U ovo doba godine, kad između primorskog grmlja, vapnenca i drača ljudi u rukama stežu stručke tek ubranih šparoga, prisjetimo se davne zgode kad su se dva boga sa Olimpa, u zrelom proljeću, na arkadijskim obroncima, sukobili oko naklonosti nimfe Niobeje, najljepše među svim drejadama i oreadama, nimfama šuma i gora. I Dioniz i Apolon poželjeli su njezin zagrljaj, jer su bili njihovi zaštitnici, ali i česti ljubavnici kojima su razne nimfe, a u Grčkoj ih je bilo više od petsto, izrodile mnogu smrtnu i besmrtnu djecu. Ali Niobeja, najljepša i najzanosnija, nije bila lak plijen. Kako je napetost rasla, sklupča se Niobeja prema tlu i ubere vitki mesnati pupoljak šparoge: “Evo, presvijetli bozi, nikad siti ljubavne igre, ovaj pupoljak šalje sam gospodar Had svojoj ženi Perzefoni svakog proljeća kad ga ona napusti i vrati se iz podzemnog svijeta u vanjski.

To je pupoljak njegove muškosti i njegovoj moći ne mogu odoljeti ni bogovi, ni heroji, ni obični smrtni ljudi. Berite šparoge moje naklonosti i pripast ću onomu koji do sumraka ubere više.” Satima su Dioniz i Apolon lutali obroncima Arkadije i svaki je već stezao pozamašan stručak. Čas je svevideći Apolon bio u prednosti, no začas bi ga u branju prestigao vinski bog, koji je dobro poznavao tajne gustiša i bilja među kojim su lutali njegovi satiri i sileni, ali i mnoge nimfe odane samo njemu. U sumrak se vrate pred Niobeju, svaki sa svoje strane strmog obronka. On ih je dočekala izazovno razgrnuvši prozirnu tuniku, ističući zanosne obline i vitke noge: “Da vidimo, presvijetli bogovi, tko je noćas zaslužio moju naklonost...” Pa uzme Apolonov stručak i njemu prebroji točno tri stotine šaproga.

---

I u Dionizovu je stručku, začudo, bio isti broj stabljika. Stajali su bogovi u nedoumici, kad prozbori zamamna Niobeja: “Eto, moji bozi, nije vam suđeno moje tijelo, žao mi je, ali noćas ćete ostati nezadovoljeni.” Pogledaju se Apolon i Dioniz i, kao po dogovoru, nasrnu na Niobeju, trgajući joj svilenu tuniku. Kad je ležala sasvim gola na tlu, i već su se spremali obljubiti zanosnu nimfu, zadrhta tlo, a iz podzemlja nikne velika šparoga, samo jedno od uda gospodara podzemnog svijeta. “Samo se drznite, nasilnici, Niobeja je pod mojom zaštitom i pripada samo meni. A spomenete li Perzefoni, njezinoj majci ili kakvu smrtniku što ste vidjeli, čuvajte me se!”, podrhtavao je iz podzemlja strašni Hadov glas poput potresa. I već je nadražena Niobeja naskakivala na sluzavi pupoljak svoga ljubljenog gospodara, a Apolon i Dioniz promatrali su njihovu ljubavnu igru bez daha, jer su ipak bili niži bogovi od svog strica, Zeusova i Posejdonova brata.

Pa nestadoše pokunjeni u tami krenuvši svaki svojim putem, dok su Arkadijom odjekivali sladostrasni uzdasi prelijepe Niobeje i njezina ljubavnika, gospodara podzemlja. Otad svi, od Hipokrata, Galena, Katona i Apicija, Antimusa i Avicene, pa do najglasovitijeg ljubavnika Giacoma Casanove, tvrde da već sam pogled na pupoljak divlje šparoge budi uspavanu muškost. A tek kad ga kušate u nekom od zanosnih jela, nećete biti ništa slabiji od moćnog i pohotnog Hada i njegove tajne ljubavnice, prelijepe nimfe Niobeje.

Gratinirane šparoge s kamenicamaObarite stručak mladih šparoga i otkinite im stabljike na mjestu gdje same puknu. Prostrite pupoljke po tanjuru premazanom maslacem, podlijte s nekoliko kapi maslinova ulja, ukrasite mesom šest svježih kamenica, posolite i popaprite, pospite s 5 dag parmezana i nakratko gratinirajte u pećnici.

Omlet od šparoga

Tri jaja i obarene pupoljke stručka šparoga utucite u omlet s 1 dl mlijeka, soli i paprom. Pecite na rastopljenom maslacu dok se omlet ne zazlati s jedne strane, okrenite ga kuharskom lopaticom i pustite da zazlati i s druge, ali pazite da iznutra ostane vlažan. Možete ga posuti i s malo slatke paprike.