Objavljeno u Nacionalu br. 650, 2008-04-29

Autor: Dean Šoša

Video

Prosječan hongkonški krimić

'Bolna istina' je kriminalistička drama redatelja trilogije 'Pakleni poslovi' koja se doima kao kompilacija drugih, mnogo uspješnijih filmova i puno zaostaje za njihovom slavnom trilogijom

Prizor iz filma 'Bolna istina'Prizor iz filma 'Bolna istina'Ne znam čitaju li hongkonški filmaši Wai-keung Lau i Siu Fai Mak romane Jamesa Ellroya, no atmosfera literarnih majstorija velikog američkog pisca u njihovim se filmovima povremeno može, kako to neki kažu, “rezati nožem”. Briljantnu trilogiju “Pakleni poslovi” moguće je opisati kao kombinaciju Coppolinih “Kumova” i Ellroyevih zastrašujućih prikaza načina na koje funkcionira suvremeno društvo, a “ellroyevski” je i početak njihova zasad posljednjeg zajedničkog projekta, kriminalističke drame “Bolna istina”. “Bolna istina” počinje u stilu “L.A. Povjerljivo”. Uoči Božića, iskusni policijski šef Lau Ching Hei (Tony Leung) i njegov detektiv Bong (Takeshi Kaneshiro) dešperatno diskutiraju o životnim problemima i zatim uhite nasilnika kojeg Lau bez imalo razmišljanja likvidira, kao što je u “L.A. Povjerljivo” detektiv Bud White likvidirao zlostavljača žena. Sve se to događa u klasičnom noir pejzažu, zbog kojeg će većina filmofila još jednom poželjeti smjesta otputovati u Hong Kong.

Početak filma je “ellroyevski”, no nastavak uglavnom prolazi u atmosferi korejskog remek-djela Chan-wook Parka “Oldboy”. Glavne likove opsjedaju krivnje i osvete neviđenih razmjera, koje bi bilo posve nepristojno otkrivati čitateljima prije nego što pogledaju film. Recimo samo da se Bongova zaručnica ubija, a on daje otkaz u policiji i postaje privatni detektiv, tragajući ponajviše za pitanjem koliko alkohola može podnijeti i zbog čega si je njegova životna ljubav oduzela život. Lau je pak u braku sa svojom ljubavi Susan (Jinglei Xu), čiji je otac moćni gangster. Nakon što je gangster ubijen, Bong pomaže prijatelju i njegovoj ženi u istrazi, čije rješenje miriše na Parkovu poetiku.

Uvod “Bolne istine” obećava mnogo, no u cjelini film je jedno od većih ovogodišnjih filmskih razočaranja. Ne zato što je slab - riječ je, posve suprotno, o sasvim solidnom djelcu, zanimljivijem od većine američkih krimića, nego stoga što smo od Laua i Maka ipak očekivali mnogo više. Osobito mi kojima se čini kako su njihovi “Pakleni poslovi” višestruko superiorni hollywoodskom pojednostavljenju zvanom “Pokojni”, Scorsesejevu nezasluženom “oscarovcu”. Užerežijski gledano, “Bolna istina” je prava poslastica. Lauova je kamera sjajna, niti jedan kadar nije nemarno komponiran, a rezovi, boje i promjene tempa pripovijedanja ocrtavaju likove jednako kao što to čine dijalozi. Posebice su zanimljivo u radnju ukomponirani urbani pejzaži Hong Konga, uzbudljivog kao u najboljim filmovima ranog Johna Wooa i zrelog Johnnyja Toa.


Nažalost, to je ujedno sve što dobivamo od “Bolne istine”. Pomaknemo li se s tehničke razine na dramaturšku, “Bolna istina” je smjesa različitih tema i motiva, od kojih niti jedna nije razrađena kako treba. Isto se može reći za likove, viđene i bolje profilirane u brojnim drugim filmovima, čak i onaj koji igra poslovično odlični Tony Leung Chiu Wai (“Heroj”, “Pakleni poslovi”, “2046”, “Chung King Express”). Posebice je neuspjelo često korištenje flashbackova različitih verzija ključne scene gangsterove likvidacije, koji umjesto da produbljuju priču i likove, samo podcrtavaju latentno prisutni dojam pretenciozne dosade. Dvoumeći se između akcijskog trilera koji će pomesti kinoblagajne i psihološke drame koja će učvrstiti njihov autorski status, Lau i Mak su zakazali na oba plana, snimivši prosječnu kriminalističku dramu koja se doima kao kompilacija drugih, mnogo uspjelijih filmova, među kojima su, naravno, i njihovi “Pakleni poslovi”. “Pakleni poslovi” toliko su fascinantna trilogija da se nije bilo teško zavesti mišlju kako toliko zreli autori ne mogu snimiti film koji nije barem vrlo dobar.

Kao što je nakon prvih dvaju “Kumova” vjerojatno izgledalo kako F. F. Coppola ne može snimiti slab film, pa se, zanemarimo li malčice precijenjenu “Apokalipsu danas” i grubo podcijenjenog trećeg “Kuma”, specijalizirao za pretenciozne promašaje. Nadajmo se da Coppolina sudbina neće zadesiti Laua i Maka nakon “Bolne istine”. Da valjda neće, pokazuje već i recentni američki prvijenac Wai-keung Laua “Bagra” (The Flock), pristojni dešperatni kriminalistički triler subverzivnog i izrazito violentnog društvenog podteksta, iako valja biti pošten i reći kako i “Bagra” kvalitetom debelo zaostaje za već sto puta spomenutom trilogijom Laua i Maka.

Dolina nestalih(Blitz)

Brojni kolege nikako ne mogu oprostiti Paulu Haggisu što je njegova “Fatalna nesreća” otela Oscara “Planini Brokeback”, no Haggis svakim novim scenarijem i režijom potvrđuje da je vrijedan autor. Njegov drugi autorski film, triler-drama “Dolina nestalih”, imponira sjajnom kamerom i režijom, nadahnutim prikazom umiruće “americane" i nadasve velebnim glavnim likom koji glumi briljantni Tommy Lee Jones. Pogrešno protumačena kao Haggisovo opravdanje američkog kolonijalizma, zastava na kraju filma predstavlja samo završnu kockicu u profiliranju Jonesova lika, ključa za razumijevanje uspona i postojanja američkog carstva

Zlatne godine kraljice Elizabete(Continental film)

Devet godina nakon velikog uspjeha njegove povijesne drame “Elizabeta”, pozapadnjeni Indijac Shekhar Kapur vratio se omiljenoj kraljici nastavkom, “Zlatnim godinama kraljice Elizabete”. Tumačenje prema kojem je Kapurov stil rezultat rijetke i pohvalne ambicije autora da povijesno razdoblje kojim se bavi protumači estetikom toga istog razdoblja, zanimljivo je i šarmantno, no više plod učitavanja željenog značenja negoli iščitavanja stvarnog. Poput prve “Elizabete”, i druga je samo odlično dizajnirana i dramaturški upitna šminka, dopadljiva zbog uvijek dopadljivih Cate Blanchett, Clivea Owena i Geoffreyja Rusha.

U 3.10 za Yumu(Blitz)

Recentni “U 3.10 za Yumu” Jamesa Mangolda toliko se razlikuje od istoimenog klasika Delmera Davesa, nadahnutog kratkom pričom Elmora Leonarda, da ih je vrlo teško uspoređivati, a posve apsurdno govoriti o remaku. Bliži akcijskom filmu negoli vesternu, Mangoldov je film vrlo dobro žanrovsko ostvarenje, lišeno nekog zanimljivijeg značenjskog konteksta, no maštovito režirano, vrhunski dizajnirano i odlično odglumljeno. Da su distributeri malo maštovitiji i poduzetniji, mogli su na krilima novoga “U 3.10 za Yumu” u videoteke napokon lansirati i stari film, no njegovo hrvatsko DVD izdanje zasad ostaje pusta želja.

Vezane vijesti

Video: Deset najgledanijih videa na YouTubeu

Video: Deset najgledanijih videa na YouTubeu

YouTube je izdao listu Top 10 najjgledanijih video uradaka na kojoj prvo mjesto drži Rebecca Black i njezin video spot za pjesmu 'Friday'. Razne… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika