VLADIN TALK SHOW 'Hrvatska nema kapaciteta kojima bi zaustavila rast cijena, a istupi premijera Sanadera i ministara u stvari su talk show a ne ozbiljna politika', kaže JurčićU samo tjedan dana Ljubo Jurčić je unutar SDP-a doživio dva suprotna rezultata. Najprije je na stranačkoj konvenciji osvojio najveći broj glasova i svrstao se u red glavnih dobitnika, a onda je prošle subote izgubio utrku za mjesto predsjednika Glavnog odbora. Funkcija je pripala Josipu Leki, iza kojeg je stajao Zoran Milanović i veći dio novog vodstva socijaldemokrata. Neki Jurčićevi saveznici posljednjih su dana tvrdili kako je Milanović osobno lobirao u korist Leke, međutim, bivši SDP-ov premijerski kandidat nije želio ići tako daleko u optužbama. Ipak je poznato da već mjesecima ne kontaktira sa Zoranom Milanovićem. Sad je običan saborski zastupnik, a u razgovoru za Nacional najavljuje distanciranje od visoke politike.

NACIONAL: Jeste li razočarani neuspjehom u borbi za položaj predsjednika Glavnog odbora?
- Nisam pretjerano jer je procedura bila demokratska. Istina, očekivao sam da će članovi Glavnog odbora slijediti volju delegata na konvenciji kao što je to bilo u svim dosadašnjim slučajevima. Ispalo je drukčije, na sve treba biti spreman.

NACIONAL: Milanović je podržavao Josipa Leku. Je li vas to iznenadilo?
- Sumnjam da je Zoran lobirao za Leku, ipak se nas dvojica dobro poznajemo. Prije bih rekao kako se radi o drukčijoj strukturi Glavnog odbora od one koja je bila na konvenciji SDP-a. Pritom ne bih volio da sada ispadne kako imam nešto protiv Leke. Nas dvojica imamo odličnu komunikaciju i jedan je od mojih najbliskijih suradnika u stranci. Leko je jedan od rijetkih SDP-ovaca koje sam poznavao prije ulaska u vladu Ivice Račana, i između nas dvojice nema nikakvih nesporazuma. Moj je stav da ne želim agitirati ili lobirati kako bih se dokopao funkcije. U politiku sam ušao jer sam uvjeren da Hrvatska ima resurse koji omogućavaju puno snažniji razvoj i bolji život, i ja želim biti dio tog tima. Imam svoj posao i osiguran sam, nisam u politici zbog vlastite egzistencije.

NACIONAL: Je li ovo i najava vašeg povlačenja iz aktivnog političkog života?
- Vjerojatno ću se pasivizirati, iako ostajem saborski zastupnik i član Glavnog odbora. U kampanji sam odradio prilično velik posao koji je završen i pozicija predsjednika Glavnog odbora mi je predstavljala novi izazov u političkoj karijeri. Da sam uspio, snažnije bih se angažirao u politici, jer sam bio spreman djelomično na stranu staviti i obveze koje imam kao profesor, a ovako mislim da ću se ubuduće prvenstveno posvetiti poslu na Ekonomskom fakultetu.

NACIONAL: Na neki način, ovo je nastavak vašeg razlaza s Milanovićem. Koliko je istinita tvrdnja da vam je zamjerio jer ste podržali predsjedničku kandidaturu Dragana Kovačevića?
- Demokraciju shvaćam na način da svi moramo proći različite vrste izbora, od unutarstranačkih do državnih. Kada mi je prošle godine Zoran rekao da se želi kandidirati za predsjednika SDP-a, odgovorio sam mu “Kandidiraj se”, i kasnije tu njegovu odluku branio pred kritičarima. Nema više Kominterne koja nekoga može ustoličiti, o svakome od nas odluku donose delegati i birači. Zato sam i ove godine podržao i Kovačevića i Vidovića i Milanovića jer smatram da je to u duhu demokracije. Kao kolega svoj trojici sam stajao na raspolaganju, posebno kada se radi o gospodarskim temama.

NACIONAL: Ipak je teško poreći slabljenje komunikacije između vas i predsjednika SDP-a?
- U posljednje vrijeme više komuniciramo. Između nas dvojice apsolutno nikada nije bilo nikakvih sukoba.
Povećanje proizvodnje

JURČIĆEVI SAVEZNICI tvrde da je Milanović lobirao za Josipa LekuNACIONAL: Ekonomske prilike u Hrvatskoj sve su teže, poskupili su energenti i hrana. Što bi napravili da ste premijer?
- Manje-više sve što se sada događa u SDP-u predvidjeli smo prije više od pola godine. Hrvatska je mala zemlja bez utjecaja na situaciju na svjetskim tržištima, i zato smo kao najvažniji gospodarski cilj postavili povećanje proizvodnje. To povlači veću stopu rasta iz koje proizlaze veće plaće i mirovine. Umjesto toga, u Hrvatskoj doživljavamo bujanje cijena, i do kraja godine kod nas će inflacija iznositi 7-8 posto, dok će u Europi ona biti svega 2 posto. U ovome se nalazi i rješenje jer Europljani ne troše manje hrane i energije od nas, nego imaju veće dohotke. Ako želimo da rast cijena hrane i energenata ima manje posljedice, srednjoročno moramo povećati dohodak, a to se može samo uz veći gospodarski rast. U ovom trenutku država na sebe mora preuzeti rast cijena energenata i hrane, a to prije svega podrazumijeva odricanje od dijela doprinosa i poreza iz plaća, i tako većini građana za nekoliko postotaka poveća dohodak. S druge strane treba smanjiti i neke poreze tvrtkama, jer ako zbog veće cijene energenata i tvrtke povećaju cijene, doći će do bujanja inflacije.

NACIONAL: Kako će se situacija razvijati do kraja godine?
- Prijeti nam opasnost od utrke cijena i inflacije. Zbog povećanja cijena sindikati će tražiti povećanje plaća, a da bi poslodavci isplatili veće plaće, moraju povećati cijene svojih proizvoda. Time se na temelju jednog legitimnog zahtjeva stvara spirala povećanih cijena i plaća. U cijeloj priči postoje brojne nijanse, ali bit je u tome da država mora na sebe preuzeti prvi inflacijski udar i spriječiti ovu utrku plaća i inflacije. Dugoročno je to povećanje proizvodnje i dohotka jer u Hrvatskoj se malo govori o tome da ćemo ulaskom u Europsku uniju, dobiti i tamošnje cijene. Oko toga ne možete napraviti ništa, osim povećati konkurentnost nacionalnog gospodarstva. Hrvatska nema ni administrativne kapacitete ni organizaciju države kojima bi zaustavila rast cijena, a istupi premijera Ive Sanadera i ministara u stvari su talk show, a ne ozbiljna politika.

NACIONAL: Iz Vlade kažu: “Željeli ste kapitalizam, dobili ste ga”?
- Čak i u Americi, kao primjeru liberalnog kapitalizma, dolazi do državnih intervencija kad se pojavi pitanje održivosti američkog gospodarstva. Prije nekoliko dana predsjednik George Bush donio je odluku o povratu dijela poreza građanima kako bi na taj način kompenzirao povećanje životnih troškova uslijed poskupljenja hrane. Podržavam tržišno gospodarstvo, ali pritom društvo treba biti i solidarno jer je ono jedino dugoročno održivo. Iluzorno je očekivati idealnu situaciju u kojoj će tržište rješavati sve probleme jer već u startu svi ljudi nemaju istu poziciju, od mogućnosti školovanja do stjecanja zarade.

NACIONAL: Koliko će poskupljenje benzina utjecati na život u Hrvatskoj?
- Utjecat će snažnije nego u SAD-u i Eurospkoj uniji jer je hrvatska proizvodnja energetski intenzivnija, a osim toga lakše je benzin plaćati 8 kuna kada vam je plaća 2000 eura, nego ako je, kao kod nas, prosječnih 700 eura. Energenti i hrana spadaju u tzv. neelastičnu potrošnju, odnosno, ne možete ih se lako odreći čak i kad raste njihova cijena. Ako cijena nafte još nekoliko mjeseci bude iznad 120 dolara po barelu, inflacija će narasti do 8 posto. Tako visoka inflacija neće samo povećati troškove većine građana i smanjiti njihov životni standard, nego će utjecati i na povećanje kamata, a kako su hrvatski građani visokozaduženi, to znači i veće rate koje otplaćuju bankama. Inflacija je rak u ekonomiji, a sadašnja vlada reagira izjavama umjesto da poduzme sve mjere koje joj stoje na raspolaganju.

DUGA SURADNJA Jurčić kaže da kao predsjednik Društva hrvatskih ekonomista dosta dugo i bez problema surađuje s premijerom i državnim vrhomNACIONAL: Podržavate li ideju predsjednika Mesića koji je govorio o devalvaciji kune?
- Mesić nije spominjao devalvaciju nego je upozorio na neodrživost sadašnjeg statusa-quo. Upozorio je i na neodrživost politike u kojoj se brže troši nego što se proizvodi, a ovu situaciju stvorila je čvrsta kuna. Ispada kako smo postali taoci čvrste tečajne politike, i takva situacija se ne smije nastaviti. Predsjednik Mesić je samo upozorio na neodrživost sadašnjeg čvrstog tečaja, iako tečaj sam po sebi nije problem. Još prije 14 godina tadašnja vlada je napravila glupost proglašavajući čvrsti tečaj strategijom premda je to samo jedan element ekonomske politike. A u idućih 14 godina hrvatska politika nije izradila elemente koji bi nadoknadili to odricanje od nefiksnog tečaja i zato smo danas zemlja visokozaduženih građana i poduzeća. Problem je u tome što bi jednostrana promjena tečaja izazvala veću štetu nego korist, a ako bismo pokušali tečaj koristiti kao instrument, također bismo morali poduzeti grupu mjera. To uključuje stopu rasta bruto-društvenog proizvoda 7-8 posto, porast plaća 8-10 posto, uz klizni tečaj 4-5 posto. Ovakve mjere može provoditi samo pametna i sustavna politika koja bi rezultate dala za 3-4 godine, a tada ćemo već biti u EU i dio europske monetarne unije. Euro će postati hrvatska valuta i više se neće govoriti o tečajnoj politici.