USPJEŠAN, ALI NE IGRA U REPREZENTACIJI Igrajući za Zenit, Ivica Križanac postao je prvak Rusije, igra u polufinalu Kupa UEFA-e, igrat će sljedeću sezonu u Ligi prvaka, ali ne i u reprezentacijiU polufinalima dvaju europskih nogometnih kupova igrat će samo jedan hrvatski nogometaš, a to je Ivica Križanac, igrač Zenita iz Sankt Peterburga koji se plasirao u polufinale Kupa UEFA-e. I za Križanca i za Zenit to je najveći uspjeh u karijeri, ali iako je Križanac u nedjelju proslavio 29. rođendan, još uvijek nije odigrao niti jednu utakmicu za reprezentaciju. Kako stoje stvari, to se neće ni dogoditi jer se prije godinu i pol dana Križanac posvađao s izbornikom Slavenom Bilićem koji od tada ne želi čuti za njega. Križanac je tada javno rekao kako je iznenađen time što nije pozvan u reprezentaciju te da je Bilić neodgovoran i podmitljiv, na što ga je Bilić definitivno otpisao. Nakon toga, u posljednjih godinu i pol dana Križancu je krenulo, Zenit je krajem 2007. postao prvak Rusije, igrat će polufinale Kupa UEFA-e, a s obzirom na to da je ruska energetska kompanija Gazprom kupila Zenit, financijski je već osigurao i sebe i obitelj, suprugu i dvije kćerkice koje žive s njim.

NACIONAL: Rusija se još uvijek smatra dalekom zemljom, čak i u nogometnom smislu. Kako je vama u Sankt Peterburgu? Je li vas bilo strah što odlazite u nepoznato, gdje niste znali hoćete li se dokazati kao dobar nogometaš?
- Moja obitelj i ja osjećamo se kao kod kuće. Već smo četvrtu godinu u Sankt Peterburgu, imamo dosta prijatelja, posjećujemo tri restorana koje vode momci iz Srbije i Crne Gore tako da svaki dan možemo pričati hrvatski. Što se tiče kluba, i u Kupu UEFA-e i u ruskom prvenstvu pokazali smo da smo vrlo ozbiljan klub i da ćemo biti još bolji. Sjećam se da sam, dan nakon dolaska krajem 2004., prvo gledao utakmicu Zenita i Seville u Kupu UEFA-e. Jest da je bila tmurna atmosfera, na ulicama je bio snijeg, ali čim sam došao na stadion, vidio sam da je klub odličan, da navijači žive za nogomet i da ne bi smjelo biti problema.

NACIONAL: Koliko vam je pri potpisivanju ugovora sa Zenitom bilo bitno to što su upravo tada ruski tajkuni počeli ulagati golem novac u klubove te je postalo vrlo isplativo igrati u Rusiji?
- Pa ja sam zato i potpisao ugovor sa Zenitom. Imao sam ponuda iz zapadne Europe, ali potpisao sam za Zenit iz financijskih razloga. Htio sam zaraditi novac, ali i igrati u jakom klubu. Ono što su mi nudili klubovi iz zapadne Europe nije bilo financijski jako i zato sam se odlučio za Rusiju. Nakon četiri godine mogu reći da nisam požalio zbog te odluke. Ja nisam jedan od onih koji će prvo tražiti sportski uspjeh a tek onda novac. Kad sam bio klinac, razmišljao sam tako, ali budući da sam vrlo mlad zasnovao obitelj, bilo mi je bitno osigurati što bolji život svojoj obitelji.

---

NACIONAL: Vrlo rano ste počeli igrati u inozemstvu tako da se ljudi sada pitaju otkud je taj Križanac došao.
- Mislim da su novinari krivi što ljudi postavljaju takva pitanja. Kad sam imao 20 godina, igrao sam u Ligi prvaka sa Spartom iz Praga. Sramota je da je to ostalo nezapaženo. Pogledajte Ivana Rakitića, potpisao je za Schalke, igra u Ligi prvaka, i o njemu se piše iako prije godinu dana nitko nije znao za njega. Meni se dogodila nepravda jer se nije željelo vidjeti da ja igram u Ligi prvaka. I tada je postojao internet, sve se moglo provjeriti, tako da to nije bilo pošteno prema meni. Danas imam 29 godina, igrao sam u Ligi prvaka, tri puta sam igrao u četvrtfinalu Kupa UEFA-e, i još uvijek moram objašnjavati javnosti tko sam. Meni je to smiješno, ali nema veze, takav je život. Nogomet sam počeo igrati u Omišu, a nakon što sam odslužio vojsku dobio sam 1999. priliku otići na probnu utakmicu u Slaven Belupo gdje je trener bio Luka Bonačić. Preporučili su me neki njegovi prijatelji. Prošao sam tu utakmicu i potpisao ugovor. Nakon šest mjeseci kupio me Varteks gdje je Bonačić došao za trenera i pokupio mene, Grgicu Kovača i Ivicu Solomuna. Nakon šest mjeseci otišao sam u Spartu iz Praga.

NACIONAL: Kako ste došli do Sparte?
- I tada sam otišao na probnu utakmicu u Njemačku, na turnir gdje su igrali Sparta, Stuttgart, Kaiserslautern i Strasbourg. Proglašen sam igračem turnira i Sparta je odmah potpisala ugovor sa mnom. Zapravo, uzeli su me nakon prvog poluvremena prve utakmice protiv Strabourga. Na poluvremenu smo vodili 4:0 a ja sam, tada kao vezni igrač, namjestio tri gola. Dva gola je dao Rosicky koji danas igra u Arsenalu, po jedan Jarošík koji je kasnije igrao za Chelsea i Celtic i jedan Sionko, koji je kasnije postao reprezentativac Češke.

OBITELJ IVICE KRIŽANCA, supruga Iva i kćeri Tara i Leona, također žive u Sankt PeterburguNACIONAL: Zašto ste napustili Spartu i otišli u Poljsku ako je tim bio tako dobar?
- Prvih šest mjeseci, čak godinu dana, bilo mi je dobro u Sparti. No tada sam se sukobio s upravom, zatim sam se, tako nervozan, potukao na treningu, i onda sam bio kažnjen s tri mjeseca treniranja s rezervnom momčadi tako da mi je svega bilo dosta i želio sam otići. Otišao sam u Gornik, velik klub, više od 20 puta su, u vrijeme komunizma, bili prvaci Poljske. No kad sam ja došao, Gornik je već postao mali klub s velikom tradicijom. Znao sam da, nakon Gornika, moram napraviti nešto veliko ili ću se vratiti kući. Nije mi bilo lako jer su moji suigrači iz Sparte, nakon igranja u Ligi prvaka, otišli u zapadnu Europu a ja sam završio u Poljskoj. Nakon šest mjeseci u Gorniku prešao sam u Groclin i Groclin je postao viceprvak Poljske, osvojili smo Kup, a igrajući u Kupu UEFA-e, pobijedili smo Manchester City i Herthu a ispali smo u osmini finala od Bordeauxa. Taj dio karijere mi je jedan od najdražih u životu.

NACIONAL: Kako ste od veznog igrača postali obrambeni igrač?
- Kada su me u Sparti potjerali u drugu momčad, trener me prebacio u obranu tako da sam kao obrambeni igrač otišao u Poljsku.

NACIONAL: Koliki ste pritisak osjetili nakon što ste došli u mnogo bogatiji klub kao što je ruski Zenit?
- Pritisak je golem, pogotovo zato što grad ima 6 milijuna stanovnika a samo je jedan nogometni klub i svi navijaju za njega. Dodatni motiv igračima Zenita daje i antagonizam spram moskovskih klubova, Spartaka i CSKA. U Sankt Peterburgu izlazi 15 dnevnih novina, svi prate Zenit, tako da je pritisak velik, a postao je još veći krajem 2005., kada je kompanija Gazprom postala većinski vlasnik Zenita. Tada je velik kapital ušao u klub, i to na sva zvona, klub se reklamirao u cijelom gradu, počeli su se kupovati sve bolji igrači i samim time očekivanja su postala sve veća.

NACIONAL: Je li vam u proputovanjima kroz istočnu Europu pomagao neki menadžer?
- U Spartu sam iz Praga došao tako što me na probnu utakmicu doveo Milan Martinović iz Zagreba i s njim sam surađivao dvije i pol godine. Dok sam bio u Poljskoj, putovi su nam se razišli, a u Zenit sam došao u prosincu 2004. preko Ilije Majstorovića, menadžera iz Češke koji je moj dobar prijatelj. On je dobio ponudu iz Zenita, znali su da je on dobar sa mnom, i tako smo potpisali ugovor sa Zenitom.
Uvijek spreman igrati za Hrvatsku

NACIONAL: Čuo sam da se želite vratiti u Hrvatsku baš zbog supruge i djece koja će za koju godinu krenuti u školu.
- To je istina. Za godinu dana bit će deset godina kako igram u inozemstvu. Mislim da sam ih dosta tlačio, a i ja bih volio voditi normalan život i biti doma s obitelji. Meni ugovor sa Zenitom istječe u prosincu 2009. godine i postoji mogućnost da ga produljim, ali to neću prihvatiti jer sam se već odlučio vratiti.

NACIONAL: Rijetkost je da se tako uspješan nogometaš vraća i nudi Hajduku za mali novac.
- Kad je riječ o Hajduku, novac nije bitan. Ako bi me ljudi iz Hajduka htjeli, jer ja nikada nisam zvao nikoga, ni novinara ni menadžera, nisam se nikome nudio, onda bih volio odigrati jednu sezonu u Hajduku. Ipak je svakom Dalmatincu san igrati za Hajduk, tako smo odgojeni. Prije nešto više od godinu dana razgovarao sam o tome s Tomislavom Ercegom, tadašnjim sportskim direktorom Hajduka, dok je još Zoran Vulić bio trener.

MOMČAD ZENITA aktualni je prvak Rusije ispred poznatijih klubova kao što su Spartak iz Moskve i CSKANACIONAL: Možete li nam razjasniti kako je došlo do vašeg sukoba s izbornikom Slavenom Bilićem?
- Mislim da se nitko u Hrvatskoj ne treba uzbuđivati zbog mog odnosa s izbornikom Slavenom Bilićem. Ja sam rekao nešto, on je rekao nešto, obojica smo Dalmatinci, obojica smo malo tvrdoglavi, uz malo novinarskog dodavanja ispala je velika vijest. Nema tu velike vijesti. Ja ne volim lagati. Ja sam bio među 25 kandidata za odlazak na Svjetsko prvenstvo 2006. u Njemačkoj, kada je izbornik bio Zlatko Kranjčar. Tri igrača su otpala, među njima i ja. Tada nisam ni zaslužio da idem na SP jer nisam igrao u kvalifikacijama, a kada me Kranjčar zvao na turnir u Hong Kongu, onda me Zenit nije pustio zbog utakmice u Kupu UEFA-e. Nakon Kranjčara došao je Bilić koji je zvao igrače koji su igrali u klubovima koji su ispadali u pretkolima europskih kupova dok sam ja igrao četvrtfinale Kupa UEFA-e. Tada sam se osjetio uvrijeđenim jer smatram da takav izbor nije bio opravdan. Izbornik je objasnio da je te igrače zvao jer ih zna iz mlade reprezentacije a ja sam mislio da me se moglo barem nazvati, s obzirom na to da sam bio u kontaktu sa Zorislavom Srebrićem, i reći mi “računamo na tebe, ne sada, ali u neko dogledno vrijeme”. Naljutilo me to što me nitko nije nazvao. Zvali su me novinari, ja sam ispričao isto što i vama sada, a izbornik Bilić je na to rekao: “E, sad ga ne bih zvao ni da igra u Manchester Unitedu”, na što sam ja odgovorio: “A ja ne bih došao ni da igram za Real Madrid.” Bile su to dječje priče, ali Hrvatska je napravila dobar rezultat, plasirala se na Europsko prvenstvo, igra dobro i nije bitno jesam li ja u reprezentaciji ili nisam. Ja sam sretan ovdje, oni su sretni tamo, ako me netko treba, ja sam uvijek spreman igrati za Hrvatsku.

NACIONAL: Jeste li se u posljednjih godinu dana čuli s Bilićem, pokušali izgladiti odnose?
- Ne, nismo se nikada čuli.

'Popularniji smo od pjevača'

NACIONAL: Često se piše da je igranje u velikim klubovima istočnoeuropskih zemalja opasno jer igrači ne mogu izići u grad bez tjelohranitelja.
- Ovdje je sasvim suprotno, život je miran i u protekle četiri godine nisam imao nikakvih problema. Igrači Zenita su iznimno popularni, a nakon što smo osvojili prvenstvo Rusije postali smo najpopularniji ljudi u gradu. U Sankt Peterburgu žive i popularni ruski glumci i pjevači, ali njihova popularnost nije ni blizu popularnosti nogometaša.

NACIONAL: Je li vaša obitelj uvijek s vama?
- Većinom je bila sa mnom, ostalo vrijeme bila je u Splitu. Obitelj se nije žalila zato što smo u svim gradovima imali dobre uvjete za život. Osim toga, meni je obitelj najvažnija. Nogometni život je lakši nogometašima nego ženama i djeci nogometaša.