PRIVLAČNA I TRAŽENA Julianne Moore je četiri puta nominirana za Oscara i vrlo je tražena glumica u zadnjih desetak godina, a iako se bliži pedesetima, ovomjesečno francusko izdanje magazina VogueProšlog tjedna 61. filmski festival u Cannesu otvoren je filmom “Blindness” brazilskog redatelja Fernanda Meirellesa s Julianne Moore u glavnoj ulozi. Film se zasniva na romanu Joséa Saramaga “Ogled o sljepoći” za koju je 1998. dobio Nobelovu nagradu. Film je o sljepoći koja iznenada, bez povoda, zahvaća ljude, a vojska grupu ljudi zaraženu sljepilom zatvara bez objašnjenja. U grupi se nađu liječnik (Mark Ruffalo) i njegova supruga (Julianne Moore), koja nije slijepa, ali želi pomoći. Nažalost, samo svjedoči kako se i slijepci ponašaju kao i svi drugi, obračunavaju se zbog hrane, seksualno su nasilni i počinju ubijati. Iako se smatralo da je knjiga preteška za prenošenje na film, Fernando Meirelles je ipak uspio to napraviti.

U povodu otvorenja festivala Juliannne Moore (47) dala je ekskluzivni intervju za Nacional. Kad se pojavila na intervjuu u hotelu Martinez, iznenadili smo se koliko je mršava, ali ipak lijepa. U trećem je braku, s redateljem Bartom Freundlichom, s kojim ima dvoje djece, desetogodišnjeg Caleba i šestogodišnju Liv. Iznenadila nas je mršavošću, a još su nas više iznenadili predstavnici kompanije Focus koji su nas obavijestili da se, zbog troškova organizacije dovođenja filmske ekipe, intervjui naplaćuju. U zadnje dvije godine to je sve češće, ali, na sreću, Renault Hrvatska pristao je pokriti troškove intervjua. Ništa čudno, jer je Renault već 25 godina jedan od tri najveća sponzora festivala te se tijekom njega sve zvijezde voze Renaultovim modelima Vel Satis, Laguna Estate i Espace.

NACIONAL: Film “Blindness” je očito o tome kako propuštamo nešto lijepo jer ga ne vidimo na pravi način. Jeste li ikada i sami razmišljali o tome da ste ponekad bili slijepi i niste vidjeli život na pravi način?
- Naravno, to nam se svima bar jednom dogodilo, naročito dok smo bili vrlo mladi. Kad ste mladi, sve gledate drukčijim očima, nemate dovoljno iskustva da primijetite nešto što je očito. Što ste stariji, to više cijenite život, sve elemente života. Ovaj film ima nekoliko metafora vezanih za sljepoću, političkih, društvenih i ratnih. No to je ono što me privuklo ovom filmu, razmišljanje što nam ta sljepoća donosi.

NACIONAL: Zanimljivo je da u filmu ni jedan lik nema ime, Mark Ruffalo glumi liječnika, vi ste liječnikova žena i tako dalje.
- I to je ono nešto posebno u ovom filmu, što mi je bilo i jako teško glumiti. Pitala sam se kako možemo živjeti bezimeni. Tek kad glumite bez imena shvatite koliko smo svi mi vezani za svoja imena, kako pamtite ljude. U filmu se ljudi predstavljaju prema broju i zanimanju pa kažu “ja sam broj jedan, taksist, ja sam broj dva, računovođa”, nitko ne kaže “ja sam Bob a ona Judy”. Prilagodila sam se, čak ni u glavi nisam smislila ime za sebe. Zato mi je ovo bila vrlo izazovna uloga, prepuna metafora. Izazov je bio naći život i u takvom svijetu, svijetu bezimenih.

NACIONAL: Neprestano glumite u filmovima, koliko je to teško majci dvoje djece i supruzi kao što ste vi?
- Imam sreće što smo ja i moj suprug u istom poslu i, kako on često kaže, što smo oboje u svom poslu fleksibilni. Na sreću, snimanje filma “Blindness” završilo je krajem rujna prošle godine i nisam morala ništa raditi sve donedavno, do ožujka. Prošlog ponedjeljka završila sam snimanje novog filma i došla u Cannes. Zadovoljna sam, za roditelja poput mene, to su odlični radni uvjeti. “Blindness” smo snimali u Kanadi i ja sam povela djecu na snimanje. Imali smo kuću s bazenom, u blizini je bio veliki zabavni park i oni su bili oduševljeni. Svakog dana dolazili su sa mnom na snimanje i igrali nogomet s Kikom, sinom redatelja Fernanda Meirellesa. Djeca su uz mene uvijek kad snimam ljeti ili u New Yorku, gdje živimo. To nije čudno jer svi mi roditelji napravit ćemo sve za sreću naše djece.

NACIONAL: Stalno ističete život u New Yorku i govorite da se ne želite preseliti u Los Angeles jer tamo ne postoji društvena zajednica. Očito imate visoku svijest o važnosti života u zajednici.
- Itekako sam svjesna toga i kudikamo se bolje osjećam kad živim u zajednici. Obožavam svoj kvart u New Yorku i susjede, znam svakog od njih pojedinačno, znam da se mogu osloniti na njih. U susjedstvu imam trgovinu u kojoj stalno nešto kupujem. Vlasnici su Francuzi i nedavno su mi rekli: “Julianne, uvijek nas možeš nazvati, reći što ti treba i mi ćemo ti to pripremiti tako da možeš samo doći i to pokupiti.” To su predivne stvari koje me oduševljavaju. To su prednosti života u zajednici. Uostalom, postoje studije koje pokazuju kako ljudi bolje funkcioniraju kad su povezani. Postoje razne razine povezanosti, prva je obitelj, zatim prijatelji pa susjedi i tako dalje; sve te razine su bitne za, ako ništa drugo, moj način ugodnog života. To životu daje smisao.

JULIANNE MOORE s glumcima iz filma i redateljem Fernandom Meirellesom prošlog tjedna na otvaranju filmskog festivala u CannesuNACIONAL: Malo tko od glumaca razmišlja na vaš način, oni nastoje nestati iz društva, pobjeći na Beverly Hills.
- Svatko vodi svoj život i uopće ne smatram da bi sada svi trebali slijediti moj primjer. Zajedništvo mi je bitno i na snimanju, tako je bilo i na snimanju filma “Blindness”. Uvijek smo zajedno sjedali za stol i jeli tu našu jadnu hranu koju su nam servirali. Ozbiljno kažem, na snimanjima je hrana uvijek loša. Zajedno smo se šalili, jeli i sve vam to olakšava život na snimanju filma. Osim toga, kako “Blindness” izgleda apokaliptično, sve je oko nas bilo prljavo, ali preživjeli smo. Samo ću vam reći da smo najveći dio filma snimali u zgradi koja je nekoć služila kao bolnica za umno poremećene kriminalce. Možete li to zamisliti? No, kao što sam vam rekla, ja sam s djecom imala kuću 40 minuta od mjesta snimanja, s bazenom i šumom u blizini.

NACIONAL: Ono što je zajedničko likovima koje ste dosad glumili u filmovima jest da gotovo uvijek plačete. Jeste li ikada mislili o tome koliko ste dosad litara suza proplakali?
- Grozno, čak su mi i djeca jednom rekla: “Mama, zašto uvijek plačeš na filmu?” Izgleda da je to u opisu mog posla. Čak i kad sam glumila u nekim komedijama, kao “Devet mjeseci” s Hughom Grantom, imala sam ulogu u kojoj sam morala plakati. Sad sam završila snimanje filma “Shelter” koji su režirala dva švedska redatelja koja su me pitala zašto mrzim plakati na filmu. Rekla sam im da pogledaju sve moje filmove pa će znati. Čudno je plakati na filmu jer se u normalnom životu stalno trudiš ne plakati. Zadnje što želiš je da te netko rasplače. Nikada nije lako plakati, naročito kada, kao u filmu “Blindness”, plačeš dok te pas liže. Scena se sastojala u tome da se rasplačem kako bi taj prokleti pas polizao moje suze koje kližu niz obraz. Namazali su mi obraz nečim, ni sama ne znam čime, što je privuklo psa, a ja sam morala plakati. Ja sam plakala, on je lizao moje lice i možete misliti kako sam se osjećala.

NACIONAL: Što su vam djeca rekla kad su vas vidjela plavokosu za potrebe ovog filma?
- Nisam im se svidjela. Ništa čudno, pa ni meni se nije svidjela plava kosa. Kći mi je rekla da izgledam kao Hope, misleći na glumicu Hope Davies. Rekla je to zato što sam prvo posvijetlila svoju dugu kosu, a zatim je ošišala. Bilo mi je čudno. Na sreću, čim je završilo snimanje, obojila sam kosu ponovno u crveno.

NACIONAL: Kad već govorimo o djeci i filmu “Blindness”, kaže se da ljudi progledaju tek kad postanu roditelji. Slažete li se?
- Roditeljstvo vam daje veliku životnu lekciju zato što vaša djeca ne izgledaju onako kako ste ih vi zamišljali. Naša djeca su odvojena od nas, moramo naučiti tko su ona. Ja sam svog sina Caleba zamišljala drukčije, mislila sam da će imati crnu kosu, poput oca, a on je mršavi, riđokosi dečko s plavim očima. Isto mi se dogodilo s kćeri Liv, rođena je s čvrstom crnom kosom, ali s vremenom joj je počela rasti crvena. A kad se rodila i kad su mi je pokazali, pomislila sam: “Čije je to dijete.” Stvari nisu onakve kakvima ste ih vi zamišljali.

NACIONAL: Što želite naučiti svoju djecu?
- Želim da budu pristojni i, još više, da budu sretni. Naravno, želim i da budu odgovorne osobe, ali više od svega želim da budu sretni.

NACIONAL: Poznato je da ste velika ljubiteljica fotografije i da volite pozirati poznatim fotografima. Kako je došlo do suradnje s Annie Leibovitz koja vas je fotografirala kao Malu sirenu, inspirirana crtićem Walta Disneyja?
- Anne Leibovitz je moja susjeda, živimo u istoj četvrti u New Yorku. Jednostavno smo se susreli, ona me pitala bih li joj pozirala za seriju fotografija na temelju Disneyjevih crtića i ja sam odmah, vrišteći od sreće, pristala. Fotografirala me krajem prošle godine i sve je ispalo odlično, naročito ako uzmemo u obzir da je Mala sirena omiljeni lik moje kćeri Liv. Bila sam počašćena pozivom Annie Leibovitz.

GLUMCI IZ FILMA 'Blindness' Julianne Moore, Danny Glover i Gael García Bernal pozirali su fotografima na crvenom tepihu festivala u CannesuNACIONAL: Držite li fotografije na kojima ste pozirali kod kuće na zidu?
- Ne, ne držim, jer ne volim gledati samu sebe na fotografijama koje su obješene svugdje oko mene.

NACIONAL: Vidio sam i vaše fotografije u posljednjem broju francuskog izdanja magazina Vogue.
- Ni te fotografije ne vise kod mene na zidu, ne bi bilo zgodno zbog djece.

NACIONAL: Kad sam ih vidio, bilo mi je jasno da ih zbog djece nećete objesiti na zid. Vi i dalje izgledate jako seksi, no je li vas iznenadilo to što vas i u 47. godini smatraju toliko seksepilnom da vašu sliku objave na naslovnici magazina Vogue?
- A što da sad kažem osim da vam zahvalim na komplimentima? Naravno, bila sam oduševljena kad su mi ljudi iz magazina Vogue rekli što planiraju. Fotografirao me Mario Testino, kojeg obožavam, odjeća na meni je prekrasna i zaista sam bila uzbuđena. Ma, nemate pojma koliko sam bila sretna što će moje slike biti objavljene u francuskom izdanju upravo u mjesecu kad dolazim u Cannes. Nevjerojatna kombinacija. Što da vam kažem, ipak sam ja ljudsko biće koje voli kad mu daje komplimente na način na koji je to Vogue napravio.

NACIONAL: Koliko god dobro izgledali, nikad niste, koliko znamo, posezali za botoxom i sličnim pomagalima kako biste se pomladili.
- Doista ne volim botox. Nitko ne voli vidjeti bore na svom čelu, ali ne volim vidjeti ni neprirodno pomlađivanje. Želim vidjeti ljudska lica onakva kakva jesu. U filmu “Blindness” snimatelj filma je na prekrasan način snimao i mene i ostale glumce, to je pravi način pokazivanja ljudskih lica.

NACIONAL: Prije deset godina govorilo se da glumice nakon 40. godine ne mogu dobiti kvalitetnu ulogu u Hollywoodu. Čini se da ste vi primjer nove generacije glumica koje dokazuju da se i nakon četrdesete mogu dobiti dobre uloge.
- Nadam se da je to istina, iako nisam sigurna. Uloge se ne bi smjele dijeliti na mlađe i starije glumice, ali problem je u tome što mi glumci općeniti imamo jako malo kontrole nad proizvodnjom filma. Jedino čemu se nadamo jest stalni posao i uloge u filmovima koji nas oduševljavaju. U mom slučaju to su filmovi koje sam radila, recimo, s Toddom Haynesom, sreća moja što ga poznajem. Film “Nema me” je briljantan i bila sam sretna kada me Haynes nazvao da mi kaže kako ima malu ulogu za mene u tom filmu. Da ne spominjem njegove filmove “Safe” i “Daleko od raja” za koji sam bila nominirana za Oscara. Moram vam reći da sam gotovo izgubila ulogu u filmu “Far from Heaven” jer sam bila trudna. Naime, svaki glumac mora tijekom snimanja filma biti osiguran a osiguravajuće društvo nije baš voljno osigurati trudnu glumicu. No, kako sam prošla sve zdravstvene testove, ipak sam dobila ulogu.

NACIONAL: Osim botoxa, ne volite ni Johna McCainea, republikanskog kandidata za predsjednika SAD-a.
- Ne mogu reći da ga ne volim na osobnoj razini, jer ga nikad nisam susrela, ali on je vrlo, vrlo konzervativan. On je stalno protiv nečega, posebno protiv pobačaja. Ujedno nas želi držati u Iraku sljedećih sto godina. Definitivno nisam simpatizer njegove politike.

NACIONAL: Znači, ostaje vam izbor - Barack Obama ili Hillary Clinton.
- Glasovala sam za Obamu; John Edwards ga je, koliko sam vidjela pred dolazak u Cannes, podržao, što je jako važno. Iskreno vjerujem da je Obama netko tko će provesti promjene. Moram reći da mi se sviđa i Hillary Clinton, uvijek mi se sviđala, ali ipak sam glasovala za Obamu. U ovom trenutku brinem se zbog McCainea, kao što sam bila zabrinuta kad je Bush i drugi put bio izabran za predsjednika. To je bilo razočaravajuće iznenađenje.

NACIONAL: Je li istina da ste u poslovnom smislu “control freak” i sve želite imati dobro organizirano i isplanirano?
- Djelomično je to točno jer volim kad mi je sve organizirano, ali, s druge strane, nisam dobra u planiranju. Voljela bih da mi je planiranje jača strana, ali bavim se poslom koji mi ne dopušta planiranje jer se sve događa iznenada. Ali, što se organiziranja tiče, tu ste u pravu, od toga se osjećam bolje. Recimo, bolje se osjećam u svakodnevnom životu ako točno znam gdje mi se u kući nalazi određena stvar.

'DALEKO OD RAJA' (2002.), film za koji je treći put nominirana za OscaraNACIONAL: Često ste dobivali uloge u tzv. autorskim, umjetničkim filmovima, ali i u velikim holivudskim hitovima kao što su “Jurski park 2” i “Hannibal”.
- Radim to iz zabave, nema ništa ljepše nego glumiti u filmu kao što je “Blindness”, a onda odglumiti ulogu u komercijalnom velikom holivudskom hitu, nekom trileru ili akciću. Mene privlači priča, bila umjetnička ili komercijalna, ja volim i jednu i drugu.

NACIONAL: Nakon što ste prošle godine objavili knjigu za djecu “Freckleface Strawberry”, planirate li pisati novu?
- Polako, pa tu su me u Cannesu Francuzi dočekali s francuskim izdanjem moje knjige. No mislim da ću sljedeće godine objaviti novu knjigu, da ću imati dovoljno vremena da je napišem.