak baklje iskoristiti za promociju i njihove olimpijade. No London je bio prva velika svjetska prijestolnica u koju je baklja došla, a razne međunarodne nevladine organizacije iskoristile su to za svoje prosvjede protiv Kine. Iako su kineske vlasti informirale britanske da se mogu očekivati demonstracije, iako je nekoliko tisuća policajaca bilo raspoređeno uz rutu da štite baklju, među ostalim i policajci na konjima i policijski helikopteri, na ruti od stadiona Wembley do jednog poluotoka na rijeci Temzi istočno od Londona dogodilo se nekoliko većih incidenata. Nisu pomogli niti pripadnici specijalne kineske vojne policije, koji preodjeveni u sportske trenirke prate baklju. To se ponovilo dva dana kasnije, kada se baklja našla u Parizu, gdje su demonstracije bile još nasilnije. Prosvjednici su uspjeli nekoliko puta ugasiti vatru, pa se od posljednje etape nošenja baklje kroz grad odustalo.

U San Franciscu, uvelike zahvaljujući i dobrim pripremama u kojima je sudjelovao i Gere, očekivali su se još veći neredi. Na ruti kojom je trebala proći baklja okupio se golem broj ljudi, neki noseći kineske, drugi tibetanske zastave. No kad je baklja trebala biti iznesena na mjesto gdje je svečanost trebala početi, nije se dogodilo ništa. Tek nakon nekog vremena baklja je iznesena iz jednog zatvorenog prostora, zapaljena pred gledateljima koji su se našli u blizini, a potom vraćena u taj prostor. Prisutni su čekali da se ponovo pojaviti, te da počne njen predviđeni put kroz San Francisco, no to se nije dogodilo. Oni su čekali nekoliko sati, da bi na kraju saznali da su organizatori baklju odnijeli na sasvim suprotan kraj grada, tamo s njom protrčali nekoliko ulica, te se svi - i nositelji baklje i njihovi kineski čuvari - ukrcali u autobus i odvezli u nepoznato.