Ivo Pukanić je preživio atentat "Gospodine Pukaniću, devetog travnja 2008. godine vi ste ponovo rođeni. Bila je šansa jedan prema milijun da preživite ovaj pokušaj svirepoga ubojstva. Uviđaj i kasnija policijska ekspertiza su potvrdili da ste vi pokušaj atentata na vas vrlo precizno i točno opisali. Mi se možemo samo smijati svim mogućim glupostima vaših kolega novinara koji su pisali raznorazne bedastoće i pokušali atentat prikazati kao inscenaciju. Mislim da bi mnoge vaše kolege trebalo biti sram, kad mi nakon zatvaranja cijelog slučaja, otkrijemo sve činjenice i pozadinu događaja. Ipak, najvažnije je u svemu da ste vi uspjeli sačuvati živu glavu što se može zahvaliti samo Božjoj providnosti.” To mi je u subotu, kasno poslije podne, tri dana nakon pucanja na mene, rekao visokopozicionirani dužnosnik MUP-a dok sam bio na razgovoru u centrali MUP-a u Heinzelovoj. Kako se sve dogodilo?

U srijedu 9. travnja, vraćao sam se uobičajenim putem kući. Po zabilježenim telefonskim pozivima, kasnije sam mogao točno u minutu i rekonstruirati kako se cijeli događaj odvijao. U 23.50 preko Primorske ulice skrenuo sam u Ilicu, te sam se nakon stotinjak metara spustio u svoju podrumsku garažu. Nakon što sam daljinskim upravljačem pozatvarao sva vrata za sobom, krenuo sam prema stanu kroz dvorište, te se nakon manje od minutu našao na Ilici. Nakon što sam napustio garažu i tamno dvorište, koje uvijek u meni izaziva nelagodu, odahnuo sam stupivši na osvijetljeni pločnik, te odmah počeo stavljati slušalice svoga IPhonea u uha, kako bih javio kćeri da stižem u stan. Budući da sam uvijek oprezan, otkad sam izbjegao smrt prije nekoliko godina pred Importanne Gallerijom, kada me je u pola bijela dana nepoznati muškarac s leđa pokušo probosti nožem, pažljivo sam pogledao tko ide s jedne i s druge strane pločnika. S lijeve nije bilo nikog, dok mi je s desne u susret dolazio muškarac krupne građe, s nekom torbom prebačenom preko lijevog ramena, u trapericama, sportskim cipelama đonova, sportskoj jakni i kapom “kukavicom” na glavi. Odavao je sliku čovjeka koji ide iz teretane s noćnog treninga. Ispod šilterice, krajičkom oka, pogledao sam u njega i na njegovu licu vidio osmijeh upućen meni. Pomislio sam u sekundi, stavljajući slušalicu u desno uho, kako mi je čovjek poznat.

Zaprepašteni ubojicaIVO PUKANIĆ pred izlogom na kojem je rupa od metka koji je bio namijenjen njemu, u odjeći i s opremom koju je imao i na dan napadaI ja sam se njemu osmjehnuo i namjeravao ga pozdraviti, jer mi se činio strahovito poznat. Kako upoznajem stotine ljudi u svome poslu, pomislio sam kako sam ga negdje upoznao ali sam zaboravio gdje, kada i o kome se radi. Stoga, pristojno je pozdraviti. U trenutku kada sam ga htio pozdraviti, jer se čovjek cijelo vrijeme smješkao, njemu se iznenada, u desnoj ruci našao crni pištolj. Tada sam shvatio zašto mu nisam vidio i desnu ruku kada je hodao prema meni. Nju je držao iza leđa da ne vidim pištolj, koji je spreman i repetiran držao u njoj. Prvo što sam primijetio da je naglo lijevom nogom ušao u putanju moga hodanja i to svega na metar i pol od mene, te se naglo okrenuo gornjim dijelom tijela prema meni. Pomislio sam u trenutku da je to neka zezancija, spuštajući se u stotinki sekunde prema zemlji. U tom trenutku ugledao sam crni pištolj, uperen u moju glavu. Trenutak nakon toga pucao mi je u glavu, sadistički se smijući i govoreći “Sad ću te ubiti”. Taj njegov smiješak neću zaboraviti nikada u životu. Vidio sam u tome trenutku i mali plamen kako izlazi iz cijevi pištolja, no izostao je prasak pucnja. U sekundi, razmišljajući gdje me je pogodio i čudeći se kako me ništa ne boli, odskočio sam od njega, a me je ostao iznenađen gledati. Ta jedna sekunda njegova čuđenja što me nije pogodio, bila je dovoljna da se još hodajući natraške, udaljim od njega za metar.

U tom se trenutku snašao i krenuo prema meni opaljujući uperenim pištoljem prema meni drugi hitac. No, tada me je drugi put u svega tri sekunde poslužila sreća. Drugoga hica nije bilo. Zatajio mu je pištolj. Dok je on zbunjeno počeo lijevom rukom prčkati po pištolju i dalje hodajući prema meni i gledajući me u oči, ja sam se, ne okrečući mu leđa, uspio dokopati suprotnog pločnika. Pritom sam istodobno počeo vaditi svoj pištolj. Došavši do pločnika već sam imao pištolj u rukama i tada je on shvatio da imam oružje u rukama. U tom trenutku prestao se je smijati, okrenuo se i počeo bježati u pravcu Krajiške ulice. Kako više nisam bio u neposrednoj opasnosti za život, podigao sam pištolj u zrak i dva puta viknuo “Stani, pucat ću!”. Tada sam ispalio prvi hitac u zrak i vjerojatno dvije sekunde, nakon novog upozorenja, ispalio sam i drugi hitac.

Crveni automobil na uglu IliceRavnatelj policije Ministarstva unutrašnjih poslova RH diskretno i znalački vodi istragu o pokušaju ubojstva Ive PukanićaJoš dok sam ga gledao kako bježi prema Krajiškoj, uzeo sam telefon i pokušao pozvati policiju na 0192. U trenutku drugog pucnja, između nas se prepriječio neki crveni automobil, koji je stao na ugao Ilice i Krajiške. U njemu sam vido dvije osobe za koje nisam bio siguran sudjeluju li u atentatu. Prislonjen leđima na zid, ne znajući da li još netko sudjeluje u atentatu, u suradnji s “ubojicom sa smiješkom” , bojeći se da mi netko ne priđe s leđa iz mračnog dvorišta smještenog nasuprot naše zgrade, stresao sam se kada sam vidio da se ne mogu spojiti s policijom.

U tome trenutku nazvala me je moja kći, koja je čula pucnjeve i pogledala kroz prozor te me vidjela na suprotnoj strani ceste kako stojim leđima naslonjen na zid. “Hitno pozovi policiju na 92. Pucali su na tateka.” Čuo sam njen krik i zaklapanje slušalice. Crveni auto je i dalje stajao na uglu, atentator je zamakao iza ugla u Krajišku, projurivši pored njih. Ja sam potpuno sam stajao između Primorske i Krajiške ulice, s mračnim dvorištem iza sebe. Pomislio sam - što ako su u crvenom autu pomagači i druga ekipa se sad pojavi iz Primorske ulice, a ja se nemam kamo skloniti. Gledao sam lijevo i desno, očekujući novi nalet i ispravljanje greške pri prvom pokušaju ubojstva. Razmišljajući kako se izvući iz ove pozicije, vidio sam nekih dvjestotinjak metara dalje pred stanom predsjednika Mesića, kako je jedan od policajaca koji ga čuva, stao na sredinu Ilice i gleda u mojem pravcu. Očito su čuli pucanje i provjeravaju što se događa. U tome trenutku odlučio sam se maknuti iz svoje pozicije i bježeći uz same zidove okolnih zgrada, odjurio sam do njih. Bilo mi je važno samo da prijeđem Primorsku ulicu iz koje sam svakog trenutka očekivao pojavu automobila s ubojicama.

Hrvatski rekord u trčanjuKada sam, obarajući vjerojatno hrvatski rekord u trčanju na sto metara, došao do Pirmorske i vidio da nema nikoga, odahnuo sam i počeo vikati čuvarima “Zovite kolege, zovite hitno kolege. Pokušali su me ubiti.” Tada sam znao da sam preživo najgori trenutak svog života. Odmah su pozvali preko walkie talkiea policiju.
Prigušivač prikriva pucanj

MAKAROV 9mm s prigušivačem kakvim je izvršen napad na Ivu Pukanića. Zbog prigušivača su svjedoci čuli samo Pukanićeva dva hica upozorenjaU tom trenutku nazvala me kći i rekla kako je obavijestila policiju te da će odmah stići. Oporavljajući se od šoka, spremio sam pištolj u torbu i odahnuo. Tri i pol sata nakon toga, završen je i kompletni uviđaj, a ja sam otišao spavati, s policijom pred vratima i zgradom. Pri samom uviđaju pronađeno je oružje iz kojeg je pucano. Ruski pištolj makarov kalibra 9 mm s prigušivačem atentator je pri bijegu bacio ispod jednog automobila u Krajiškoj ulici. Prigušivač objašnjava zašto nisam jasno čuo atentatorov pucanj i zašto sam u prvi mah pomislio da se radi o nečijoj zafrkanciji. Ubojičino zrno probilo je izlog dućana “Cmok” i završilo među igračkama gdje je sutradan pri detaljnom uviđaju i pronađeno. Pronađene su moje čahure s druge strane ceste, a koliko sam saznao u policiji, postoji i nekoliko svjedoka cijelog događaja, kao i nekoliko svjedoka koji su nepoznatog počinitelja vidjeli kako bježi Krajiškom preko Deželićeve prema Zapadnom kolodvoru. Što je prethodilo svirepom pokušaju ubojstva?

Dva tjedna prije svih ovih događaja, u ponedjeljak 31. ožujka, supruga mi je po povraku s posla naredila da joj do sutra ujutro donesem 100 tisuća kuna u gotovini. Pitao sam je što joj je, zna li ona o kolikim je novcima riječ. Pitao sam je i za što joj treba toliki novac, ali vrlo grubim rječnikom mi je odgovorila da me se to ne tiče. Nakon toga, pobjegao sam u svoju sobu i zaključao se. Ona je stajala pred vratima skoro sat i pol i verbalno me vrijeđala vrlo grubim riječima. Kad je odlazila, upozorila me da ako joj do sutra ujutro ne donesem sto tisuća kuna, da ću imati velikih problema. Kasno navečer, 41 minutu iza ponoći, natjerala je moju kćer da mi pošalje SMS poruku sadržaja "Mama ti kaže da joj treba 100 tisuća kuna".

DRAGAN NOVOSEL pomoćnik glavnog Državnog odvjetnika Republike HrvatskeTjedan dana kasnije, u utorak 8. travnja, primio sam od dotad meni nepoznatog čovjeka jasnu poruku kako moja supruga ima određeni dug koji bi ja trebao namiriti, inače bi mi se moglo svašta dogoditi. Kad sam pitao na osnovu čega je taj dug napravila, rečeno mi je, kako je to njen dug prema dilerima kokaina kojima je ostala dužna. Šokiran, ne vjerujući tome što čujem, pokušao sam saznati više, te mi je rečeno kako ona priznaje dug od 17.000 kuna, no oni smatraju da je dug 27.000 kuna te da bi bilo najbolje da ja platim 30.000 kuna i da se sve zaboravi. Pri tome sam upozoren da bi bilo najbolje da platim i da se riješim problema, jer su to nezgodni ljudi, koji bi mogli iskoristiti ono što im je moja žena o meni ispričala. Na to sam se nasmijao i odgovorio: “Samo neka sve objave, moja kći i ja znamo istinu, a to što govori moja žena zaista me ni najmanje ne uzbuđuje.“ Dodao sam neka poruči ucjenjivačima da su se namjerili na krivoga i da mi ne pada ni nakraj pameti da išta plaćam i neka se maknu od žene i puste je na miru da se liječi u bolnici. Nakon desetak minuta razgovora ta mi je osoba rekla neka ne srljam i slučajno ne obavještavam policiju, jer bih se mogao naći u velikoj opasnosti, te ponovila da mi preporučuje da platim i riješim se velikoga problema. A što se tiče moje žene, da se njoj više ne može pomoći, osim da bude prisiljena da spava godinu dana i oslobodi se tog “bijelog sranja“ i nakon toga pokuša medikamentima stabilizirati svoje zdravstveno stanje.

Drugi tajnoviti posjetitelj Nakon što je čovjek otišao, nazvao sam istoga trenutka Državno odvjetništvo i prijavio prijetnju i pokušaj iznude. Mjerodavne institucije posjeduju dokaze o sadržaju tog razgovora. Sutradan ujutro, već u osam sati, bio sam kod suprugina liječnika u bolnici i obavijestio ga o saznanjima. Nakon toga otišao sam na socijalnu skrb, osobama zaduženima za našu obitelj, i obavijestio ih o novim okolnostima koje su, ako su tvrdnje čovjeka koji me posjetio večer prije bile istinite, bacale sasvim drukčiju sliku i na bolest moje supruge. Zatim sam htio otići do Državnog odvjetništva, ali bilo mi je rečeno neka dođem tekoko 14 sati, kad odgovorni budu tamo. Kad sam se vratio u redakciju, obaviješten sam da sa mnom želi razgovarati jedna žena. Zvala je sa skrivenog telefona i rekla da sa mnom treba hitno razgovarati.

SMS PORUKA od 1. travnja, 41 minutu iza ponoći, kad je Mirjana Pukanić natjerala svoju kćer da od Ive Pukanića za nju traži 100 tisuća kunaNakon desetak minuta bila je u mojoj redakciji. U mojoj sobi predstavila mi se punim imenom i prezimenom i zamolila me za potpunu diskreciju, jer da je njezina glava, kao i moja, u pitanju. Rekla je da je u vezi s jednim od glavnih dilera narkotika u Hrvatskoj i da me želi upozoriti kako je čula neke razgovore iz kojih jo je bilo lako zaključiti da sam u velikoj opasnosti. Otvoreno mi je rekla da joj je se gadi to što njezin partner radi sa svojim prijateljima te da je ovo što rade meni i mojoj obitelji prešlo svaku mjeru. Upravo zbog toga što sam potpuno nevin izvrgnut javnom linču, rekla je, došla me upozoriti tko stoji iza cijele prljave priče o mojoj obitelji i da, kao žena, više ne može gledati kako ti zlikovci manipuliraju mojom bolesnom suprugom i žele preko nje meni uzeti sve što sam napravio u životu. Pri tome mi je napomenula da prvenstveno želi zaštiti moju suprugu, koju treba istrgnuti iz kandži mafije, koja je želi samo iskoristiti i potom kao staru krpu odbaciti i odvesti do kraja u propast. Bio sam šokiran onim što mi je ta žena ispričala u tri minute, što se potpuno podudaralo s ucjenom prethodne večeri. Nakon što mi je objasnila motive dolaska, rekla mi je da je moja supruga pod potpunom kontrolom narkomafije, koja ju je navukla na drogu. Navela mi je sva imena, rekavši da to čini mirne duše, iako je među njima i njezin dragi, jer je to što su učinili s mojom suprugom zločin prema mojoj obitelji. Ispričala mi je kako sustavno od moje supruge već duže vrijeme uzimaju novac, kako su je okružili sa svih strana, pa je kontroliraju čak i sada, dok je u bolnici.

Tajni kanali za dostavu drogeMARIJAN TOMURAD, načelnik Policijske uprave zagrebačke “Osnovni motiv svih medijskih napada i pritisaka na vas je da se dočepaju novca kroz brakorazvodnu parnicu u kojoj bi, prema pričanju vaše supruge, ona dobila pola tvrtke i imutka, koji je navodno, kako im se ona hvalila, velik. Jasno vam je da bi joj to oni brzo sve uzeli, jer je potpuno u njihovim rukama, a njezin dug njima svakog je dana veći. To je klasična metoda, koja funkcionira već godinama, da se približe osobi, navuku je i počnu isisavati novac poput pijavica, do samoga uništenja. Gospodine Pukaniću, ostat ćete vi i vaše dijete, a na kraju i vaša supruga, bez svega. Oni su spremni na sve da ostvare svoj cilj. Kad kažem spremni na sve, to znači čak i ubiti, ako treba, ni to nije nikakav problem.“ Tada mi je podrobno opisala kojim se kanalima i u kojim količinama mojoj, nadam se uskoro bivšoj, supruzi donosila droga. Na kraju mi je rekla da pouzdano zna kako su upravo dvojica iz te narkoskupine, navodeći mi pri tome njihova imena, odveli moju suprugu, potpuno “ušlagiranu“, k odvjetniku Darku Zadri, 2. ili 3. travnja, radi hitnog pokretanja brakorazvodne parnice. Prema riječima te žene, žurilo im se da što prije dobiju novac, a javnim pritiskom na mene htjeli su postići da ja popustiim i počnem plaćati isprva manji reket za suprugin dug, a nakon toga, kad vide da sam “mekan“, da uzmu sve. Potpuno šokiran time što sam čuo, ispratio sam tu hrabru ženu, koja mi je još jednom na vratima rekla kako moram paziti na sebe jer su to zločinci spremni na sve. Nakon što sam je ispratio otišao sam u Državno odvjetništvo, gdje sam dao iskaz. Nadležni organi posjeduju dokaze i o drugom mom razgovoru. Oko 19 sati potpisao sam kaznenu prijavu. Četiri i pol sata nakon toga na mene je pucano. Ima li moja kaznena prijava veze s pokušajem ubojstva, siguran sam de će policija u svojoj opsežnoj istrazi utvrditi. Jedino što mene zanima jest da što prije na vidjelo iziđe cijela istina o svim događanjima posljednjih desetak dana. Ako se pohapse svi oni koji su sudjelovali u izvršenju, pripremanju i naručivanju moga ubojstva, Hrvatska bi mogla slobodnije prodisati, a obični ljudi mogli bi se osloboditi straha.

U šakama narkodilera Zamislite samo koliko ima anonimnih i nepoznatih ljudi, kojima takve narkodilerske i druge kriminalne skupine raznoraznim ucjenama i zastrašivanjem isisavaju novac i uništavaju obitelji. A ti jadni ljudi nemaju se komu obratiti niti mogu javno djelovati kao ja. Upravo zbog svoje obitelji, svoje kćerke, koja je baš na dan kad je pokušana ucjena navršila 17 godina, spreman sam se žrtvovati i ići do kraja. Ako sada država na mojem primjeru ne pobijedi zlo i ne makne to ljudsko smeće s ulice, teško će uskoro imati novu priliku. A priliku je pravna država dobila samo zbog jedne stvari, jer je ubojica bio bahat i htio me masakrirati u pravom gangsterskom stilu jednim hicem u glavu. Pri tome se smješkajući. Nadam se da će se njemu i svima onima koji iza njega stoje uskoro taj smiješak zalediti na licu.

Napadačev bijeg u Krajišku ulicuNakon propalog atentata ubojica je velikom brzinom otrčao u Krajišku ulicu, gdje je odbacio pištolj makarov 9mm. Tamo ga je negdje vjerojatno čekao i auto za bijeg. Pištolj je kasnije navodno pronađen pod parkiranim automobilom, umotan u plastičnu vrećicu. Ivo Pukanić otrčao je Ilicom na suprotnu stranu od Krajiške, u smjeru istoka. Pomoć je potražio od čuvara predsjednika Stjepana Mesića. Jedan od njih do tog trenutka je već, privučen glasnim hicima, izašao iz dvorišta na sredinu Ilice.

Fotogalerija