MUŠKARČINE IZ OSIJEKA Danijel Pranjić (desno) i Goran Ljubojević pozirali su za Nacional krajem 2003., dok su igrali u Osijeku, a onda su zajedno otišli u Dinamo 2004.Prije dva tjedna navijači Heerenveena proglasili su 26-godišnjeg hrvatskog reprezentativca Danijela Pranjića najboljim igračem svoga kluba, a nizozemski novinari drugim najboljim igračem nizozemske lige, odmah poslije Johna Heitinge, igrača Ajaxa. S obzirom na to da će Pranjić biti član hrvatske reprezentacije na EP-u, onda je jasno da je ovo najbolja godina u životu toga osječkog nogometaša. Svi ti uspjesi od Pranjića su se očekivali i prije jer je prije pet godina bio član mlade reprezentacije Hrvatske i smatrali su ga jednim od najtalentiranijih nogometaša. Međutim, nakon što je 2004. prešao iz Osijeka u Dinamo, te je sezone Dinamo igrao jako loše, i Pranjić je odlučio otići u inozemstvo. Zbog neuspjeha Dinama nije bilo jačih ponuda od nizozemskog Heerenveena, osrednjeg kluba koji je i takav u tom trenutku bio bolji odabir od Dinama. Pranjić u Heerenveenu igra tri sezone, ali nije postao član reprezentacije kad se išlo na SP u Njemačku, niti ga je Bilić pozvao odmah nakon što je postao izbornik. Polako, tijekom kvalifikacija za EP, Pranjić je postao reprezentativac, i sad je samo pitanje u kojem će klubu igrati sljedeće sezone jer je Heerenveen postao premali klub za njega.

NACIONAL: Sad je vrijeme kad najbolji nogometaši potpisuju ugovore s novim klubovima. Je li vrijeme da i vi napustite Heerenveen i počnete igrati za neki bolji klub?
- Sigurno da razmišljam o tome jer sam odigrao dosta dobru sezonu te su me nedavno proglasili najboljim igračem Heerenveena i drugim najboljim igračem nizozemske lige po izboru nizozemskih novinara. To mi sve godi, ali Heerenveen je mali klub a moje su ambicije da jednog dana igram u velikom klubu. Pričekat ću predstojeći EP i ako odigram dobro, onda će doći do novih ponuda i sigurno ću promijeniti klub. Heerenveen još uvijek nije odredio odštetu za mene, u ugovoru koji sam potpisao s njima ne spominje se visina odštete, ali mislim da će klub tražiti između 5 i 10 milijuna eura. To je velik novac, a ja se nadam da će se naći klub koji će biti zainteresiran za mene i koji će moći platiti toliko.

NACIONAL: Kada spominjete tu odštetu, moramo se sjetiti odštete koju je Heerenveen za vas prije tri godine platio Dinamu. Bilo je to samo pola milijuna eura, a Zdravko Mamić je rekao da vas nikada ne bi prodao, ali da Dinamo tada nije imao za struju i vodu te je morao to učiniti.
- Heerenveen je klub kojem je najveći uspjeh igranje u Kupu UEFA-e i uvijek se u prvenstvu Nizozemske nalazi oko petog mjesta. Kad sam potpisao za Heerenveen, Dinamo je odigrao jako lošu sezonu, i u Kupu UEFA-e je igrao upravo protiv Heerenveena. Ja sam na toj utakmici igrao jako dobro tako da sam bio jedini igrač Dinama koji je te godine napravio, uvjetno rečeno, dobar transfer. Naravno, uspoređujući s današnjim transferima, to nije bio top transfer. Mislim da me Mamić mogao zadržati u Dinamu, bez obzira na tvrdnje kako Dinamo nije imao za struju i vodu, da nije bilo novca u klubu. Klub je odlučio da me se proda i sada je moja odšteta ne deset, nego dvadeset puta veća nego u vrijeme kada sam odlazio iz Dinama. Ne žalim se, u Heerenveenu imam najbolji ugovor od svih igrača, potpisan do 2012. godine. Ne znam kakvo je sada financijsko stanje u Dinamu, ali u ono vrijeme imao sam dosta dobar ugovor, ali ni približno ovakav kakav imam u Heerenveenu.

PRANJIĆ kao igrač nizozemskog Heerenveena sa suigračem Alfonsom AlvesomNACIONAL: Kako ste se vi, kao velika nada i igrač mlade reprezentacije, osjećali kada ste shvatili da odlazite u klub koji ne odgovara vašim mogućnostima?
- U tom trenutku nisam imao izbora. Mogao sam ostati u Dinamu ili prihvatiti ponudu iz Heerenveena, a to je tada bila jedina ponuda. Nakon onako loše sezone Dinama morao sam nešto napraviti i na kraju smo i ja i klub zaključili da je najbolje da prihvatim ponudu iz Nizozemske. Uvijek kažem da sam jako zadovoljan uvjetima u Heerenveenu jer oni su jako organiziran klub. Međutim, da sam ostao još jednu ili dvije sezone u Dinamu, onda bih sigurno potpisao ugovor s mnogo većim klubom. Ne žalim ni za čim što sam napravio. Tko zna, da se ponovo nađem u istoj situaciji, možda bih napravio isto. Zato se sada nadam da ću nakon ove sezone zaigrati u većem klubu.

NACIONAL: S obzirom na to da ljudi često ne znaju koliko je nizozemsko prvenstvo jako, što u tom kontekstu znači da je Heerenveen dobro organiziran klub, osobito u usporedbi s Dinamom?
- Dinamo je veliko ime u Hrvatskoj i dosta veliko ime u Europi, mnogo se Dinamovih igrača u posljednje vrijeme prodalo u velike klubove, tako da je Dinamo u Europi veće ime od Heerenveena. Međutim, po organizaciji, Dinamo jako mnogo zaostaje za Heerenveenom. Dovoljno je doći ovamo i pogledati stadion, Heerenveen je selo od 30 tisuća ljudi a imaju stadion koji je rasprodan cijele godine. Sve se zna unaprijed, igrači trebaju misliti samo na nogomet, ni na što drugo. Tu je velika razlika između Heerenveena i Dinama. U Heerenveenu sve tri godine živim sa suprugom Vlatkom, ona je cijelo vrijeme sa mnom. To je mirno mjesto, malo veće selo, živimo na pet minuta od stadiona, nema gužvi i ja sam jako zadovoljan. Jest da je malo dosadno živjeti ovdje, nakon treninga nemate kamo izići na kavu. Svi vas znaju; ako napravim jedan pogrešan korak, svi me gledaju povećalom. Mnogo sam toga postigao i svi me cijene. Svladao sam jezik, gotovo ga potpuno razumijem, ali ga teško pričam. Iz godine u godinu mi ide sve bolje i ako ostanem u Nizozemskoj, onda ću sasvim naučiti jezik.

RADNICI na osječkom stadionu željeli su se fotografirati s omiljenim nogometašima Pranjićem i LjubojevićemNACIONAL: U Hrvatskoj je bilo komentara u stilu - kakva je to liga u kojoj je Pranjić jedan od najboljih nogometaša?
- Znam za takve komentare, čitao sam ih u novinama i na internetu, kažu da nizozemska liga nije jača od hrvatske lige i da je u njoj lako igrati. To, jednostavno, nije istina jer kada vas u bilo kojoj ligi proglase jednim od najboljih igrača, onda to morate zaslužiti svojim radom. Ponosan sam na ono što sam napravio u Nizozemskoj i što god drugi pričali, znam da ništa nisam dobio na dar nego da je to rezultat napornog rada.

NACIONAL: Jeste li zbog odlaska u Heerenveen, mali klub, postali višak u reprezentaciji te niste otišli na SP 2006. u Njemačkoj?
- Teško je to reći. Ja sam i sada u Heerenveenu pa sam ipak ušao u reprezentaciju, izbornik Bilić me se sjetio i pozvao me. Ne bih krivio Heerenveen, dapače, prvu sezonu u Heerenveenu sam odigrao jako dobro, možda i najbolje od ove tri sezone. Tadašnji izbornik Zlatko Kranjčar odabrao je neke druge igrače i nikoga ne krivim zbog toga. Bilo mi je žao što ne idem u Njemačku, ali što bi onda trebao reći Eduardo da Silva koji također nije tada ušao u reprezentaciju? Kranjčar je imao drukčiju viziju i to je kraj priče. Nadam se da je konačno došlo moje vrijeme i da ću igrati na EP-u.
Pravi transfer

NACIONAL: Da, ali ni Bilić vas se nije odmah sjetio; kad je postao izbornik, prošlo je više mjeseci prije nego što vas je pozvao u reprezentaciju.
- Normalno da mi nije bilo drago što nisam bio u reprezentaciji. Ali osjećao sam da joj pripadam, da joj mogu donijeti nešto dobro. Šest, sedam godina sam bio u reprezentaciji, ali stalno na rubu. Praktički sam bio jedini igrač koji nije dobio pravu priliku da igra od prve minute. Dobro, još uvijek nisam počeo ni jednu utakmicu od početka, ali dobio sam neku minutažu koju sam dobro iskoristio. Uvijek sam znao da igram dobro, ali se nikada nisam volio nametati ni kroz novine ni preko menadžera. Strpljivo sam čekao svoju priliku koja je na kraju i došla. Imam 26 godina, nisam više toliko ni mlad.

NACIONAL: Slaven Bilić i ne voli da mu se netko nudi preko novina, to je napravio Ivica Križanac, igrač Zenita, pa mu je odgovoreno kako nikada neće biti pozvan u reprezentaciju.
- Teško je govoriti o nečemu preko novina, ljudi vas pogrešno shvate i dođe do raznih reakcija. Zato u većini slučajeva izbjegavam govoriti za novine, više volim raditi na terenu i nadam se da će mi se to isplatiti.

NACIONAL: Kažete da se niste htjeli nametati ni preko menadžera. Vaš menadžer je bio Antun Novalić, a tko je sada?
- Antun Novalić je bio moj menadžer sve donedavno, sada mi je menadžer Søren Lerby, bivši danski nogometni reprezentativac koji sada živi u Nizozemskoj i radi kao licencirani menadžer FIFA-e. Nisam ja došao do Lerbyja nego on do mene, nakon jedne utakmice Heerenveena smo sjeli, popričali i nadam se da ćemo napraviti dobar posao. Radimo dva, tri mjeseca zajedno i vide se promjene. On je poznat u cijelom svijetu i otkako je on moj menadžer, već su uspostavljeni kontakti s nekim klubovima. Mnogo je lakše kada uza se imate pravog menadžera, što do sada nije bio slučaj, pa možda i zato nisam napravio dobar transfer u bolji klub.

NACIONAL: U posljednja dva mjeseca pisalo se kako su Tottenham i Ajax zainteresirani za vas. Je li to točno?
- To je bilo djelomično točno. Naime, nikakva službena ponuda nije stigla, ali znam da su me predstavnici tih klubova gledali te da sam sto posto na listi želja Ajaxa, odnosno da me želi Marco van Basten, Ajaxov trener. Međutim, koji god me klub poželi, visina odštete bit će velik problem. Tu odštetu moći će platiti samo neki engleski klub i Ajax jer Ajax kreće u stvaranje velike momčadi s obzirom na to da već godinama nisu u Europi napravili ništa. I vide mene u toj momčadi. Ako zahtijevana odšteta bude prevelika, ja se mogu žaliti, u Nizozemskoj postoji arbitraža i onda treća strana određuje moju odštetu.

NACIONAL: Gdje bi vaša supruga Vlatka željela da zaigrate?
- Ona bi voljela da se preselimo u Španjolsku jer ovdje stalno pada kiša. Ona želi sunce, neki grad na moru, plažu, sunčanje. Meni je svejedno kamo ću otići, ali ako bih mogao birati, izabrao bih Španjolsku zbog nogometa koji se tamo igra i koji mi odgovara. No prihvatit ću ponudu bilo kojeg velikog kluba iz pet najvećih europskih zemalja, njih se ne može odbiti. Engleska, Njemačka, neće mi biti bitno.

NACIONAL: Jeste li još uvijek nekim ugovorom vezani za Antuna Novalića?
- Da, još uvijek, ali pokušavam raskinuti taj ugovor. On je bio korektan prema meni do sada, kao što sam i ja bio korektan prema njemu, koliko je to bilo moguće. On je imao problema sa zakonom u koje ne bih ulazio, nije ni meni bilo ugodno kada me se povezivalo s njime. Dobro, na to smo zaboravili i nadam se da će se sve za njega dobro završiti. Došlo je vrijeme da se raziđemo jer on mi više ne može pomoći. Sada su neki drugi ljudi uz mene, koji su menadžerski jači od njega, i to mi je u ovom trenutku potrebno. Više nisam toliko mlad, možda napravim još jedan transfer a taj transfer mora biti pravi.