U Dubrovniku se održava manifestacija Tjedan Europe, i dan njezinog početka svečano je obilježen demoliranjem četiriju automobila bosanskih registracija na dubrovačkom parkiralištu, tek toliko da se svijetu pokaže kako su određeni civilizacijski korijeni neuništivi. Marina Držića i ksenofobičnu toljagu socijalno retardirane skupine pokušavaju dovesti u harmoničnu europsku cjelinu, s namjerom da kod promatrača proizvedu specijalan dramski dojam relativnosti balkanskoga kozmopolitizma. Idemo dalje. Nedokučivost puteva europskih može se registrirati ne samo preko uličarskoga nego i novinarsko-intelektualnoga vandalizma, specifičnoga hrvatskoga fenomena kojem ćemo - zbog njegove javne agresivnosti koja zahtijeva poseban terapeutski tretman - na ovome mjestu posvetiti dodatan osvrt.

Pojedini mediji i ezoterična “povjerenstva” za koja nitko nije čuo, uz saborsku tercu kluba dokonih ljudi u SDP-u, zagriženo pokušavaju održati gaseću vatru pod slučajem Pukanić, tražeći osobnu promociju i naslađujući se tuđom obiteljskom situacijom uz izliku da time istjeruju društvenu pravdu. Stanovita Sanja Mikleušević, na primjer - aktivistica izdvojenoga sindikata teških voditeljskih antitalenata na HTV-u - organizirala je seriju emisija na spomenutu temu i u njima na verbalističku hrpu, po metodi “stotinu glasova contra - ni jedan glas pro”, nepogrešivo nagomilala sve potvrđene neprijatelje Ive Pukanića i firme Nacional. Dotični su, prema predviđanjima, jedva dočekali priliku. Vrhovni štab moralizatorskih jezuita oformili su kod nje dva prevarantska egzibicionista koji se vole nazivati novinarima - jedan od njih pravomoćno osuđen zbog privrednoga kriminala koji je izveo za račun Miroslava Kutle - i bivši kreator špijunskih opsjena u slučaju Gotovina koji angažmanom u politici danas štiti svoj lukrativan angažman u EPH, osvojen na temelju ranijih policijskih zasluga.

Spomenuta voditeljica sama nije u stanju sklopiti ni jednu suvislu misao, ali sposobna je zato u svojim operacijama potpuno zanemariti sveto načelo objektiviteta: auditur et altera pars, da se preko njega ne bi slučajno poremetio organiziranom harangom proizvedeni dojam. Osim po impresivnome profesionalnome antitalentu, koji se nije afirmirao samo na slučaju Pukanić, u anale HTV-a voditeljica ulazi i po zadivljujućoj subverzivnoj dosjetljivosti: svojedobno se od službe osiguranja na prijevaru dočepala videosnimke automobila kojim je jedan gost došao na emisiju, i dostavila je izabranim novinarima da je iskoriste u prigodnoj kampanji. Na činjenici da zbog toga nije dobila otkaz, HTV je svakako potvrdio svoju širinu i politiku razumijevanja za ljudske nestašluke.

---

Kad je o disciplinskoj metodi otkaza riječ, ona je zadnjih dana - međutim - u specifičnoj formi primijenjena na Zrinku Vrabec-Mojzeš s Radija 101, kojoj je urednik Željko Matić uskratio mogućnost daljnjeg vođenja njegove emisije zato što u njoj nije povlađivala Ivi Bancu, intervjuirajući ga o slučaju Pukanić. Lijepe li slobode u mediju koji se diči neusporedivom slobodarskom tradicijom: nastupaj, razgovaraj, analiziraj, pitaj, pod uvjetom da si na Matićevoj ideološkoj liniji bezuvjetnoga obračunavanja s Ivom Pukanićem; uneseš li u nju bilo kakve disonantne tonove, nestani sa scene i Matiću vrati njegove krpice. Problem kod Zrinke Vrabec-Mojzeš - jedne od utemeljiteljica Radija 101 - bilo je njezino polemiziranje s Bančevim objašnjenjima koristi koju je njegova pojava donijela Mirjani Pukanić.

Postavila mu je, među ostalim, pitanje na koji to način on štiti ljudska prava pacijenta kad je pred bolnicu za psihičke bolesti - iz koje je gđa Pukanić izlazila - dovukao gomilu televizijskih kamera i ženu u ultralabilnome stanju podvrgnuo novoj medijskoj torturi, brinući se usput da i on - “zaštitnik” - što češće bude u kadru. Na velikome dijelu hrvatskoga medijskoga prostora, obilježenoga privatnim animozitetima i interesima, pa čak - kako vidimo - i na jednoj urbanoj postaji koja se doživljava kao otvorena i liberalna, ta vrsta pitanja tretira se kao tabu. Svoj privatni stav o Ivi Pukaniću i Ivi Bancu spomenuti urednik Matić nasilno pokušava projicirati kao kolektivni, iracionalno ugrožavajući kredibilitet i image firme u kojoj radi.

Po čemu je to gospodin Banac - specijalni agent Babette - zavrijedio da se zbog apologije njegovih nemuštih intervencija bilo tko kocka sa svojim javnim statusom? Svojim cjelokupnim društveno-političkim angažmanom odavno se već pretvorio u karikaturu. U LS-u su svojedobno jedva dočekali da ga se riješe, na položaju ministra okoliša proslavio se kao model za kalkulantskoga nesposobnjakovića. U HHO-u se - zbog pristranoga uplitanja u život Pukanićevih - od njega distancirao i Žarko Puhovski, koji uživa neusporedivo veći javni autoritet i čija je jedina pogreška to što je dopustio da Banac uopće dođe na njegovo mjesto. Iz intervjua koji je gospodin Banac dao Novom listu vidi se da se zadnjih dana gadno posvađao čak i sa Sanjom Sarnavkom iz Baba, s kojom je djelovao u pravedničkome tandemu, i to - sic ! - zbog spora čija je klijentica Mirjana Pukanić, njegova ili njihova. Gospođa Pukanić s razlogom je atraktivna i za Banca i za Babe, jer za sobom vuče publicitet, a publicitet im daje smisao postojanja i povod da traže donacije.

Kod građana koji njegov javni lik i djelo doživljavaju kao vic, izmišljena je nova kletva za neprijatelja: dao ti Bog da te brani Ivo Banac. Taj neumorni zaštitnik vlastite komediografije najavio je i za autora ove kolumne tužbu jer ga je u prošlom broju Nacionala nazvao “psihijatrijskim Vasom Pelagićem”. Kako vidimo, Babette ide u rat, kao u istoimenoj staroj filmskoj komediji, ali pritom pati od ključnoga hendikepa: nije nažalost Brigitte Bardot, nego to što jest.

Fantazmagorija 'Vulkan'; Plaća Luke Bebića

Na idejama o novom Dinamovu stadionu mnogi poduzetnici raznih profila uočavaju svoje životne prilike, a među njima su se zatekli i umovi koji zadnjih dana nameću publici stadion na Kajzerici u obliku plavoga vulkana, jer to navodno dobro korespondira s duhom Dinamovih navijača, a i “vrlo je jeftino”. Kao ideja, jeftino je svakako. Prema tom morskom projektu uništavanja Kajzerice - izdvojene oaze u kakofoniji neplanski izgrađenoga velegrada - Milan Bandić pokazuje umjerene afinitete, izjavljujući u danom povodu da vulkan “zrači pozitivnom energijom”. Gdje je to učio, nije poznato. Piroklastički tok vulkana jedna je od najsmrtonosnijih prirodnih pojava uopće, opasnija od potresa, i dovoditi ga u vezu s nečim pozitivnim potpuna je besmislica. Problem, međutim, nije u značenju metafore nego u inzistiranju na uništavanju tradicije. Dinamo i Maksimir čine nerazdvojivu cjelinu. Oslobodite se ekshibicionizma nadobudnih arhitekata, dobri gospodine Bandiću, i završite taj stadion u Maksimiru, jer u protivnom - upustit ćete se u pustolovinu s nesagledivim posljedicama.

Predsjednik Sabora Luka Bebić izveo je u trenutku nadahnuća mali ali zapaženi televizijski show, ljutito poručujući novinarima da ne će više govoriti o svojoj plaći dok mu oni, i svi drugi koje fenomen zanima, ne kažu svoju. “Moja je osam tisuća, predsjedniče”, odmah je uzvratila reporterka. “Kolika je vaša ?” “Moja je dvadeset četiri”, odgovorio je, završavajući dijalog mucanjem: “e, i, a...“, kao da se podrazumijeva da on vrijedi i znatno više. Je li gospodin Bebić u pretvorbi možda kupio Hrvatski sabor, je li to sad njegova privatna firma, da nema obavezu pred javnošću govoriti o svojoj plaći ? Ako jest, svi će zašutjeti zauvijek.