Srećko JurdanaKazna za seksualne aluzije i pipkanje kolegica na poslu iznositi će - po novim pravilima - navodno i do pedeset tisuća eura, što je nesumnjivo solidan državni poticaj za opće poboljšanje pregalačke atmosfere u hrvatskim kancelarijama. Bilo je već krajnje vrijeme za taj potez, jer situacija je očito došla do ruba kad se i Jadranka Kosor javno požalila da su je svojedobno na poslu seksualno provocirali i ometali u radnoj koncentraciji. Ne zna se, doduše, je li nekakva kazna predviđena i za izostanak erotske inicijative u situacijama kad je kolegice kod šefova ili kolega nastoje pobuditi, i u tom smislu problem ostaje otvoren. S yin-strane može se očekivati dramatičan napredak ćudoređa koji nas svakako približava Europi, no yang-strana bi - zbog zakonske isključivosti koja situaciju ne sagledava u totalu - mogla razviti nezadovoljstvo, s lošim efektima na radnu disciplinu.

Uglavnom, stvar je složena i vjerojatno zrela za nekakvu intervenciju doktora Banca iz HHO-a, afirmiranoga hrvatskoga stručnjaka za muško-ženske odnose koji je svojim znanstveno-humanitarnim radom trijumfalno dokazao da svakom bračnom loncu umije biti poklopac. Potvrđuje se on, međutim, i na drugim terapeutskim planovima: pohvalio se zadnjih dana kako namjerava “izliječiti HHO od Žarka Puhovskog”. Njegovo “liječenje” zasniva se na podatku da je gospodin Puhovski vlastitom odlukom napustio HHO jer nije više mogao podnositi teror Bančeve stranačke stege, i prizemne pristranosti u slučaju Pukanić. U logički i objektivistički utemeljenom intervjuu koji je dao Novom listu, Puhovski svoj odlazak iz HHO-a povezuje sa stavom da je Banac pretvorio HHO u instrument osvete Europapressa Ivi Pukaniću, zbog nekadašnjeg Pukanićeva objavljivanja slike gazde EPH u lisičinama.

Za Puhovskog nije sporan angažman HHO-a pri hospitalizaciji Mirjane Pukanić, nego činjenica da se “HHO našao u situaciji u kojoj je do nerazlučivosti povezan s EPH, a taj je konglomerat na određeni način krenuo u obračun s Ivom Pukanićem, ne baveći se pritom bitno zaštitom prava Mirjane Pukanić”. Osim toga, Puhovski dovodi u pitanje i etičnost činjenice da “ljudi koji su u višegodišnjem konfliktu s Ivom Pukanićem danas prosuđuju njegovu situaciju”, i spominje pritom Sanju Sarnavku i Ranka Ostojića. Banac se nije usprotivio manipuliranju EPH njegovom reakcijom na zahtjev za zaštitu prava Mirjane Pukanić - objašnjava u intervjuu Puhovski, nije zaštitio malodobnu kćer Pukanićevih, i u procjenjivanju nužnosti hospitalizacije Mirjane Pukanić ponašao se kao psihijatar, iako to nije.
Grlata metoda opstanka

Za svoje inzistiranje na objektivnosti i distanciranju HHO-a od privatne osvetničke kampanje tvrtke EPH, gospodin Puhovski platio je cijenu u obliku serije brahijalnih napada iz EPH-ove kolumnističke ergele, koja nije prezala ni od lansiranja najnižih uvreda na osobnoj bazi (ironiziranje fizičkog izgleda, potencije itd.). Kod nižerazrednih psihologija primitivno vrijeđanje redovita je kompenzacija za nedostatak argumenata, a na Puhovskog se počelo primjenjivati već u trenutku kad se on zbog informativnoga razgovora sastao najprije s Ivom Pukanićem, a potom i s njegovom kćeri. Odlazak Žarka Puhovskog iz HHO-a - koji je s pravom protumačen kao težak javni udarac Ivi Bancu i njegovoj herostratskoj ulozi u slučaju Pukanić - bio je povod za dodatnu kampanju iz EPH. Sa stajališta dijabolično-utilitarne taktike koju rukovodstvo EPH primjenjuje na obitelj Pukanić i tvrtku Nacional, stvar je razumljiva: Puhovskog je potrebno izvrijeđati, poniziti i dezavuirati na bilo koji način, jer time se - u njihovoj vizuri - daje kredibilitet Bancu, a preko njega i novinarskim diverzijama i manipulacijama proizvedenima u EPH, u čiju se funkciju Banac postavio.

Na gospodina Puhovskog okomio se među inima i nekadašnji HHO-ovac I. Z. Čičak, profesionalni borac za vlastita prava i komentator legendarnoga stila i koncentracije koji piše tako minuciozno da šest kartica teksta iz glave izdiktira za petnaest minuta. Pogođen navedenim prosudbama o vezi Banca i EPH, napao je Puhovskog da je početkom sedamdesetih protiv njega svjedočio na sudu. Aktualna kampanja EPH i Banca protiv Pukanića i Nacionala sa suđenjima sedamdesetih ima tematske veze koliko i čičak s orhidejom, ali spomenuti logorejičar ne bi bio to što jest kad samoga sebe u bilo kojoj situaciji ne bi postavljao u prvi plan. Kruh nasušni osvojio je na izazivanju konflikata i hipokritskoj galami o pravdi, i galamom ga brani, a kad je već toliko konzistentan u grlatoj metodi opstanka, netko bi ga morao obavijestiti da je njegova uloga u “hrvatskom proljeću” bila ne samo nacionalna, nego i temeljito antigrađanska.
Krici iz prašume divljaka u lajbeku

Funkcionirao je tada, zajedno s Budišom, kao samonametnuti, lajbekom dekorirani predvodnik rudimentarno-folklornih struja u studentskome pokretu koje su narodnoga neprijatelja pronalazile i u jednom vrlo civiliziranom Studentskom listu, i nasilnim pučem zbacile njegovu obrazovanu, elitnu redakciju kako bi osvojile megafon za vlastite krike iz prašume. Jasno je da ta divlja struja, kojoj je Čičak udarao intonaciju, unatoč upozorenjima pametnijih ljudi u Savezu komunista, nije mogla shvatiti činjenicu da je upravo Tito tajni autor programa “hrvatskoga proljeća”, i da se taj program - zbog općega dobra - mora hibernirati u trenutku kad je on to odlučio, da bi se buduća vremena mogla dočekati bez velike represije.

Psihotipu poput Čička uzalud je, dakako, držati lekcije o bilo čemu, jer on sluša samo svoj unutarnji glas i glas onoga koji ga plaća. Ako je riječ o plaćanju, za svoju borbu u HHO-u uzimao je svojedobno ubave tri tisuće dolara mjesečno, a volio se hvaliti i osvojenim terencem, za razliku od Žarka Puhovskog koji je u HHO-u radio bez ikakve naknade. O etičkim i logičkim principima djelovanja na području ljudskih prava Puhovski je već zaboravio više nego što će Čičak i Banac ikada naučiti, i u svome arogantnome “liječenju HHO-a od Puhovskog” duhoviti gospodin Banac ubrzo će glavom udariti u vlastiti odraz u ogledalu.