Objavljeno u Nacionalu br. 650, 2008-04-29

Autor: Vedrana Rudan

Zloće i povrće

Pismo kurvetine pod stresom

Ja sam trgovkinja, ne borkinja. Pokušavam to sakriti koliko mogu. ‘Narodu’ treba vjera da u blizini rastu časni ljudi kojima je na duši spas čovječanstva, a ne kupnja torbe, što je moj slučaj, ili šmrkanje kokaina, što je slučaj mog kolege kojem fali pola nosa

Vedrana RudanVedrana RudanSvi mi koji pišemo nekakav smo “glas naroda”. Ono što “narod” misli, a nema prilike reći, to ćemo mi uobličiti pa prenijeti onima “gore”. Neka oni “gore” čuju i pročitaju što oni “dolje” misle. Naravno da one “gore” boli kurac za one “dolje”, da su tankoćutni, i sami bi bili “dolje”. Želim reći, dijelimo se na “narod”, “glasnike” i “gospodare”. Narod i gospodari sreću se samo u medijima. Nema šanse da će nadrkani otpušteni radnik iz propalog brodogradilišta naletjeti na cesti na nekakvog sanadera pa mu se, što bi rekla naša bivša braća, najebati majke. Sanaderi žive u svojim dvorcima stečenim legalno ili ilegalno, ovisi koji “glasnik” piše o toj temi, daleko od nerazuzdane gomile koja se na život i smrt bori za život.

U Hrvatskoj muškarac radi za četiri tisuće kuna, žena za tri, djeca kradu, dragovoljci i ostali borci grizu ručne bombe, neki klinci vrijedno uče jer puše priču kako fakultet otvara sva vrata, iako ne otvara ni jedna, gomila ne prosvjeduje jer se boji pendreka, gumenih metaka, pravih metaka, suzavca i pretrpanih zatvora. Što radi ogromna ekipa loše plaćenih i nezaposlenih, frustriranih, ludih, bijednih, nesretnih, izgubljenih jadnika? Sjedi za kompjuterom i prati rad “glasnika”. A mi siroti iz dana u dan ili tjedna u tjedan pokušavamo ubosti temu koja će uznemiriti “narod”. Pri tome, ajde, neću više govoriti “mi”, pri tome meni ne pada na pamet pomisao da sam nekakva borkinja za narodna prava ili biće čiji će tekstovi naše gospodare iz pohlepnih zvijeri pretvoriti u topla ljudska bića.

Ja sam trgovkinja, ne borkinja. Pokušavam to sakriti koliko mogu. “Narodu” treba vjera da negdje u blizini rastu časni ljudi kojima je na duši spas čovječanstva, a ne kupnja torbe, što je moj slučaj, ili šmrkanje kokaina, što je slučaj mog kolege kojem, navodno, fali pola nosa. Ne bih htjela da bilo tko od vas pomisli kako kupovanje torbi smatram nečim normalnijim od drogiranja. Ono po meni nije zločin, dapače, alkohol, cigarete, heroin, kokain, marihuana, praxiteni, apaurini štake su uz pomoć kojih moderan čovjek hoda. Nažalost, štake su mnogima preskupe. Srećom, tu je net. Tamo lijepo možeš “komentirati”, napisati pod punim lažnim imenom i prezimenom što misliš o “gospodarima” i “glasnicima”. Pratim komentare na svoj račun, njihov broj pokazuje da li moje dionice rastu ili padaju.

Čitam da sam “kurva”, “kurvetina”, “krava”, “kravetina”, “ljiga”, “ljigetina”, “pička”, “pičketina”, “prodana duša”... Ovo “prodana” mi se u posljednje vrijeme posebno zamjera zato što radim za Pukanića. Da nisam “prodana”, da sam “časna”, ja bih dala otkaz i otišla pisati za... Ne pada mi na pamet reći vam kakvi su ostali vlasnici hrvatskih medija i tko sve u njima piše. Neću horor u moju butigu. Ja “pička” i “pičketina”, “kurva” i “kurvetina” pitam “narod” da mi kroz “komentare” odgovori, zašto je naletio? Ej, narode! Ja nisam borac za tvoja prava, borim se za svoja. Ljudi, sjedite doma satima za kompjuterom bez tri kune u džepu, a nemate muda krenuti na cestu i učiniti nešto za sebe? Ognjem i mačem.

Najbolje vam godine prolaze u jalovom drkanju, vaš je život dolina suza, vi ste izmanipulirani majmuni, mislite da ovo lupam histerično, ne lupam, ovo je deveta verzija, pojma nemate da sam ja zapravo turbosmirena gospođa kojoj svakotjedno nadrkavanje na tužne teme iz naših života užasno teško pada. Da se razumijemo, ja vas kužim. A kuže vas i vlasnici medija. Pročitali su vas svi vaši i moji gospodari. “Narod” mora imati ispušni ventil. Bolje da siroti drkadžije lupaju po tipkovnici nego da zapale zemlju. Meni osobno mnogo je draže da sam “kurva” i “kurvetina”, “pička” i “pičketina” nego da me u komentarima nigdje nema. Moj gospodar i moji budući gospodari procjenjuju vrijednost autora po količini bijesa koji izaziva. Teve novinari puni strave i užasa svako jutro očekuju rezultate gledanosti, novinari u pisanim medijima umiru ako njihovi tekstovi ostaju bez “komentara”.

Mi smo gladijatori, gladan narod je publika. Ako narod na nas reži, ako se propinje, psuje, pljuje ili plješće, mi ćemo ostati u igri. Kad je gledanost dva posto, “zvijezde” silaze s ekrana i gase se zauvijek, ako je broj “komentara” u novinama u kojima pišemo iz broja u broj nula, sveprisutni analitičar preko noći postaje nadrkani bloger. Vjerujte mi, nije lako stalno voziti u petoj. Ponekad je čovjek jednostavno dobre volje jer mu se dijete zaljubilo, dobilo novi posao, muž u kuću donio buket kala, majka javlja da je ne boli kuk, a ti moraš sjesti za kompjuter i jebati i mater i oca Janku i Marku. Ako Janko i Marko ostanu žestoko neizjebani, tko će te čitati? Frustrirani narod želi da netko u ime naroda izriga gospodarima ono o čemu narod šuti. Narod? Njegoš reče da je narod stoka pregolema. Ta informacija nama koji živimo od gledanosti ili čitanosti mnogo ne pomaže. Opizdi, opauči, ožeži!

Možda će te narod prepoznati kao borca za narodna prava pa urlati bravo ili će u tebi vidjeti kurvu i kurvetinu, pičku i pičketinu pa ti zviždati. Super, bitno je da su se oglasili. Jutros sam kupila torbu boje golubova krila, Rafaela, zato sam danas nekako tiha, blaga, premalo kurva i kurvetina. Milost, narode! Ipak se javi. Ako ovo prođe bez “komentara”, mene će degradirati, neću više biti pička i pičketina, kurva i kurvetina, postat ću fina gospođa. A svi znamo što rade fine gospođe. One sjede doma, pišu “komentare” i strahuju od poštara koji uvijek zvoni dva puta kad u torbi nosi opomenu pred isključenje struje.

Vezane vijesti

Hrvatski glupani i glupače

Hrvatski glupani i glupače

Mi Hrvaaaaati smo dobar narod. Samo smo se nekoliko tjedana valjali ulicama i urlikali tražeći pravdu. Vlast, znajući s kim ima posla, rekla je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika