SMOTRA PRED TRUDNICOM Španjolski konzervativci smatraju da je smotra počasne postrojbe pred trudnom ministricom obrane Carme Chacón bila uvreda za vojskuScena je bila jedinstvena. Prije nekoliko dana inaugurirana je nova španjolska vlada, pa je tako i na čelo španjolskog ministarstva obrane stigla nova osoba. Priređena je svečanost, pa je bila postrojena i jedna četa španjolskih vojnika koju je kao nova ministrica obrane pregledala 37-godišnja Carme Chacón, dosadašnja ministrica stanogradnje. Nju je nakon izbora španjolski premijer José Zapatero postavio na čelo ministarstva obrane. Već je sama ta činjenica bila velika vijest jer je prvi put u dugoj španjolskoj povijesti jedna žena postala ministricom obrane. No još je neobičnije bilo ono što se moglo vidjeti dok je pregledavala svečanu postrojbu. Bila je odjevena u crne hlače i bijelu tuniku, koja nije mogla sakriti da je nova ministrica obrane u visokom stupnju trudnoće.

To je nesumnjivo razveselilo Španjolce liberalnih usmjerenja, ali je zgrozilo konzervativce. Konzervativni španjolski dnevni list El Mundo napisao je da je bila riječ “o izvođenju političkog marketinga kojim su vrijeđane tradicionalne vrijednosti i kultura španjolske armije”. To je u neku ruku točno. Španjolska vojska bila je uvijek tradicionalna institucija, te se - kad je riječ o odnosu prema ženama - mijenjala sporije od armija drugih europskih zemalja. Počela se mijenjati prije svega pod pritiskom španjolskih socijalističkih vlada, prvo dok je na čelu vlade bio Felipe González, a posebno sada kada je na čelu José Zapatero. Prije dvadeset godina, uz velike otpore iz armije, donesen je zakon po kojem i žene mogu stupiti u vojsku.
Danas žene čine dvadeset posto vojnog sastava. No španjolska armija nije bila jedini bastion konzervativizma kad je riječ o ženama, bilo je to cijelo španjolsko društvo, pa nije neobično da se po cijelom svijetu raširio i udomaćio španjolski termin “machismo” za pojavu muške dominacije nad ženama.

Uostalom, još prije nekoliko desetljeća, za vladavine španjolskog diktatora Francisca Franca, žene su bile potpuno podređene muškarcima čak i kad je bila riječ o osnovnim ljudskim pravima, pa tako žena nije smjela vaditi putovnicu, otvoriti bankovni račun ili potpisati neki ugovor bez muževa pismenog odobrenja. Španjolke nisu zbog mnogih okolnosti mogle sudjelovati ni u javnom životu, rijetke su bile žene koje su se istakle, naravno, ako se izuzme razdoblje Španjolskog građanskog rata, kada je na republikanskoj strani bilo vrlo aktivnih i poznatih žena.

Posljednjih desetljeća, nakon smrti Franca i nestanka njegove diktature, upravo zahvaljujući španjolskim socijalistima i njihovim vladama, situacija se počela dramatično mijenjati, pa je Španjolska danas u vrhu europskih zemalja kad je riječ o promoviranju ženskih prava, te uključivanju žena u političko i poslovno odlučivanje. Premijer Zapatero je upravo to stavio kao jedan od prioriteta svoje vlade, pa je u vezi s time jednom rekao: “Ja nisam samo antimačist, ja sam feminist.”
Kao svoj prioritet istaknuo je namjeru da maksimalno poveća sudjelovanje žena u vlasti i u poduzetništvu, ali i kad je riječ o njihovoj široj socijalnoj poziciji, jer u ovom trenutku žene zarađuju 30 posto manje od muškaraca, žene čine samo 4 posto u nadzornim odborima većih španjolskih kompanija. Više od 40 posto španjolskih majki s malom djecom radi izvan kuće. Još je mnogo slučajeva obiteljskog nasilja, pa je prošle godine zabilježen 71 slučaj gdje su žene ubili njihovi partneri.

Prvi korak u ispravljanju te socijalne nepravde Zapatero je napravio upravo u politici, te je prije dvije godine donesen zakon po kojem na stranačkim listama za nacionalne parlamentarne ili lokalne izbore barem 40 posto moraju biti žene, odnosno, niti muškaraca niti žena ne smije biti više od 60 posto. Od 2010. godine tražit će se da isto pravilo bude provedeno i u svim španjolskim kompanijama koje posluju s državom. Nijedno poduzeće koje nema barem 40 posto žena u svojoj upravi neće moći dobiti nikakav posao od države. Posljedica te odredbe zakona o stranačkim listama je naglo povećanje broja žena u političkim skupštinama i izvršnim organima, pa će nakon ovih izbora one činiti 36,6 posto sastava španjolskog parlamenta. No još se značajnija stvar dogodila u vladi, koju Zapatero sastavlja prema svojem nahođenju.

ŠPANJOLSKE MINISTRICE Cristina Garmendia, Magdalena Álvarez, Mercedes Cabrera, Carme Chacón, María Teresa Fernández da la Vega, premijer José Zapatero, Elena Salgado, Bibiana Aido, Beatriz Corredor i Elena EspinosaU njoj će biti devet žena i osam muškaraca. To je prvi put u povijesti da u vladi neke mediteranske europske zemlje bude više žena od muškaraca. Uz to, žene su u toj vladi dobile prominentna mjesta. Tako je María Teresa Fernández de la Vega postala zamjenica premijera, Carme Chacón ministrica obrane, Cristina Garmendia ministrica znanosti, Mercedes Cabrera ministrica obrazovanja, Elena Espinoza ministrica ruralnog razvoja, Magdalena Álvarez ministrica za javne radove, Elena Salgado ministrica javnih službi, Beatriz Corredor ministrica stanovanja, a 31-godišnja Bibiana Aido, najmlađa članica vlade, postala je ministrica za jednake mogućnosti.

U tom smislu trudnički trbuh Carme Chacón iznimno je simboličan za ove velike mijene u španjolskom društvu. Uostalom, i sam njen život pokazuje kako se položaj žena u Španjolskoj mijenja, jer je ona postigla ono što je donedavno ženama bilo nezamislivo. Rodila se 1971. u mjestu Esplugues de Llobregat u neposrednoj blizini katalonskoga glavnoga grada Barcelone, gdje je diplomirala pravo. Carme Chacón učlanila se u Katalonske mlade socijaliste 1989., a pet godina poslije postala je pripadnik Katalonske socijalističke partije. Politikom se počela baviti u rodnom gradu 1999., kada je izabrana za zamjenicu gradonačelnika Esplugues de Llobregata.

Godinu dana poslije izabrana je za poslanika u regiji Barceloni. Napredovala je i u stranci, pa je uoči izbora 2003. imenovana za glasnogovornicu Španjolske socijalističke partije - PSOE. Nakon što su socijalisti formirali vladu, ona je izabrana za zamjenicu predsjednika donjeg doma španjolskog parlamenta, potom je bila u stranci zadužena za pitanja kulture, a 2007. imenovana je za ministricu stanogradnje.

Sada je postala ministricom obrane. Ima onih u španjolskoj vojsci koji smatraju neprimjerenim da trudna žena dođe na to mjesto, a svoje nezadovoljstvo objašnjavaju praktičnim razlozima: kada nakon dva mjeseca rodi, onda će, prema nedavno donesenom zakonu, četiri mjeseca biti na porodiljnom, a tada neće moći voditi vojsku. Drugi su oduševljeni onim što se dogodilo pa njen trudnički trbuh pred četom vojnika vide kao dokaz velikih mijena kroz koje je Španjolska uspješno prošla u posljednjim desetljećima.

MARA CARFAGNA 32-godišnja bivša misica i 'valletta', bit će ministrica obitelji Naravno da je sve ono što se dogodilo u Španjolskoj izazvalo mnogo pozornosti u inozemstvu, posebno u Italiji koja je u formalnom smislu u sličnoj situaciji kao i Španjolska nakon tamošnjih parlamentarnih izbora. I u Italiji su održani izbori, a pobjednik talijanskih parlamentarnih izbora Silvio Berlusconi već je počeo razgovore o sastavu nove vlade.

On je slavodobitno najavio da će najmanje četiri ministarska mjesta u vladi dodijeliti ženama, prikazujući to kao važan dokaz kako će i žene biti značajno zastupljene u talijanskoj vladi. Novinarima, koji poznaju prilike u europskim vladama, Berlusconijeva izjava učinila se smiješnom, jer je ona samo dokaz da će Italija i dalje biti među europskim zemljama s najmanjim postotkom žena u vladi. Jer nije samo Španjolska po broju žena u vladi sasvim drukčija od Italije, nego je slično i u drugim europskim zemljama. U Finskoj su od 20 članova 12 žene, a u novoj francuskoj vladi koju je sastavio predsjednik Nicolas Sarkozy od 15 članova vlade sedam su žene, i to na prominentnim mjestima.

Kakva je to razlika prema Italiji, gdje je u tamošnjoj vladi, koja sada ima 26 ministara, samo četiri mjesta Berlusconi namijenio ženama. To će biti čak i smanjenje prema dosadašnjoj vladi Romana Prodija u kojoj je bilo šest žena. Berlusconija su u intervjuu na talijanskom radiju pitali zašto tako malo žena stavlja u vladu, dok u Španjolskoj one čine većinu, a on je na to odgovorio: “Zapatero je sastavio vladu koja je odviše ružičasta, nešto što mi u Italiji ne možemo učiniti jer kod nas u politici prevladavaju muškarci. Zapatero si je napravio veliku nevolju, ali sam ju je tražio. Imat će nevolja dok će voditi sve te žene.”

U Italiji ta njegova izjava nije izazvala nikakvu pozornost, a u Španjolskoj je izazvala ogorčenje. Magdalena Álvarez, ministrica za infrastrukturu u španjolskoj socijalističkoj vladi, smatra Berlusconijeve ocjene “potpuno neprihvatljivima” i “uvredom građana”, te je dodala: “Mnoge od nas žena ne bi nikada ni ušle u vladu kojoj bi na čelu bio Berlusconi.”
Elena Valenciano, tajnica za međunarodne odnose španjolske Socijalističke partije, o toj Berlusconijevoj izjavi je rekla: “U Italiji, kao i u Španjolskoj, ima dovoljno žena koje su kvalificirane, inteligentne i sposobne da budu ministrice i uđu u vladu. Od toga bi talijansko društvo moglo imati samo koristi.”

U Italiji su se počela spominjati imena četiriju žena koje bi trebale ući u Berlusconijevu vladu, a kada su Talijani čuli o kojim se ženama radi, vidjeli su da je Berlusconi imao sasvim drukčije kriterije za njihov izbor od kriterija koji su vodili Zapatera pri izboru svojih ministrica. Najmanje u dva slučaja - optužuju ga talijanski mediji - jedan od kriterija bio je i fizički izgled potencijalnih ministrica.

Naime, jedna od navodnih budućih ministrica je 32-godišnja Mara Carfagna, bivša sudionica natjecanja za Miss Italije, poznata najširoj talijanskoj javnosti po nastupima u talijanskim televizijskim zabavnim emisijama, gdje je najčešće bila RACHIDA DATI jedna od sedam žena u aktualnoj francuskoj vladi, ministrica pravosuđapomoćnica voditelja - “valletta”. To je ime za djevojke koje se pojavljuju na televiziji da bi voditeljima pomagale, donosile pitanja gledatelja, vodile natjecatelje na kvizovima u kabine, a njihova je glavna zadaća da izgledaju seksi i atraktivno. Za razliku od drugih takvih nebrojenih ljepotica, ona je ipak završila studij prava, ali to joj nije smetalo da se istodobno naga fotografira za popularne visokonakladne talijanske erotske časopise, te za kalendare. Uključila se u politiku, pa je postala članicom Berlusconijeve stranke Forza Italia, na čijoj je listi 2006. ušla i u talijanski parlament. Ona bi sada navodno trebala postati ministricom za obitelj.

I za Stefaniju Prestigiacomo, koja bi također trebala postati ministrica, tvrdi se da je važan kriterij njenog napredovanja njen atraktivan fizički izgled, iako ta 41-godišnjakinja ipak ima značajniju profesionalnu poslovnu i političku karijeru. Ona je rođena na Siciliji u poduzetničkoj obitelji, bila je predsjednica mladih poduzetnika Italije, a od 1994. članica je talijanskog parlamenta na listi Berlusconijeve stranke Forza Italia.

Ona je u drugoj Berlusconijevoj vladi 2001. imenovana za ministricu za ravnopravnost spolova, te je na tom položaju bila pet godina. U talijanskom tisku pojavljivale su se spekulacije da je tako mlada tako dugo bila na tom položaju i zbog bliskih privatnih veza sa šefom postkomunističke stranke Alleanza nazionale Gianfrancom Finijem. Ona bi navodno trebala postati ministricom za europske poslove. Za treću ženu koja se spominje kao potencijalna članica nove vlade Silvija Berlusconija vrijedio je, međutim, sasvim drugi kriterij, jer je ona potpuna suprotnost Mari Carfagni. Giulia Bongiorno, 42-godišnja pravnica sa Sicilije, članica stranke Alleanza nazionale, jedna je od najboljih odvjetnica Italije, proslavila se uspješno braneći - zajedno s drugim odvjetnicima - na dva procesa bivšeg premijera Giulija Andreottija od optužbi da je bio povezan s mafijom. Sada preuzima razne važne slučajeve, branila je u jednom procesu čak i nogometaša Francesca Tottija. Riječ je vrlo elegantnoj, ali muškobanjastoj osobi, za koju mediji tvrde da prezire muškarce i smatra ih nižim bićima, pa je u jednoj televizijskoj emisiji ovim riječima objasnila zašto se nikada nije udavala: “Neću da mi se neki bezveznjak mota po kući.” Ona bi trebala postati ministricom pravosuđa.

Četvrta na listi potencijalnih ministrica je Rosi Mauro, poduzetnica iz Milana, koja se nalazi na listi poslanica stranke Lega nord te koja bi u novoj vladi trebala biti ministrica socijalne skrbi. Italija će i dalje biti europska zemlja u kojoj žene najmanje sudjeluju u politici. U talijanskom parlamentu samo 17,3 posto su žene, pri čemu je od Italije među značajnim zemljama Europske unije slabija samo Češka s 15,3 posto.