RUSSELL CROWE u filmu 'Američki gangster''Američki gangster" spada u jednu posebnu kategoriju filmova: među vrhunska djelca koja su ujedno i veliki promašaji. To su filmovi koji kvalitetom zasjenjuju golemu većinu recentne produkcije, no ostavljaju gorak okus u ustima, jer nam je prva asocijacija nakon što ih pogledamo da su mogli ponuditi mnogo više. Glavni je razlog ime autora, jer od Ridleyja Scotta uvijek očekujemo više. Iako su neki najodaniji sljedbenici “politike autora” još uvijek skloni osporavati Scotta, ne opraštajući mu podrijetlo u reklamama i to što njegovu vizualnu i režijsku superiornost ne prati jedinstvo autorskih tema i motiva, Scott je nesumnjivo jedan od vodećih autora svjetske kinematografije posljednjih 30 godina. I to ne samo zahvaljujući reputaciji stečenoj 70-ih i 80-ih (“Duelisti”, “Alien”, “Blade Runner”), nego jednako i novim filmovima od “Gladijatora” naovamo, među kojima barem dva - “Šibicare” i redateljsku verziju “Kraljevstva nebeskog” možemo uvrstiti u njegov autorski panteon, uz bok “Alienu” i “Blade Runneru”.

Uglavnom, kada se autor koji je presudno djelovao na oblikovanje suvremene znanstvene fantastike (“Alien” i “Blade Runner”), film noira (“Blade Runner”), “ženskog pisma” (“Thelma i Louise”) i povijesnog spektakla (“Gladijator” i “Kraljevstvo nebesko”) prvi put u karijeri lati gangsterskog žanra (“Crna kiša” je ipak bila krimić), od njega očekujemo ipak malo više od oblikovno savršenog i dramski prosječnog djelca.
“Američki gangster” je upravo to: vizualno predivan film sjajnog dizajna, kamere, glume i režije, koji pati od ozbiljnih scenarističkih propusta i počesto ostavlja dojam kompilacije tema, motiva i likova viđenih i kudikamo uspjelije razrađenih u drugim klasičnim suvremenim gangsterskim filmovima. Scott i njegov scenarist Steven Zaillian spajaju dva dramska modela. Prvi je kronika uspona sitnog gangstera do vrha mafije, čest u gangsterskim klasicima svih epoha, od 30-ih (“Državni neprijatelj”, “Burne dvadesete”) pa sve do 80-ih (“Bilo jednom u Americi”, “Lice s ožiljkom”) i poslije. Drugi je pak drama o odnosu dvojice karizmatičnih muškaraca s različitih strana zakona, koja u sjećanje odmah priziva “Vrućinu” Michaela Manna.

Utemeljen na istinitoj priči, “Američki gangster” prati uspon kriminalca Franka Lucasa (Denzel Washington) od vozača mafijaškog bossa do glavnog opskrbljivača Amerike heroinom, te usporedo s njime pokušaje detektiva Richieja Robersta (Russell Crowe) da ga ulovi i koliko-toliko organizira svoj kaotični privatni život. Efektno uklopljena u vrijeme u kojem se odvija - Vijetnamski rat i burne društvene promjene, priča o Lucasovu usponu zanimljiviji je dio filma, makar je i nju Scott oblikovao prilično školski. Ipak, pravi problemi počinju kad se pojavljuje detektiv Roberts. Pribjegavajući jednostavnom dramskom paralelizmu, Scott među njima pokušava profilirati mitski odnos, ne pružajući za nj ama baš nikakvo dramsko pokriće, iako su njih dvojica u stvarnim životima na kraju uistinu postali prijatelji. Sugerirajući kako su Lucas i Roberst dva pola istog lika, pa je tako kriminalac pažljivi obiteljski čovjek, redovito na misi i dobar prema majci, a nepotkupljivi detektiv loš suprug i odsutan roditelj, Scott se izgubio u psihologiziranju kakvo bi jedva zaokružio i neki realistički pisac na 700 stranica romana, a kamoli redatelj u igranom filmu, pa makar on trajao gotovo tri sata. Da stvari budu gore, na detaljnom objašnjavanju privatnih života svojih junaka inzistirao je upravo Scott, ali njegov Frank Lucas ipak nije ni do koljena Coppolinu Michaelu Corleoneu (“Kum”), De Palminu Tonyju Montani (“Lice s ožiljkom”), Leoneovu Noodlesu Aaronsonu (“Bilo jednom u Americi”) ili Mannovu Neilu McCaluayju (“Vrućina”), kao što se Richie Roberts kao lik ne može mjeriti s policajcem iz “Vrućine” Vincentom Hannom.

Iako Michael Mann nije imao nikakve veze s filmom (prije Scotta, kao potencijalni redatelji spominjani su Antoine Fuqua, Peter Berg i Terry George), “Američki gangster” nalikuje projektu Michaela Manna koji je netko prije snimanja oduzeo Mannu i dodijelio Scottu, pa smo umjesto kriminalističke drame o mitskom odnosu dvojice natprosječnih pojedinaca dobili gangstersku dramu o nezanimljivom odnosu dvojice dramskih bezveznjaka, koja je fascinantno režirana ali zapravo nepotrebna. Šteta, jer Scott je ne tako davno u “Kraljevstvu nebeskom” kroz odnos Saladina i Baliana pokazao da je itekako kadar prikazati neobično muško prijateljstvo i međusobno prožimanje likova “većih od života”. Produljena verzija objavljena na DVD-u ne razlikuje se puno od kino-verzije, osim što je završetak filma još neuvjerljiviji.

NomadDiscovery

Ogorčen slikom Kazahstana koju je u svijet poslao Sacha Baron Cohen (“Borat”), kazahstanski je državni aparat uložio 40-ak milijuna dolara u film koji će prikazati ljepotu njegove zemlje i junaštvo naroda. Šarolika ekipa izmjenjivala se na “Nomadu” -redatelji Ivan Passer i Sergej Bodrov, izvršni producent Miloš Forman, ali rezultat ne prelazi razinu gledljivog B filma, podcrtan time što glavne uloge igraju žanrovske B zvjezdice Jason Scott Lee i Mark Dacascos. Ideološki, poput drugog Bodrovljeva (puno boljeg) spektakla “Džingis Kan - ratnik i vladar”, “Nomad” je prije Putinovo propagandno djelce o novom Sovjetskom Savezu negoli kazahstanski ep.

Gozba ljubaviBlitz

Ljubavna drama “Gozba ljubavi” podsjeća zbog čega je redatelj Robert Benton (“Kramer protiv Kramera”) davno bio jedan od najzanimljivijih novoholivudskih autora. Predložak Allison Burnett, utemeljen na romanu Charlesa Baxtera, nije bez mana, ali Benton je iz njega izvukao jedan od inteligentnijih recentnih ljubića. “Gozba ljubavi” osvaja slojevitim likovima, blago pomaknutom atmosferom, odličnim glumačkih ostvarenjima i suptilnom erotikom. Jedan od rijetkih filmova Morgana Freemana u kojima on nije najbolji glumac - film mu “otima” svestrana Radha Mitchell (“Planet tame”, “Melinda i Melinda”, Silent Hill”).

Pariz volim te!VTI

Omnibus “Pariz, volim te!” sastavljen je od 18 kratkih filmova kojih je mjesto radnje u Parizu. Zanimljiv ne toliko kao omnibus koliko kao rijetka prilika za upoznavanje s recentnom stranom produkcijom kratkog igranog metra, “Pariz, volim te” okuplja kremu svjetske kinematografije - Alexandera Paynea, Gusa Van Santa, Alfonsa Cuaróna, Toma Tykwera i brojne druge razvikane autore, pa čak i Wesa Cravena, no barem pola njih nije pokazalo puno više od onoga na što su nas navikli naši domaći studenti i malo darovitiji amateri. Najbolji su posao obavila braća Coen, duhovitom vinjetom o nervoznom američkom turistu, kojeg glumi standardno odlični Steve Buscemi.