12.05.2008. / 09:51

Autor: Ružica Đukić

Extra zona

Zrinka Cvitešić: "Tijelo je moj instrument"

Dvadesetosmogodišnja glumica u Splitu je završila snimanje filma "Bella Biondina" zbog kojeg je ošišala svoju dugu kosu; za Extru govori o tome kako joj nagrade ništa ne znače te kako je glazba oduvijek bila dio nje

Dvadesetosmogodišnja glumica Zrinka Cvitešić prije petnaestak dana je u Splitu završila snimanje filma "Bella Biondina" u režiji Danijela Marušića.
U zadnje se vrijeme najmanje govorilo o kakvom je filmu riječ a najviše o imidžu glavne glumice Zrinke Cvitešić. Ona je, naime, za potrebe filma svoju dugu smeđu kosu obojila u plavo a nedugo zatim je i ošišala. Punk-frizuru nosila je jako kratko jer je nakon samo nekoliko dana kosu obrijala na dužinu od svega jedan centimetar.
U vrijeme dok je snimala film "Bella Biondina" Zrinka Cvitešić istodobno je radila i na nekoliko drugih projekata. Prošli je tjedan iskoristila za odmor izvan Hrvatske, ali nije željela otkriti je li posjetila svog dečka, Amerikanca Michaela Younga.
EXTRA: U zadnje vrijeme jako puno radite. Na kojim ste sve projektima radili zadnjih mjeseci?
- U mom matičnom kazalištu HNK napravili smo "Operu za tri groša" u režiji Krešimira Dolenčića. Nakon toga sam putovala po svijetu snimajući dokumentarno-igrani film "Caffe Auschwitz" s Jakovom Sedlarom. Putovali smo od Poljske, preko Izraela do Amerike. Uslijedili su pjevački i plesni angažmani a nakon toga sam u Beogradu snimala seriju "Vratit će se rode" u režiji Gorana Gajića. Početkom veljače krenuli smo s pripremama za film "Bella Biondina" koji smo, eto, uspješno završili.
EXTRA: Koji od tih projekata smatrate glumački najzahtjevnijim?
- Teško mi je odgovoriti na to pitanje. Uloge koje nisu zahtjevne i koje od mene ne traže maksimum niti neko novo otkrivanje sebe kao glumice, nisu mi zanimljive niti ih prihvaćam. Ali mogu reći da mi je rad s Jakovom Sedlarom bio nešto posve novo i drugačije od svega što sam radila do sada. I inače je gotovo 90 posto mog rada na filmu bilo improvizacija ili vjerovanje nekom prvom instinktu. Bilo mi je teško i nevjerojatno zanimljivo u isto vrijeme. Igrati na granici gdje se ne zna je li to Zrinka ili uloga, odnosno netko drugi. Sasvim neplanirano, rad s Krešom Dolenčićem na Brechtu bio je odlična priprema za Jakovljev film. Jer, on traži isto što i Sedlar, ulogu kroz koju vidimo glumca, ali i njegov privatni stav.
EXTRA: Kako je došlo do snimanja "Belle Biondine"? Jeste li dvojili o tome hoćete li prihvatiti tu ulogu?
- U rujnu prošle godine nazvao me Danijel Marušić i ponudio mi scenarij na čitanje. Pročitala sam ga i, kad sam saznala o kojoj se glumačkoj ekipi radi i tko će biti snimatelj, odmah sam pristala a snimati smo počeli sredinom ožujka.
EXTRA: Kako biste opisali svoju ulogu u filmu "Bella Biondina"?
- Mislim da jako puno govori i to ako samo kažem da sam u filmu Splićanka. Šalim se, naravno, ali ima nešto u mentalitetu i karakteru Splita što se ne može naći nigdje drugdje. "Bella Biondina" je mlada Splićanka, miljenica obitelji, vesela i vedra. Zaljubljuje se u čovjeka u kojeg se "ne bi smila zaljubit'", kako to kaže moja Tatjana iz "Muškarca bez brkova". Kroz tu je vezu prisiljena odrasti preko noći.
EXTRA: Možete li nam navesti neke zanimljivosti sa snimanja? Kakva je bila ekipa s kojom ste radili?
- Ekipa iz snova, ali onih ludih, veselih. Sve su to redom veliki profesionalci i sjajni ljudi. I ne mogu izdvojiti nikoga, niti jednu situaciju koja je bila zanimljivija od druge. Svaki dan je bio za pamćenje, prepun smijeha i veselja.
EXTRA: U filmu glumite "fetivu" Splićanku. Mislite li da ste uspjeli svladati splitski naglasak i tko vam je bio najbolji mentor?
- Radila sam s profesorom Dulčićem mjesec dana. Na setu mi je bilo lako jer je sve vrvjelo od Splićana - Marija Škaričić koja mi je igrala sestru, direktor fotografije Mirko Pivčević, pomoćnik direktora fotografije Thomas Krstulović... Nije bilo šanse da pogriješim a da netko od njih to ne čuje. Najdraže mi je bilo kad bi oni međusobno krenuli u raspravu o tome je li se nešto u ono vrijeme, jer je radnja filma smještena u Split 1943. godine, govorilo ovako ili onako. Za talijanski sam zadužila Mirka Soldana, glavnog glumca, da pazi i ispravi me ako treba.
EXTRA: Vezano uz film "Bella Biondina", najviše se, ipak, pisalo o vašoj frizuri.
- Žalosno je da je promjena moje frizure skrenula pažnju na činjenicu da se u Hrvatskoj snima novi film. A nije se radilo o nikakvoj promjeni imidža niti o mom privatnom hiru, već o ulozi koju sam prihvatila u potpunosti. Glumac se svog tijela ionako na neki način mora odreći čim počne raditi ovaj posao i razmišljati o njemu kao o aparatu koji treba prilagoditi svakoj ulozi da bi je što vjernije dočarao publici.
EXTRA: Na kakve biste sve promjene pristali radi određene uloge ili, bolje rečeno, na što ne biste pristali?
- Ne volim riječi možda i ako. Ili prihvaćam stvari, poslove i ljude potpuno i bez fige u džepu ili ih ne prihvaćam uopće. Tako je i s ulogama.

Više u novoj Extri

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika