Objavljeno u Nacionalu br. 649, 2008-04-22

Autor: Berislav Jelinić

Udar na struku

Diletanti protiv psihijatara

MEDICINSKA POVIJEST BOLESTI Mirjane Pukanić najbolje demantira tvrdnje o njenom zdravlju: njeni navodni dobročinitelji otrgli su je od liječnika koji su joj htjeli pružiti prijeko potrebnu skrb i terapiju

Sanja Sarnavka i Ivo Banac manipuliraju hrvatsku javnost dezinformacijama o zdravstvenom stanju Mirjane Pukanić, supruge Ive PukanićaSanja Sarnavka i Ivo Banac manipuliraju hrvatsku javnost dezinformacijama o zdravstvenom stanju Mirjane Pukanić, supruge Ive PukanićaSanja Sarnavka i Ivo Banac manipuliraju hrvatsku javnost dezinformacijama o zdravstvenom stanju Mirjane Pukanić, supruge Ive Pukanića, suvlasnika NCL Media Grupe. Mirjana Pukanić liječi se od psihičke bolesti već sedamnaest godina. Nakon prvih manifestacija psihičkih teškoća nije bila uspostavljena točna dijagnoza. No, prije šest godina njezin liječnik, poznati zagrebački psihijatar i kućni prijatelj Pukanićevih, točno je utvrdio prirodu te bolesti. Ona se nakon toga liječila u nekoliko različitih zdravstvenih ustavnova gdje je svaki put od strane vrhunskih hrvatskih psihijatara potvrđena ista dijagnoza.

Mirjana Pukanić pretrpjela je i još trpi nemjerljivu štetu zbog tendencioznog medijskog praćenja njihove obiteljske drame. Dodatno joj je, možda i nepovratno teško ugroženo zdravlje, a Sanja Sarnavka, predsjednica nevladine udruge B.a.B.e. i i Ivo Banac, čelnik Hrvatskog helsinškog odbora, zajedno s većinom medija koji su se angažirali na tom slučaju pridonijeli su pogoršanju njena teškog stanja besprizornim pritiscima na zdravstvene i druge institucije koje su Mirjani Pukanić proteklih tjedana pokušale pomoći.

Nacional je odlučio objaviti neke činjenice u vezi liječenja Mirjane Pukanić isključivo zato što se trenutačno ne zna gdje se ona nalazi, tko i kako brine za njezino zdravlje, uzima li ona propisanu terapiju i tko od nadležnih zdravstvenih institucija, ali i uopće, ima uvid u to ponašaju li se nevladine udruge B.a.B.e. i HHO u njezinu najboljem interesu. Nacional je odlučio objaviti te informacije kako bi javnost dobila potpunu sliku o čemu se tu radi. Ovdje nije riječ o tek nastaloj recentnoj bolesti nego o stanju koje traje već niz godina.


Sanja Sarnavka proteklih je dana javno tvrdila da se nikako nije mogla oteti dojmu da je Mirjana Pukanić ”možda uznemirena, ali ipak potpuno psihički zdrava”. Te su njene izjave nekritički prenosili mediji. Primjerice, Slobodna Dalmacija proteklih dana objavila je i tvrdnje da je Mirjana Pukanić prisebna i posve suvisla. Takvim pisanjem i izjavama javnosti se što izravno, što neizravno, željelo sugerirati da Ivo Pukanić namjerava svoju suprugu zdravu zatvoriti u bolnicu.
Mirjana Pukanić liječi se od psihičkih tegoba još od poroda kćeri Sare, kada je upala u poslijeporođajnu depresiju. Njezin liječnik liječio ju je od depresije i sljedećih godina, ali nije bilo precizne dijagnoze njenih tegoba. Prvi put je liječena u bolnici na zagrebačkom Rebru, od 3. do 27. studenoga 2003. Gotovo godinu dana prije toga točno je dijagnosticirana njezina bolest. Tada je sama pristala otići na bolničko liječenje, a primili su je zbog ”pogoršanja psihičkog stanja u okviru bolesti od koje se ranije liječi”. Dotad je bila liječena ambulatno i to joj je bilo prvo psihijatrijsko hospitalno liječenje. U vrijeme prije te hospitalizacije uzimala je četiri lijeka: diazepam, zolpidem, paroksetin i fluksetin.

U dokumentaciji koja je dostupna Centru za socijalnu skrb tada su liječnici napisali da je kod prijema sama pacijentica navela da je prvi put psihijatrijski liječena nakon poroda zbog depresivnih tegoba. Nakon razgovora s Mirjanom Pukanić, liječnici su u njenu dokumentaciju napisali da je u međuvremenu češće depresivnog raspoloženja, s povremenom pojačanom konzumacijom alkohola u kombinaciji s lijekovima. Liječnici su konstatirali i da je ona jedno vrijeme bila na terapiji litijskih soli, uz ostalu medikamentoznu terapiju. Zapisali su u njenu dokumentaciju da je Mirjana Pukanić svoje stanje tada opisala kao potištenost, bezvoljnost, gubitak interesa, potrebu za samoizolacijom, a napisali su i da su kod nje prisutne nesanice, a povremeno i suicidna promišljanja. Prilikom razgovora s obitelji na izlasku iz bolnice liječnici su napomenuli da je riječ o vrlo ozbiljnom slučaju te bolesti, te da mora biti pod stalnom paskom liječnika koji će pratiti njeno stanje. Nakon liječenja stanje joj se popravilo. Dvoje liječnika na koncu je potpisalo dokumentaciju u kojoj su naveli da je došlo do poboljšanja psihičkog stanja. Za vrijeme bolničkog liječenja Mirjana Pukanić bila je na bolovanju, jer je u to vrijeme bila zaposlena u Generalturistu. Ta lako provjerljiva činjenica demantira tvrdnje po kojima Mirjana Pukanić nikada nije radila, jer joj to suprug nije dopuštao. Štoviše, suprug joj je i pomogao pri zaposlenju.

Stanje joj je bilo relativno dobro sve do ljeta 2004., kada se opet pogoršalo. Mirjana Pukanić provela je tada na Rebru više BOLNICA u kojoj se odigrao posljednji čin drame obitelji PukanićBOLNICA u kojoj se odigrao posljednji čin drame obitelji Pukanićod mjesec dana, od 30. kolovoza do 4. listopada 2004. Liječnički dokumenti koji su tada opisivali njen boravak na liječenju otkrivaju da je Mirjana Pukanić pristala na hospitalizaciju ”zbog pogoršanja depresivne simptomatologije, unatoč redovitom uzimanju psihofarmatika”. U liječničkoj dokumentaciji navodi se da se Mirjana Pukanić nakon ranije hospitalizacije redovito liječila i odlazila na ambulantne kontrole. Kasnije je ta terapija privremeno ukinuta zbog nuspojava, a i jedan dulji period bez lijekova osjećala se dobro. Međutim, kako joj se pojačavala depresija, ponovo su joj propisali lijekove. Liječnici navode da se Mirjana Pukanić za vrijeme te hospitalizacije vrlo aktivno i zainteresirano uključila u rad socioterapijske zajednice, te da je cijelo vrijeme bila motivirana za uspjeh svog liječenja. Otpuštena je iz bolnice u poboljšanom stanju na daljnje liječenje u ambulantnim uvjetima uz preporuku uzimanja prozaca, tegretola, leponexa i rivotrila. Taj je nalaz potpisalo troje liječnika. Konstatirana je ista dijagnoza kao i pri prethodnoj hospitalizaciji.

Za teško psihičko stanje Mirjane Pukanić javno se prvi put doznalo ujesen prošle godine, kada se s tom situacijom također pokušalo manipulirati. Ona je tada također bila hospitalizirana, a iz bolnice Sestre milosrdnice su je otpustili 31. listopada 2007., nakon mjesec dana liječenja. Tada se u njenoj bolničkoj dokumentaciji konstatira da je ”lijekove uzimala prema vlastitom nahođenju, a suspektno je da ih posljednjih mjeseci nije uzimala”. Liječnici su primijetili da je kod primitka u bolnicu Mirjana Pukanić bila ”izrazito disfunkcionalna i dezorganizirana, psihomotorno uznemirena, agitirana, latentno agresivna”. Zapazili su da je s njom teže uspostaviti verbalni kontakt, da je ubrzanog misaonog tijeka, te sklona paranoidnim interpretacijama događaja. Liječnici su konstatirali da je Mirjana Pukanić u to vrijeme bila bez uvida u svoje stanje i bolest, te smanjeno kritična. Tada su je liječili ”psihofarmakoterapijski uz individualnu i grupnu psihoterapiju”. Liječnici su joj preporučili da se radi daljnje stabilizacije psihičkog stanja nastavi liječiti po tipu parcijalne hospitalizacije. To su izviješće potpisala dvojica liječnika. I u drugoj bolnici ustanovljena je i potvrđena prethodna dijagnoza.

Nedugo prije te hospitalizacije Mirjana Pukanić je prestala uzimati lijekove, što joj je otežalo stanje. Smatrala je da joj lijekovi nisu potrebni, te da je zdrava, što je također jedna od temeljnih i najopasnijih karakteristika te psihičke bolesti. U takvom stanju kontaktirala je različite osobe i ustanove, među ostalima i B.a.B.e. Njima se tada Mirjana Pukanić obratila za pomoć, tvrdeći da je suprug zlostavlja. B.a.B.e. su tada od policije zahtijevale da se Mirjana Pukanić hospitalizira. Zato dodatno čude nedavne tvrdnje Sanje Sarnavke da joj se Mirjana Pukanić čini psihički zdravom.

Zadnji čin obiteljske drame Pukanićevih počeo je 3. travnja, dan nakon što je Mirjana Pukanić puštena iz bolnice Sestara milosrdnica uz liječnički nalaz koji joj nalaže da nastavi piti lijekove i javi se na ”kontrolni pregled psihijatru za tjedan dana u društvu člana obitelji”, odnosno supruga. Liječnici su Mirjanu Pukanić tri sata nagovarali da ostane na bolničkom liječenju, ali je ona to odbila, te je na izlazu iz bolnice udarila portira u nogu štiklom, prijeteći mu, zato što, navodno, nije pustio njene prijatlejice da uđu u bolnicu i iz nje je izvuku.

BOLNICA SESTARA MILOSRDNICA u kojoj je Mirjana Pukanić odbila ostati na liječenju nakon trosatnog nagovaranjaBOLNICA SESTARA MILOSRDNICA u kojoj je Mirjana Pukanić odbila ostati na liječenju nakon trosatnog nagovaranjaDa su pogriješili u Vinogradskoj što je ipak nisu zadržali, vidjelo se uskoro, jer se sljedeća dva dana Mirjana Pukanić ponašala agresivno i nekontrolirano, zbog čega su njeni suprug i kćer pobjegli iz stana i otišli u hotel. Hitna pomoć dolazila je u tri navrata, jednom na traženje susjeda u pola pet ujutro, kada je lupala po vratima. Drugi puta je Hitna dolazila zbog prijave Centra za socijalnu skrb kojem se malodobna kći Sara obratila zbog neizdrživog obiteljskog stanja. Kada su je dobili na telefon, radnici Centra za socijalnu skrb dobro su znali s kime razgovaraju, jer im je malodobna kći Pukanićevih više puta detaljno opisivala kroz kakve teške probleme zajedno s ocem prolazi zbog majčinog stanja. Potom su djelatnici Centra za socijalnu skrb otišli osobno do liječnice opće prakse da izda uputnicu za bolničko psihijatrijsko liječenje Mirjane Pukanić. Napadana liječnica je doktorica Lulić, koja je već petnaestak godina obiteljski liječnik Pukanićevih i koja u detalje poznaje njihov liječnički karton. Kako nije došla na lice mjesta vidjeti pacijenta, uputnica doktorice Lulić je odbijena. Nakon nje je došla liječnica Hitne pomoći i uvidom na licu mjesta izdala nalog za hitnu hospitalizaciju te je odvedena u bolnicu Vrapče.

Po dolasku u Vrapče, ona je zakonito zadržana na liječenju. Dežurni liječnik koji je zaprimio Mirjanu Pukanić u Vrapču konstatirao je kako je u teškom stanju i da je liječenje neophodno. Po izvorima iz bolnice, saznajemo kako su liječnici bili, u najmanju ruku začuđeni, otpusnim pismom iz Vinogradske. Drugi dan, kada ju je preuzeo njen liječnik, također je ustanovio da joj je potrebno zadržavanje u bolnici. Dakle, to je bio već osmi ili deveti liječnik, koji je Mirjani Jusup Pukanić potvrdio istu dijagnozu u zadnjih šest godina.

Međutim, nekoliko dana nakon što je Mirjana Pukanić hospitalizirana, sudski vještak procijenio je da ona nije izravno i ozbiljno opasna po sebe i okolinu, te je sutkinja Županijskog suda u Zagrebu morala donijeti odluku da se pusti iz bolnice ako ondje ne želi dobrovoljno ostati. Takvo mišljenje vještaka ne čudi, jer je ona u to vrijeme koristila lijekove koji su je smirili. To ni u kojem slučaju ne znači da je zdrava, ali je većina medija to protumačila kao krunski dokaz da Mirjanu Pukanić suprug želi napraviti ludom, te da on zbog svog medijskog utjecaja uspješno manipulira kompletnim zdravstvenim sustavom.

Mirjanu Pukanić su odmah nakon puštanja iz bolnice preuzeli Sanja Sarnavka i Ivo Banac. Smjestili su je na ”sigurnu lokaciju”, u zagrebački hotel Westin. Tek dva dana nakon što ju je Banac dočekao pred bolnicom Vrapče u petak, u nedjelju je bio prisiljen zatražiti pomoć psihijatra u bolnici Sestre milosrdnice. Zanimljivo je da su gospođi Jusup Pukanić u Westinu račun od 10.600 kuna za tri dana boravka, trebali platiti pola HHO a pola njena prijateljica Alka Vuica. Kako je poznatoj pjevačici odbijena autorizacija kartice, Mirjani je račun platila njena druga kolegica, koja joj je od kuće i donijela stvari za liječenje: kupaće kostime, štikle, naočale, šorc, mini suknje ... Tko zna u što su je Banac i društvo uvjerili kamo ide, kada je ponijela te, za liječenje dosta neobične stvari.

DARKO MILINOVIĆ nedužan se našao na udaru medija jer je donio točnu ocjenu o postupanju liječnikaDARKO MILINOVIĆ nedužan se našao na udaru medija jer je donio točnu ocjenu o postupanju liječnikaDan kasnije, u ponedjeljak, Banac je sazvao press konferenciju na kojoj su se on i Sanja Sarnavka počeli žaliti da su Mirjanu Pukanić pustili iz Vrapča samo s apaurinom, bez terapije i otpusnog pisma, te da za nju ne mogu dobiti ni jednu uputnicu. Kao da tri dana ranije nisu tvrdili da je Mirjana Pukanić psihički zdrava. Nakon toga je Mirjana Pukanić smještena, kako B.a.B.e. kažu, u “sigurnu kuću”, no ima nekih indicija da se nalazi u jednoj psihijatrijskoj klinici u unutrašnjosti.
Potom je javnost saznala da je Mirjana Pukanić ovisnica o kokainu, što nikako nije moglo blagotvorno djelovati na njeno stanje.

Žalosno je da dvoje nestručnjaka, potpunih diletanata, kakvi su Sanja Sarnavka i Ivo Banac, koji su zapravo oteli Mirjanu Pukanić i varaju hrvatsku javnost o njezinu stanju, potkopavaju autoritet zagrebačkih liječnika, stručnjaka svjetskog glasa, koji u cijeloj ovoj situaciji ispadaju neznalice koji ne stoje iza svojih stručnih procjena. Kakvo povjerenje mogu građani imati u hrvatsko zdravstvo ako liječnici dopuštaju takvu manipulaciju s pacijentom čije bi im zdravlje trebalo biti na prvom mjestu. Javnost očekuje očitovanje medicinske struke koja već danima znakovito šuti. Zar su se i oni uplašili Banca i Sanje Sarnavke? Hoće li dopustiti da u cijeloj toj aferi njihove kolegice liječnice budu žrtvovane a pacijentica prepuštena na milost i nemilost manipulatora?

Epizode suprotnog ponašanja

Bolest od koje boluje Mirjana Pukanić karakteriziraju epizode dijametralno suprotnog ponašanja. U jednoj fazi raspoloženje bolesnika može biti izrazito razdražljivo osobito kad bolesnik ima suviše ambiciozne planove, koje ne može ostvariti. Bolesnici osjećaju golemu energiju i nemaju potrebu za snom pa danima ne spavaju, a apetit im je značajno smanjen. Zaokupljeni su velikim planovima, a sebi su skloni pripisivati veliku ulogu, te sudjelovanje u nekim vrlo značajnim i odgovornim poslovima. Takvo raspoloženje bolesnika često dovodi do nekritičkog ponašanja u kojem su skloni prekomjernom trošenju, prekomjernom angažiranju i u različitim aktivnostima koje donose ugodu i obično uzrokuju teške posljedice. Često su skloni prekomjernoj konzumaciji alkohola. Dezinhibirano ponašanje bolesnika i ekscesivno trošenje može se očitovati u prekomjernim telefonskim razgovorima i to onima s udaljenim prijateljima ili slanjima dugačkih telegrama koji po dužini odgovaraju opširnim pismima. Pri telefonskim pozivima ne obaziru se na vrijeme, pa pozivi mogu uslijediti u bilo koje doba dana i noći. Skloni su olakom trošenju novca, kockanju, riskantnom seksualnom ponašanju, a ponekad se mogu i razgolititi na javnim mjestima. Često nose upadljivu odjeću jarkih boja i neobičnih kombinacija, a to može biti upotpunjeno bogatim nakitom i blještavom šminkom. Bolesnici su često preokupirani različitim precijenjenim idejama, političke, financijske, seksualne ili religiozne prirode a ideje proganjanja mogu se ponekad razviti u pravi progonstveni sustav. Karakteristično je za te bolesnike da nemaju uvid u svoje stanje te ne osjećaju ni najmanju potrebu za liječenjem. Epizode takvog ponašanja obično počinju naglo i traju između dva tjedna i četiri do pet mjeseci. Prva se epizoda bolesti obično javlja između 15. i 30. godine života, no može se javiti u bilo koje doba od puberteta do osmog desetljeća života. Epizodu drugog tipa ponašanja karakterizira sniženo raspoloženje i/ili gubitak zanimanja ili uživanja u gotovo svim aktivnostima u razdoblju od najmanje 2 tjedna, gotovo svaki dan i veći dio dana. Također se pojavljuju promjene apetita i tjelesne težine, poremećeno spavanje, smanjenje životne energije, osjećaj bezvrijednosti ili krivnje, teškoće u mišljenju, koncentriranju i donošenju odluka, razmišljanja o smrti.

Takve osobe često su razdražljive, pretjerano brinu o vlastitom zdravlju, tuže se na razne bolove. Takav poremećaj javlja se češće u žena nego u muškaraca, najčešći je u četrdesetim godinama, iako se može javiti u svakoj životnoj dobi, od djetinjstva do starosti. Značajni umor nakon samo laganog napora je čest, ostali simptomi su: oštećenje koncentracije i pažnje, smanjeno samopouzdanje i samoprocjenjivanje, ideje krivnje i bezvrijednosti, crne i pesimistične misli o budućnosti, ideje ili djelovanje usmjereni k samopovređivanju ili suicidu, poremećaji spavanja, smanjenje apetita.

Vezane vijesti

Matanić i Mafalani pravomoćno osuđeni za Pukanićevo ubojstvo

Matanić i Mafalani pravomoćno osuđeni za Pukanićevo ubojstvo

Vrhovni sud potvrdio je osuđujuću presudu Luki Mataniću i Amiru Mafalaniju zbog sudjelovanja u ubojstvu suvlasnika "Nacionala" Ive Pukanića, a od… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika