Objavljeno u Nacionalu br. 650, 2008-04-29

Autor: Orhidea Gaura

Nova generacija hrvatskih glumica

Eros na glumačkoj sceni

Šest atraktivnih glumica dio života i karijere provelo je u inozemstvu i iz različitih razloga došlo u Hrvatsku, gdje su postigle uspjeh u kazalištu i na filmu

STASALE U INOZEMSTVU Ivana Krizmanić, Barbara Prpić-Biffel, Vanessa Radman, Ana Vilenica i Diana Lovrin živjele su, studirale i radile u Engleskoj, Njemačkoj i SAD-uSTASALE U INOZEMSTVU Ivana Krizmanić, Barbara Prpić-Biffel, Vanessa Radman, Ana Vilenica i Diana Lovrin živjele su, studirale i radile u Engleskoj, Njemačkoj i SAD-uVanessa Radman, Barbara Prpić-Biffel, Ana Vilenica, Lana Barić, Ivana Krizmanić i Diana Lovrin mlade su hrvatske glumice koje su dio života i karijere provele u inozemstvu. Svaka od njih iz različitih se razloga vratila u Hrvatsku, no sve su upravo u Hrvatskoj postale vrlo tražene među kazališnim, televizijskim ili filmskim redateljima. Za Nacional su ispričale kako im je bilo živjeti u inozemstvu, koje su razlike u glumačkoj profesiji te kakve su mogućnosti rada. Neke od njih u Hrvatskoj su samo privremeno, a neke smatraju da upravo ovdje mogu dati najbolje od sebe.

Da je došla jedna nova, drukčija i neobična glumica, javnost je primijetila čim se Vanessa Radman pojavila u ulozi Vanje Kincl u "Običnim ljudima", a miljenica redatelja Branka Ivande ostala je i u "Ponosu Ratkajevih" gdje glumi Židovku Lisu Cohen. Živjela u Njemačkoj i igrala u nekoliko dramskih serija, a ideju da pokuša u Hrvatskoj dobila je kad je na festivalu Berlinale pobijedio film "Grbavica". Preko agenta došla je do producentske kuće Ava.
"Sretna sam što sam imala priliku doći ovamo i pokazati obitelji, prijateljima i ostalim ljudima znanje koje sam stekla u Njemačkoj", kaže Vanessa Radman. U Njemačku je s roditeljima otišla još kao srednjoškolka. Da bi financirala satove plesa, pjevanja i gitare, radila je u kafiću i u butiku.

"Upoznala sam mnogo muzičara, svidio mi se njihov način razmišljanja, bila sam gladna slobode i boemskog života, kojim sam na kraju i živjela. Ali za moje poimanje umjetnosti i odluku da se upišem na akademiju bio je presudan plesač poznatog plesnog kazališta Pina Bausch, Geraldo di Siluro, s kojim sam surađivala. Gledala sam sve predstave tog kazališta i ti prizori, kao i susreti s umjetnicima, odredili su me i kako osobu i kao glumicu. Nastupala sam puno u alternativnom teatru, u kultnim kafeima, i to me oslobodilo straha od publike, uz ljude koji sjede, puše i piju svoje piće. Ali radovala sam se i studiju na umjetničkoj visokoj školi Folkwang u Essenu i glumi u državnom kazalištu", ispričala je Vanessa Radmann. Nakon iskustva u Hrvatskoj stekla je dojam da su ljudi u Njemačkoj više zainteresirani za čovjeka kakav doista jest, za njegovu unutarnju energiju. Zato joj je bitno u svakoj ulozi prepoznati nešto dobro i kroz svoju unutarnju energiju poslati poruku publici.

Nakon završetka snimanja "Ponosa Ratkajevih" Vanessa Radman odmorit će se u Njemačkoj gdje živi i njezin suprug TimCAMDEN PEOPLE'S THEATRE Ana Vilenica u predstavi 'Matin Aprčs-Midi'CAMDEN PEOPLE'S THEATRE Ana Vilenica u predstavi 'Matin Aprčs-Midi' Pannen, filmski scenograf koji dovršava snimanje serije u Francuskoj i Luksemburgu. No, ona je uvijek nastojala ostati na distanci od njegove karijere i neovisno o njemu tražiti svoj put. Barbara Prpić-Biffel, koja svoje drugo prezime nosi od 10. ožujka kada se udala, glumica je Zagrebačkog kazališta mladih, a rođena je u Stuttgartu. Njezini su roditelji još krajem 60-ih došli u Njemačku. Barbara je odmalena plesala i pjevala, glumila u dječjem kazalištu. Na glumački odsjek kazališne akademije u Stuttgartu upisala se među deset od čak 500 kandidata, a bilo joj je samo 17 godina. Nakon godinu dana zaželjela se života bez obveza, zaljubila i preselila u Berlin.

Dvije godine se zabavljala, povremeno konobarila, zapustivši studij, a potom s roditeljima za Uskrs došla u Hrvatsku: "Tada se u meni rodila želja da spoznam odakle sam, gdje su moji korijeni. Odlučila sam nastaviti studij u Zagrebu, ali nisu mi priznali prvu godinu studija u Njemačkoj pa sam ponovo morala na prijemni i prošla otprve. Tada sam još imala jaki akcent i dugo mi je trebalo da počnem tečno pričati. U početku sam u sebi prevodila s hrvatskog na njemački. Prije nikad nisam mislila da ću se vratiti, Njemačka je bila zemlja u kojoj sam htjela živjeti, družila sam se s Nijemcima, a moja jedina veza s Hrvatima bilo je plesanje folklora. Zato su svi bili jako iznenađeni kad sam im rekla da se selim u Zagreb."

Barbara Prpić isprva se osjećala neprihvaćenom u novoj sredini: "U početku mi je malo smetala ta uskogrudnost, čak neka vrsta ksenofobije, na što nisam bila navikla. U razredu u Njemačkoj imali smo i Turke, i Grke, i Afrikance, odrasla sam s različitostima. Ali kad nešto odlučiš, moraš poštovati svoju odluku i ustrajati do kraja. Potkraj druge godine studija dobila poziv iz ZeKaeM-a da igram Christiane u predstavi ‘Mi djeca s kolodvora Zoo’. Nakon toga dolazile su jedna za drugom nove predstave, pa film, i tako je krenulo. Da sam ostala u Njemačkoj, vjerojatno bih puno teže došla do posla. Još sam u kontaktu s jednom kolegicom Njemicom s kojom sam studirala. Ona je u deset godina napravila dvije predstave, a ostalo vrijeme preživljavala je konobareći. Godišnje u Njemačkoj diplomira čak 1200 glumaca i teško je doći do angažmana."


Osvježenje na televizijskim ekranima donijela je i mlada Newyorčanka Diana Lovrin koja je u seriji "Dobre namjere" igrala fatalnu Karlu Bergman, ljubavnicu dvojice mafijaških šefova. Ona nastupa i u mjuziklu "Ruža na asfaltu" kazališta Komedija, a bila je i na Dori s grupom Dye And The Colors i pjesmom "Zažmirim i putujem" Huseina Hasanefendića Husa. U posljednje vrijeme nastupa i po mnogim zagrebačkim klubovima, a snimila je i nekoliko reklama. Nije neobično da glumice plešu i pjevaju ili da pjevačice glume, a ona je interdisciplinarni dvogodišnji studij plesa, pjevanja i glume završila 2003. na umjetničkom koledžu Queensborough u New Yorku. Još za vrijeme studija počela je povremeno nastupati u kazalištu, u predstavama "Vaginini monolozi", "Odiseja", "The Private Life of The Master Race", a snimila je i dva kratka filma.

U New Yorku je rođena prije 26 godina. Njezin otac Dragomir potječe iz Ilovika na otoku Lošinju, a u Ameriku je otišao s 18 godina. Majka Cathrine je Talijanka rođena u Americi, a njezina baka, Dianina prabaka, također je Hrvatica s Lošinja. U njihovoj se kući uvijek pričalo samo engleski. No, kad je Diani bilo 13 godina, njezin je otac poželio s obitelji otići na Lošinj da im pokaže gdje su im korijeni.

DIANA LOVRIN Newyorčanka hrvatskih korijena završila je interdisciplinarni studij plesa, pjevanja i glume na umjetničkom koledžu Queensborough u New Yorku, a u Hrvatskoj živi već dvije godineDIANA LOVRIN Newyorčanka hrvatskih korijena završila je interdisciplinarni studij plesa, pjevanja i glume na umjetničkom koledžu Queensborough u New Yorku, a u Hrvatskoj živi već dvije godineDa nije bilo tog iskustva, kaže, sigurna je da se nikad ne bi vratila u Hrvatsku. Doduše, tada se zaljubila i u jednog Slavonca iz Zagreba kojeg je upoznala malo prije nego što se s obitelji vratila u New York i neko je vrijeme stoga živjela na relaciji New York - Zagreb.

"Moji roditelji imaju građevinsku tvrtku. Kad mi je trebalo za džeparac, s tatom sam farbala zidove, a radila sam i na aerodromu."

A 2006. odlučila je ostati u Hrvatskoj, čak i nakon prekida veze zbog koje se vratila. "Imam osjećaj da sam, čim sam došla, upoznala prave ljude na pravom mjestu u pravo vrijeme. Ovdje mi je odlično, radim što volim i nedostaje mi samo obitelj."

Ivana Krizmanić studij glume završila je u Londonu, a danas je slobodna umjetnica u Hrvatskoj. Kad u tri navrata nije uspjela upisati Akademiju u Zagrebu, upisala je studij engleskog i komparativne književnosti i počela se informirati o glumačkim školama u Engleskoj.

"U Londonu ima puno glumačkih škola, ali samo njih 20 ima program priznat od National Council for Drama Training. S 21IVANA KRIZMANIĆ Triput odbijena na Akademiji u Zagrebu, uspjela je u velikoj konkurenciji upisati Academy of Life and Recorder Arts u LondonuIVANA KRIZMANIĆ Triput odbijena na Akademiji u Zagrebu, uspjela je u velikoj konkurenciji upisati Academy of Life and Recorder Arts u Londonu godinom otišla sam tamo i prijavila se na tri akademije. Konkurencija je bila strahovito velika, od 600 do tisuću ili čak dvije tisuće ljudi, ovisno o akademiji, a primali su ih maksimalno 30. No u dvije akademije ušla sam u uži izbor i to me ohrabrilo da ostanem i pokušam ponovno sljedeće godine. Za mene povratak nije dolazio u obzir jer sam bila mlada, luda i odlučna. Godinu dana bila sam kao bejbisiterica, a onda sam se prijavila na osam akademija, na njih nekoliko ušla u uži izbor, a na Academy of Life and Recorder Arts primljena otprve.”

Prvih godinu dana školovanja omogućili su joj roditelji i sestra koji su digli kredit da joj plate školarinu, a kako bi mogla podmirivati troškove stanovanja i života u Londonu, radila je i u pubu.

Nastavak studija omogućila joj je fondacija koju su za pomoć mladim hrvatskim studentima u Britaniji osnovali Petar Frankopan, profesor na Oxfordu, i njegova žena Jessica. No, nakon četiri i pol godine u Londonu, bila je iscrpljena od stalne borbe za egzistenciju. Ostanak u Londonu za nju bi značio samo novu rundu u borbi za preživljavanje. Poput većine mladih glumaca, morala bi raditi u nekom pubu, tražiti agenta i nadati se da će naći posao u nekom od rubnih gradskih kazališta dok se kao strankinja nakon pet, 10 ili 20 godina ne bi dokazala.

Kad se u rujnu 2001. godine vratila u Zagreb, Ivana Krizmanić shvatila je da je i ovdje čeka borba. No, već nakon dva mjeseca ponuđena joj je glavna uloga u hit predstavi "Stvar je u obliku", igrala je i u ZeKaeM-u, HNK Varaždin, Histrionima. Sad igra u predstavama "Kučkini sinovi" i "Imitatori glasova" u Teatru &TD, "Smrtoplesu" kazališta Kufer, igra i u Theartu Zijaha Sokolovića. Glumila je u filmu "Volim te" Dalibora Matanića. A što danas, s odmakom, Ivana Krizmanić može reći o engleskoj glumačkoj školi?

"Nas na Akademiji nisu pokušavali pretvarati u ono što nismo, nego su nas poticali da radimo iz onoga što kao glumci možemo u sebi pronaći, da zadržimo tu svoju specifičnost koja nas razlikuje od drugih te da budemo odgovorni i disciplinirani. Cilj je bio postići svestranost, jer samo tako možeš preživjeti u kompetitivnom glumačkom svijetu. Ali moje gotovo petogodišnje iskustvo u Londonu prije svega je bilo velika životna škola.

"Sarajevski studij glume puno je sličniji zagrebačkoj školi. Ana Vilenica i Lana Barić, ali i još neke glumice, poput Helene Minić, diplomirale su glumu upravo u Sarajevu. Ana i Lana školovale su se i u Londonu. Splićanka Lana Barić u trećem razredu srednje škole preko Instituta Otvoreno društvo Georgea Sorosa dobila je stipendiju za školu West Heath School, u koju je nekoć išla i princeza Diana. Potom se vratila u Split i završila srednju školu, a kad je nisu primili na Akademiji u Zagrebu, otišla je u Sarajevo i prošla otprve među samo sedam studenata, a stipendija Sorosevod Instituta otvela ju je i na Summer Academy For Performing Arts u Sofiji. Glumiti je počela već na drugoj godini studija.

"U jednom trenutku osjetila sam da je vrijeme da se pokrenem dalje. Došla sam u Zagreb na audiciju za predstavu ‘Humble Boy’, i kad su me primili, spakirala se i došla ovdje." Lana Barić voljela bi ponovno ići u inozemstvo, ali samo na kraće. "Nisam luda", kaže, "počinjati iznova već tko zna koji put."

VANESSA RADMAN U Njemačkoj , kamo je s roditeljima došla kao srednjoškolka, završila je visoku umjetničku školu Folkwang u EssenuVANESSA RADMAN U Njemačkoj , kamo je s roditeljima došla kao srednjoškolka, završila je visoku umjetničku školu Folkwang u EssenuAnu Vilenicu zvali su "glumica" već od treće godine, sa 16 je već išla na audiciju za Dramski studio Kamov u Rijeci, koju je vodio Larry Zappia. Bila je razočarana kad je nisu primili na Akademiju u Zagrebu, ali zato je upisala glumu u Sarajevu i diplomirala u klasi profesora Miralema Zubčevića. U Sarajevu je bila toliko popularna da je vodila čak i bosansko natjecanje za pjesmu Eurovizije. No znala je da ne želi tamo ostati. Slijedeća destinacija, u lipnju 2004. bio je London. Nakon brojnih audicija primljena je na postdiplomski studij na Central School of Speech and Drama. Cijena studija bila je 9000 funti, a oko pola te svote uspjela je uštedjeti dok je radila u Sarajevu. Ostatak iznosa stipendiralo je Ministarstvo kulture, a ne bi uspjela ni bez pomoći roditelja. U Londonu je snimala studentske filmove, ali i radila u pubu te kao biljeterka u kazalištu.

"Subotom sam predavala dramu klincima u glumačkoj školi, radila i kao zamjenska učiteljica u osnovnoj školi, izrađivala origami lampe. Od svih tih poslova sam živjela, no željela sam glumiti, a ne biti šankerica.

"Iako je bila i članica neovisne kazališne grupe, radila po dječjim kazalištima i fringe teatrima, odlučila se vratiti. "Rekla sam sebi: ‘Sljedećih šest mjeseci možeš rintati kao konj i ne baviti se glumom ili doći ovamo, glumiti i štedjeti za povratak u London.' Proživjela sam obje glumačke priče, i uspjeh u Sarajevu i borbu za preživljavanje u Londonu. Ali ne želim više 80 posto vremena raditi da bih preživjela, a samo 20 posto glumiti. S druge strane, tjera me osjećaj da nemam što izgubiti. Taj svijet te uči da se oslanjaš samo na sebe, da si sam sebi najveći i prijatelj i neprijatelj. Zato imam osjećaj da moja londonska priča nije završila."

Londonska bitka

Glumice Ana Vilenica i Ivana Krizmanić okusile su sve čari, ali i teškoće Londona, gdje su se uspjele školovati pomoću stipendija, ali su i potrošile mnogo energije u borbi za preživljavanje. Obje su radile u pubu, a Ana Vilenica bila je biljeterka u kazalištu, predavala u osnovnoj školi i radila origami lampe.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika