Objavljeno u Nacionalu br. 653, 2008-05-19

Autor: Zoran Ferić

Otpusno pismo

Govorite li klingonski?

Uvrštavanjem izvanzemaljaca na listu braće, koju je također stvorio Bog, Crkva se otvara neodlučnim vjernicima koji nikako da se odreknu klingonskih utjecaja i čini odlučan korak za duhovno snalaženje kad diplomatske misije s Vulkana osvanu u Bijeloj kući ili Kremlju

Zoran FerićZoran FerićNekoć davno, u Jugoslaviji, braća su nam bili Srbi, Bosanci, Crnogorci, Makedonci, pa čak i Slovenci. Danas se pak iz najviših krugova u Vatikanu može čuti da su nam braća izvanzemaljci. Marsovci, Klingonci, Romulanci, Vulkanci, i opasni Borgovi. Direktor vatikanske zvjezdarnice isusovac José Gabriel Funes izjavio je prošlog tjedna za Osservatore Romano da vjernici mogu vjerovati u Boga i u izvanzemaljce istovremeno, te da jedna vjera ne isključuje drugu jer se može priznati postojanje drugih svjetova i drugih života, a mi ljudi ne možemo postavljati granice Božjega stvaranja. Drugim riječima, i izvanzemaljce je stvorio Bog, kao i čitav svemir.

U skladu s tim valjalo bi vrste s drugih planeta nazivati našom “izvanzemaljskom braćom”. Stvar je jasna. Danas više ljudi vjeruje u izvanzemaljce nego u Boga, a klingonski je neusporedivo popularniji od latinskoga. Stoga je sasvim logično što je netko iz Vatikana napokon potegnuo to pitanje i razjasnio moguće nesporazume. Naime, za Katoličku crkvu nikako ne bi bilo dobro da ignorira vjerovanje u izvanzemaljske svjetove i u neku vrstu spasa iz svemira, jer bi time izgubila mnoštvo vjernika. Pogotovo onih mlađih koje više zanima E.T. nego Majka Božja.

Uvrštavanjem izvanzemaljaca na listu poželjne braće, koju je također stvorio Bog, Crkva se otvara mnogim neodlučnim vjernicima koji nikako da se odreknu klingonskih utjecaja i čini odlučan korak za duhovno snalaženje u slučaju eventualne pojave diplomatske misije s Vulkana u Bijeloj kući ili Kremlju. Štoviše, očito je da netko u crkvenome vrhu smatra kako bi golemu popularnost izvanzemaljaca valjalo iskoristiti da se Crkvi, Bogu ili svećenstvu vrati barem dio one nesagledive popularnosti i povjerenja koje su uživali proteklih stoljeća. Čovjek prošlosti kad bi pogledao u nebo, obično je mislio na Boga. Čovjek današnjice misli na leteće tanjure.


Dapače, vjera u postojanje izvanzemaljaca toliko se učvrstila da možemo reći kako danas većina zapadnjaka vjeruje da negdje u svemiru, koji je tako bezgranično velik, postoje inteligentna bića. Susret s tim bićima već dugo opisuje ova naša zemaljska kultura u knjigama i filmovima i on u sebi nosi znatnu egzistencijalnu težinu. Čovjek se pred susretom s izvanzemaljskim kulturama osjeća kao i pri susretu s božanstvom: pun straha, poštovanja i znatiželje. Orson Welles je svojom radio-dramom posijao veliki užas među slušateljima koji su povjerovali u invaziju izvanzemaljaca, stvorivši stereotip ratobornih Marsovaca koji kane kolonizirati Zemlju.

Paralelno s tim agresivnim stereotipom razvijala se i ideja o hiperinteligentnim i miroljubivim bićima koja dolaze na Zemlju pomagati ljudima i koja bdiju nad nama kao božanstva. Spielberg je s E.T.-jem stvorio tip umiljatog izvanzemaljca koji ima sve osobine dobrog kućnog ljubimca. Izvanzemaljci su, zapravo, već ovdje, premda još nisu službeno sletjeli sa svojim ambasadorima i diplomatskim korom. A kad se taj susret jednoga dana dogodi i uspostavimo diplomatske odnose s nekom od izvanzemaljskih kultura, kako li će onda izgledati Benettonov plakat? Klingonci sa svojim velikim glavama i šiljatouhi Vulkanci zagrljeni s crnim, bijelim i žutim ljudima reklamiraju šarene gaće i promoviraju zajedništvo i jedan pozitivan multikulturalni i multicivilizacijski duh.

Međutim, stvar je zajebana jer se još ni s rasama nismo potpuno suživjeli, a odjednom će se tražiti od nas da se suživimo s drugačijim vrstama. I hoće li Klingonci otvarati restorane, kao Kinezi, a Vukanci slastičarnice? Kušat ćemo izvanzemaljsku kuhinju, a ni oko Boga se još nismo dogovorili. Mi, ovdje na Zemlji. Hoće li i visoki islamski velikodostojnici reći da je Alah stvorio i Klingonce i Vulkance? I neće li u tom slučaju izbiti međuvjerski sukobi oko svojatanja sve brojnije izvanzemaljske populacije? Pa će tako Vulkanci odlaziti u protestantske, a Klingonci u katoličke ili muslimanske bogomolje? Naime, čini mi se da je to s izvanzemaljcima još uvijek sklizak teren, ma koliko Katoličkoj crkvi zapravo u ovome trenutku odgovarao duh otvorenosti i tolerancije. Recimo, katedrale će biti pune Klingonaca, Romulanaca, možda i Borgova, a prezervativi će još uvijek biti strogo zabranjeni. Pa čak i kad sprečavaju smrtonosne bolesti. Možda će biti potrebno malo dopuniti i Bibliju. Na početku, u Prvom izvještaju o stvaranju, kad se kaže “U početku stvori Bog nebo i zemlju” bilo bi dobro malo dopuniti izvještajem o stvaranju neba, barem spomenuti veliki prasak, kozmičko jaje, širenje svemira, stvaranje galaksija, zvijezda i planeta, pa sve to dopuniti stvaranjem klingonskog, vulkanskog i romulanskog Adama i Eve. Uostalom, ako me sjećanje ne vara, Biblija je već prevedena na klingonski. Dakle, prvi je korak učinjen.

A povodom aktualne izjave Joséa Gabriela Funesa, Živko Kustić je u Jutarnjoj propovijedi pisao o izvanzemaljcima u Bibliji. To su drugačija i inteligentnija bića od nas, ne spadaju Zemlji, zovu se Mihael, Gabrijel i Rafael i ne trebaju im leteći tanjuri da nas posjete. Ne trebaju im čak ni krila, kako su ih prikazivali. I o njima postoje brojna svjedočenja, kao i o NLO-ima. Moram priznati da bih volio susresti jednog takvog izvanzemaljca, kao što bi me neizmjerno radovala nedvojbena potvrda da nas posjećuju upravo takva bića. Ali onda vjera ne bi bila vjera, a ja mogu vjerovati samo pod takvim uvjetima. Ako pak izvanzemaljce stvarno shvatimo kao anđele, ili bogove, ne bi možda bilo zgorega da se sjetimo poznate priče o iskustvu Asteka i Maja koji su konkvistadore, zato što su bili na višem stupnju razvoja, smatrali bogovima. U ljudskoj se povijesti nebrojeno puta pokazalo da viša inteligencija i viši stupanj tehničke civiliziranosti ne garantiraju miroljubivost, dobrotu, suosjećajnost ili razumijevanje za drugačije.

Vezane vijesti

Retro-sela za ugodnu starost

Retro-sela za ugodnu starost

U Švicarskoj gradit će se selo za oboljele od Alzheimera. Projektirano je da izgleda kao iz 50-ih godina kako bi ljude koji danas imaju 70-80… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika