Oppenheim na gradilištu rukometne Arene koju na zagrebačkom Laništu grade Ingra i TrigranitProšlog tjedna zanimanje hrvatske poslovne javnosti privukla je konačna potvrda vijesti koja već mjesecima kola u građevinskim krugovima: zagrebačka Ingra preuzela je makedonsku građevinsku kompaniju Mavrovo. Akvizicijom 80 posto te kompanije Ingra je pokazala da osim tržišta Hrvatske, na kojem je posljednjih godina prisutnija nego ikad, ima ozbiljne planove za širenje poslovanja na Balkanu. U intervjuu za Nacional predsjednik uprave Igor Oppenheim objasnio je zašto je njegova kompanija odlučila kupiti makedonsku tvrtku, ali i najavio projekt okupljanja desetak hrvatskih građevinskih kompanija koje bi u budućnosti kao konzorcij nastupale na inozemnim tržištima.

NACIONAL: Prije nekoliko dana okončali ste preuzimanje makedonske kompanije Mavrovo. Što to znači za Ingru?
- Javna ponuda završila je 29. travnja i sad smo mi 79-postotni vlasnici Mavrova. Mi smo time dobili sinergiju s onim što nam je nedostajalo, a to je operativa za izvođenje složenih investicijskih projekata u inozemstvu, ali i u Hrvatskoj, bude li trebalo, jer su građevinski kapaciteti ovdje često zauzeti. Već nekoliko godina imamo problem da na velikim poslovima u inozemstvu više ne možemo naći puno njih koji su spremni ići s nama. Mavrovo je kompanija koja postoji 60 godina, bavi se niskogradnjom i visokogradnjom, trenutačno završava sportsku arenu u Skopju, bavila se tunelima, cestogradnjom, branama i drugim većim projektima. I u prošlosti smo surađivali s tom kompanijom, niti su oni nepoznati nama, ni mi njima, tako da će to biti optimalna kombinacija: naš inženjering i njihovi stručni ljudi i radnici u Mavrovu. Oni su i sad prisutni na dijelu tržišta koje je i nama zanimljivo, poput Rusije, Bugarske, Albanije, a mi, naravno, računamo s njima i na nekim našim tradicionalnim tržištima poput Alžira. Već smo zajedno dali ponudu za izgradnju brane u Alžiru, a ako se realiziraju veliki infrastrukturni projekti u Alžiru, poput marine u glavnom gradu ili turističkog kompleksa Madagh, koji bi trebao biti dovršen za nekoliko godina, a vrijedan je oko 500 milijuna eura, i tu računamo s Mavrovom. Mavrovo je 90-ih izvelo mnogo radova koje im nisu platila državna poduzeća, a ostale su otvorene obveze prema državi, pa se nadamo da ćemo naći neku kombinaciju. Ipak, postoji zdrava jezgra koja se može revitalizirati uz određenu dozu modernizacije i suvremenih pristupa, tako da ćemo na kraju imati snažan operativni subjekt koji će biti u stanju izvesti i najsloženije projekte, a nama će to omogućiti veću fleksibilnost u odnosu na dosadašnju situaciju, gdje smo u velikoj mjeri bili ili jesmo ovisni o podizvođačima.

NACIONAL: Nakon što je objavljena vaša akvizicija Mavrova, neki analitičari su navodili da s Mavrovom planirate osnažiti svoj položaj u regiji, dakle na području nekadašnje Jugoslavije, a drugi su zaključili da vam je zanimljiva Rusija u kojoj Mavrovo ima licenciju i radi već dugi niz godina. Što je od toga točno?
- Istina je i jedno i drugo. Mi mislimo da je dobro da Mavrovo ima licenciju u Rusiji, a rusko tržište je zaista zanimljivo. Nama su već bili nuđeni projekti koje, na žalost, nismo mogli preuzeti zbog radne snage ili cijena po kojima ih je trebalo realizirati. S druge strane, regija nam je također zanimljiva. U Bosni i Hercegovini nedavno smo bili prvi na natječaju za sarajevsku obilaznicu s pripadnim vijaduktima vrijednu 23 milijuna eura. Osim toga, ima još nekolicina zanimljivih projekata u cestogradnji od koridora 5c do koridora 10 u Makedoniji, a ne treba izostaviti ni Kosovo te Albaniju gdje također postoji mogućnost raznih projekata.

NACIONAL: Desetljećima je Ingra bila poznatija u inozemstvu nego u Hrvatskoj, a zadnjih desetak godina to se promijenilo povećanjem broja projekata u Hrvatskoj. Gdje je Ingra danas?
Na prošlotjednoj konferenciji za medije u Skopju Igor Oppenheim, Jasna Ludviger i Marijan Kostrenčić objavili su Ingrino preuzimanje kompanije Mavrovo - Ingra je danas ipak najvećim dijelom u Hrvatskoj, i to više nego ikad. Arena Zagreb najveći je i najznačajniji projekt, ujedno i najvidljiviji. Potom su tu stambeni objekti od Zagreba, u Ilici, na Srebrnjaku, do Dubrovnika, započetih radova na stambeno-poslovnom kompleksu Lapad, rekonstrukcije hotela “Lapad”, gdje smo suvlasnici zajedno s Atlantskom plovidbom i vidimo ga kao centralno mjesto buduće recepcije nove marine Dubrovnik i izgradnje popratnih sadržaja. Nastavit ćemo stambenu izgradnju u Dubrovniku i okolici. Ove godine započet ćemo marinu Slano, prvu od predviđenih 13 marina. Na jugu Hrvatske radimo i u cestogradnji, od Splita prema Pločama. Sadašnji opseg u cestogradnji u Hrvatskoj je 485 milijuna kuna, od toga je 185 realizirano, a ostatak se treba realizirati u ovoj i sljedećoj godini. U inozemstvu smo najviše u Alžiru, u pomorskim projektima izgradnje i sanacije luka, u obnovi hidromehaničke i elektroničke opreme na brani Ghrib, dali smo ponudu i za izgradnju medicinskog centra u gradu Alžiru i velikog turističkog kompleksa.

Tu je i tradicionalno tržište Bliskog istoka, u koje spada i još uvijek nemirni Irak, gdje osim na isporukama rashladnog sustava za termocentralu Al-hamal, radimo na obnovi drugih energetskih postrojenja poput hidroelektrane Haditha, gdje dosta toga treba obnoviti, a počeli smo i s obnovom tih jedinica u uvjetima u kojima je to zasad moguće, bez intenzivne fizičke prisutnosti na samom objektu, jer sigurnosni aspekti još uvijek nisu riješeni. U Njemačkoj smo s detašmanom koji je ponovo u zenitu, pa će ove godine realizacija biti veća od 60 milijuna eura, 1500 ljudi radi u brodogradnji, montaži, čak i graditeljstvu, ponovno se dosta aktiviralo tržište Njemačke. Ostala tržišta su manja, poput Libije, Sudana, gdje radimo na manjim projektima, ali postoje zanimljive perspektive. Posla ima, čak i u Ruskoj Federaciji, gdje se intenzivno gradi, Moskva je danas neprepoznatljiva u odnosu na desetljeća prije. Tu je i Ukrajina koja će biti zanimljiva zbog europskog prvenstva u nogometu, Ingra je, na kraju krajeva, gradila i prvi veliki hotel u Sočiju, “Dagomis”, s ondašnjih impresivnih 2000 ležajeva, prije 30-tak godina, tako da će obnova i izgradnja novih objekata za Zimske olimpijske igre 2014. sigurno biti velik posao.

NACIONAL: Prije nekoliko godina Ingri je bila nuđena izgradnja 200 kilometara ceste u Alžiru, ali za taj projekt niste mogli naći partnere u Hrvatskoj. Posla ima. Ali ima li dovoljno radnika?
PREDSJEDNIK MESIĆ trudi se hrvatskim kompanijama otvoriti afrička i bliskoistočna tržišta - Ima. I kroz Mavrovo, ali i kroz povezivanja u Hrvatskoj mislimo da možemo napraviti više. Mislim da mogu najaviti ozbiljnije povezivanje hrvatskih građevinara u okviru Ingre sa značajnim brojem radnika koji će zadovoljavati najsloženije licence i objekte, pa ta čvrsta jezgra može biti solidna osnova za izgradnju ne samo najsloženijih projekata u Hrvatskoj, nego i za nastup u inozemstvu. Mislimo da je došlo vrijeme da se napravi iskorak u čvršćem povezivanju građevinskih tvrtki koje same danas puno teže mogu ići u najsloženije projekte. Jezgru tog povezivanja čine kompanije Osijek Koteks, Hidroelektra, GP Dubrovnik, Palmir, Europlin i GP Zagorje, sve u svemu desetak zainteresiranih koji će biti u svojevrsnom konzorciju, odnosno građevinskom koncernu koji će imati značajni potencijal. Sad smo pri gradnji Arene pronašli partnere koji su u stanju izvesti tako složeni objekt s lamelama od kojih svaka teži između 180 i 250 tona, a to podrazumijeva tehnologiju građenja koja se može upotrijebiti i za druge složene objekte poput hidrocentrala, modernih pristupa umjesto tradicionalnih samo sa željezom i betonom. Jer svi tradicionalni građevinari najviše vole velike količine željeza i betona, a moderne tehnologije podrazumijevaju proizvodnju na licu mjesta, kao što je slučaj i s Arenom, gdje se dosta radi sa sajlama, prednapinjanjem. U Hrvatskoj se rade samo armiranobetonske konstrukcije, a vani se rade i čelične konstrukcije, sa staklom se puno radi, sve ono što će u hrvatsko graditeljstvo tek doći. A to je teško uvoditi u tradicionalno orijentirane sredine ili tvrtke koje 20 ili 30 godina rade stvari na isti način. Mi bismo tu htjeli promijeniti neke stvari i nadam se da ćemo uspjeti.

NACIONAL: Što se dogodilo s idejom klastera u koji bi bile uključene velike hrvatske građevinske kompanije, koji bi zajednički nastupao na inozemnim tržištima?
- Ta ideja još je aktualna, ali slabo provediva, jer najveći su često samodostatni. Iako su deklarativno svi zainteresirani za suradnju, kad je u pitanju konkretan projekt ili konkretna zemlja, vrlo je teško najveće tvrtke potaknuti za zajednički nastup, a poneke je i teško spojiti. Bilo bi idealno kad bi dvadesetak ili više hrvatskih tvrtki zaista zajednički nastupalo i svaka obavila dio posla, ali u dogledno vrijeme to je teško bez jasnih odnosa udjela i kapitalnog povezivanja. Jer svaki od tih velikih prvenstveno gleda vlastite interese, nastojeći što više posla obaviti sam, a ne u suradnji s drugima.

NACIONAL: Već dvije-tri godine Ingra često iznenađuje svojim novim projektima u Hrvatskoj - od luka na Jadranu, preko tvornice za biodizel do vjetroelektrana. Neki analitičari Ingrinu diverzifikaciju projekata smatraju opasnom, a drugi dobrom.
- Ja uvijek mislim da je ona dobra, jer se Ingra od samih početaka nikad nije bavila samo jednom djelatnošću, uvijek se TIM ZA ARENU Igor Oppenheim s Christosom Courtisom, idejnim autorom projekta rukometne arene u Zagrebu, Marijanom Kostrenčićem, predsjednikom nadzornog odbora Ingre, i arhitektom Alanom Pleštinomistovremeno bavila graditeljstvom, energetikom, industrijskim postrojenjima, cestogradnjom, visokogradnjom, niskogradnjom... I zato mislim da je ovaj smjer, i u Hrvatskoj i u inozemstvu, vrlo dobar. Trenutačno ulazimo u nove ekološko-energetske projekte na području Ivanić Grada, gdje bi bio izgrađen pogon za proizvodnju organskih gnojiva, zatim pogon za proizvodnju drvenih paleta, pa manja termoelektrana na šumsku biomasu... To su tehnološko-tehnički povezani projekti ekološkog usmjerenja koji znače novu orijentaciju na alternativne izvore energije. Spomenuo bih i da smo pred samim početkom izgradnje postrojenja za proizvodnju biodizela u Slavonskom Brodu od 150.000 tona godišnje, koja bi trebala biti najveći takav kapacitet u ovoj regiji. Tu je i hidroelektrana Lešće u kojoj će uskoro početi montaža opreme i 2010. će biti puštena u pogon kao prvi energetski objekt u novoj Hrvatskoj.

NACIONAL: U javnosti se dosad malo znalo o vašim planovima da preuzmete nekadašnju političku školu u Kumrovcu.
- To bi mogao biti iznimno zanimljiv sadržaj pod uvjetom da Hrvatski fond za privatizaciju prihvati našu ponudu. Realizirali bismo turističko-rekreacijske sadržaje u tom dijelu Hrvatskog zagorja, uz eventualno manji sadržaj za ljude treće dobi. To će mjesto uvijek imati određenu vrijednost u povijesnom sagledavanju i budit će interes ne samo domaće nego i strane javnosti.

NACIONAL: Što je s projektom izgradnje domova umirovljenika?
- To bi svi htjeli graditi, ali ih nitko ne gradi. Grad Zagreb ima ozbiljan problem s domovima umirovljenika, studentskim domovima, vjerojatno i drugi gradovi. Bez javno-privatnog partnerstva teško je očekivati da će država moći u budućnosti takve objekte samostalno graditi. U Zagrebu nedostaje 10-15 tisuća mjesta u domovima, desetak domova koje Grad planira uskoro početi graditi samo će donekle riješiti te probleme. Ingra je planirala sagraditi malo drukčiji model tih staračkih domova, to ne bi bile tipične spavaonice, nego bi imale i druge sadržaje za individualni boravak. Sličan model javno-privatnog partnerstva trebalo bi razmotriti i u rješavanju studentskog smještaja.

NACIONAL: Ipak, najveću pažnju privukli ste projektom Arene Zagreb. Budući da je bilo polemika na relaciji Ingra - Trigranit - Grad Zagreb, kakva je danas suradnja s Trigranitom i zagrebačkom gradskom vlašću?
- Arena se gradi, zaokružena je cjelina. Trigranit će uskoro graditi shopping centar koji bi trebao biti među najvećima na ovom području, a očekuje se da bi bio završen do kraja sljedeće godine, što bi zajedno s Arenom činilo izvrsnu sinergiju. Trigranit sigurno ima velikih ambicija u Hrvatskoj i suradnja neće stati samo na Areni Zagreb. Bez obzira na javne polemike, gradonačelniku Bandiću i njegovim suradnicima treba odati priznanje za suradnju na Areni. Više sam nego siguran da se 15. prosinca vidimo na otvorenju Arene Zagreb.