Brodogradilišta trenutačno imaju više od 8 milijardi kuna gubitakaNacional ima uvid u plan za restrukturiranje hrvatske brodogradnje što ga je Vlada krajem prošlog tjedna dostavila Europskoj komisiji. Iz njega je vidljivo da država u sljedećih nekoliko godina u tu svrhu namjerava utrošiti nešto manje od milijardu i pol eura. Riječ je o posljednjem pokušaju Vlade da državnim novcem sanira hrvatska brodogradilišta i spasi ih od likvidacije. Jer kad uđe u Europsku Uniju, Hrvatska više neće smjeti plaćati državne potpore brodogradilištima i ona će morati poslovati samostalno.

Hrvatska brodogradilišta u ovom trenutku imaju više od 8 milijardi kuna gubitka i tehnološki su zastarjela. Sva bi, osim pulskog Uljanika, bez državne pomoći propala, a time bi bilo ugroženo oko 40 tisuća radnih mjesta. Propast hrvatskih brodogradilišta bila bi i težak udarac ekonomiji južne i jugozapadne Hrvatske, jer su ona, unatoč gubicima, itekako važna za gospodarstvo tog dijela Hrvatske. Likvidacija brodogradilišta imala bi ozbiljne posljedice i za ekonomsko stanje cijele Hrvatske, jer hrvatska brodogradnja obuhvaća 1,4 posto bruto društvenog proizvoda i 15 posto hrvatskog izvoza, a važna je i za druge ekonomske grane, kao što su metalurška industrija i trgovačka mornarica. U Vladi smatraju da je privatizacija rješenje za probleme hrvatskih brodogradilišta, ali nje neće biti bez temeljite sanacije dugova i restrukturiranje brodogradilišta. Tek kad budu sanirani dugovi, brodogradilišta bi mogla postati zanimljiva stranim investitorima koji mogu osigurati dugoročno pozitivno poslovanje.

Zbog toga je vlada posljednjih mjeseci tražila način kako da posljednji put financijski pomogne brodogradilištima, a ne prekrši stroga pravila Europske Unije o zaštiti tržišnog natjecanja. Iz dokumenata u koje Nacional ima uvid ipak je vidljivo da se Vladin model financiranja restrukturiranja brodogradnje temelji na ideji koja je pravno sporna i zbog toga je vrlo upitno hoće li EU odobriti takav plan. S druge pak strane, kao da je to jedini način koji osigurava opstanak hrvatskih brodogradilišta i očuvanje tisuća radnih mjesta.

DAMIR POLANČEC u Bruxellesu je lobirao za Vladin planKako je za Nacional izjavio Roger Helmer, britanski zastupnik u Europskom parlamentu i član zajedničkog parlamentarnog odbora Hrvatske i EU, Hrvatska teško može očekivati odobrenje ovog plana: “Plan hrvatske vlade da preko vlasništva nad zemljom isplati brodogradilištima financijska sredstva koja će se voditi kao njihovo osobno učešće u restrukturiranju vješto je smišljena prijevara. To je izmišljanje novca tamo gdje ga nema i potpuno je suprotno svim načelima Unije o zaštiti slobodnog tržišta. Ja nisam član Europske komisije, tako da ne mogu govoriti u njeno ime, ali bio bih apsolutno zgrožen da ovakav plan bude prihvaćen. Rješenje problema brodogradilišta vrlo je jednostavno, samo ga hrvatski političari ne žele prihvatiti. Hrvatska mora privatizirati brodogradilišta, a onda pustiti novom vlasniku da provede restrukturiranje. U tom procesu dio proizvodnje bit će ugašen, dio radnih mjesta izgubljen, ali na kraju će Hrvatska od toga imati koristi. Odgovorna vlast ponekad mora donositi i teške odluke.”

S druge strane, jedan visoko pozicionirani dužnosnik Hrvatske vlade smatra kako postoje realne mogućnosti da Europska komisija prihvati plan koji joj je ispostavila Hrvatska: “U svakoj europskoj zemlji u kojoj se provodila reforma brodogradnje uvjeti su bili specifični. U Hrvatskoj je specifično pitanje pomorskog dobra, jer je Europljanima vrlo teško shvatiti taj koncept, a pogotovo činjenicu da su u prošlosti brodogradilišta tu zemlju mogla bespravno unijeti u svoj kapital. Kritike našeg plana dolaze od ljudi koji ne razumiju koncept pomorskog dobra. Sigurno je da neće biti lagano, ali uvjeren sam da možemo Europsku uniju uvjeriti u specifičnost situacije u kojoj se nalaze hrvatska brodogradilišta”.

---

Problem je u tome što najveći dio financijskih sredstava država planira isplatiti brodogradilištima kao obeštećenje za zemljište na kojem se nalaze brodogradilišta, a koje je 90-ih protuzakonito uneseno u njihov temeljni kapital. Jer brodogradilišta se u pravilu nalaze na pomorskom dobru. Prema zakonu, vlasnik takvog zemljišta može biti isključivo država, a brodogradilišta tek mogu dobiti višegodišnju koncesiju za korištenje. Budući da će brodogradilišta krenuti u privatizaciju, to zemljište treba izdvojiti iz temeljnog kapitala, jer ono prema zakonu ne može biti predmet privatizacije. Brodogradilišta su u većinskom vlasništvu države, tako da je Vlada to mogla učiniti jednostavnom administrativnom mjerom.

ROGER HELMER, zastupnik u Europskom parlamentu, kaže da bi ga zgrozilo prihvaćanje onoga što predlaže Vlada RHNo taj problem Vlada je iskoristila kako bi zaobišla pravilo Europske Unije prema kojem poduzeća u svom restrukturiranju moraju sudjelovati s najmanje 40 posto financijskih sredstava. Budući da akumulirani gubici hrvatskih brodogradilišta iznose 8,4 milijarde kuna, a da tehnološka modernizacija košta daljnjih milijardu i pol, ne postoji način da škverovi financiraju 40 posto tog iznosa. Zbog toga je Vlada odlučila brodogradilištima isplatiti naknadu za pomorsko dobro. Iako će ta sredstva dati država, ona će biti uknjižena kao da su ih dala sama brodogradilišta. Radi se o ogromnim sredstvima, primjerice, pulskom Uljaniku država bi trebala isplatiti oko 150 milijuna eura, a Brodosplitu čak 1,65 milijardi kuna. Tako bi država brodogradilištima platila nešto više od 4 milijarde kuna za zemljište koje joj ionako po zakonu pripada.
Ipak, Nacionalov sugovornik iz Vlade tvrdi kako bi takav potez Vlade uništio brodogradilišta: “Kad bi država samo oduzela pomorsko dobro brodogradilištima, radilo bi se o čistoj nacionalizacija, a to nije način na koji želimo voditi svoju politiku. Kroz pošteno obeštećenje imamo mehanizam kojim možemo osigurati sigurnu budućnost za brodogradilišta. Država će preuzeti kredite brodogradilišta u visini obeštećenja, a ako sve bude u redu, dio tih sredstava će vratiti prilikom privatizacije. Ne postoji alternativa takvom modelu restrukturiranja”.

Premijer Ivo Sanader i povjerenik EU za proširenje Olli Rehn; Hrvatska neće moći nastaviti pregovore s EU ako Bruxelles odbije Vladin prijedlog restrukturiranja brodogradilištaVrlo je upitan i kriterij po kojem je vlada izračunala visinu odštete. U planu restrukturiranja kao cijena pomorskog dobra uzeta je prosječna cijena zemljišta u okolici brodogradilišta. Tako je za Uljanik predviđena cijena između 300 i 400 eura po četvornom metru, iako je to cijena manjih zemljišta u centru grada s visokim stupnjem izgrađenosti. Teško je vjerovati da bi netko bio spreman platiti toliku cijenu za veliko zemljište namijenjeno industrijskoj proizvodnji u statusu pomorskog dobra, kao što je slučaj s Uljanikom. Slično je i s Brodosplitom, gdje je cijena zemljišta procijenjena na 175 eura po četvornom metru. Ukupna odšteta iznosi 1,65 milijardi kuna, a kako ukupna cijena restrukturiranja tog brodogradilišta iznosi 4,1 milijardu kuna, odšteta pokriva točno potrebnih 40 posto te svote. Zbog toga postoji osnovana sumnja da su autori planova restrukturiranja manipulirali cijenom zemljišta ne bi li zatvorili financijsku konstrukciju.

I Nacionalov sugovornik slaže se s ocjenom kako su iznosi obeštećenja pomalo prenapuhani: “Čini mi se kako su uprave brodogradilišta djelovale pomalo maksimalistički. Ako krenemo u restrukturiranje po ovome modelu, morat ćemo napraviti neovisnu studiju o vrijednosti zemlje. Budući da su se sva brodogradilišta osim Uljanika 1997. Ugovorima za koncesiju praktički odrekla vlasništva, mislim da je realno da se cijena zemljišta odredi prema cijenama od te godine, a to je ipak znantno niža cijena nego što je danas na tržištu”.

Ovaj plan restrukturiranja drugi je pokušaj hrvatske vlade da izradi strategiju reforme brodogradnje koja bi zadovoljila Europsku Uniju i Hrvatskoj omogućila otvaranje pretpristupnih pregovora u poglavljima Industrije i Zaštite tržišnog natjecanja. Prvi plan još je 2006. izradila konzultantska kuća HVB Global Shipping. Njihova studija “Nacionalni plan restrukturiranja hrvatske brodogradnje” koštala je 2,5 milijuna eura, ali Unija ju je odbila i studija na kraju nije ni predstavljena javnosti. Glavne zamjerke HVB-ovoj studiji bile su da je kompilaciji mišljenja direktora koji su i odgovorni za milijunske dugove brodogradilišta. Čini se da je Vlada sad ponovila istu pogrešku: planove restrukturiranja izradile su uprave brodogradilišta. Zbog toga i ovaj plan obiluje poznatim informacijama o problemima u hrvatskoj brodogradnji, ali bez konkretnih mjera za rješenje.

BRODOGRADILIŠTE 3. MAJ uz Brodosplit treba najveću financijsku potporuPlanovi restrukturiranja hrvatskih brodogradilišta temelje se na dva temeljna načela. Prvo je zaokret u proizvodnji s orijentacijom na visokotehnološke brodove, a drugo privatizacija svih popratnih djelatnosti. No planovi obiluju proturječjima. Uljanik, 3. maj i Brodosplit planiraju prestanak proizvodnje tankera i ostalih brodova male dodane vrijednosti, tvrdeći da za njih postoji velika konkurencija dalekoistočnih brodogradilišta. S druge pak strane, uprava Brodotrogira, koji je u prošlosti najčešće spominjan kao glavni kandidat za likvidaciju, uz bazne ribarske brodove, znanstveno-istraživačke brodove i manje putničke brodove planira proizvoditi upravo tankere.

Brodogradilište Kraljevica namjerava potpuno prestati graditi komercijalne brodove i početi s remontom i novogradnjom vojnih brodova, ali upitno je hoće li im to biti dopušteno jer je potpredsjednik Vlade Damir Polančec kritizirao takav plan tvrdeći da bi uz vojnu proizvodnju Kraljevica trebala krenuti i u proizvodnju megajahti.

Što se tiče prodaje popratnih djelatnosti, najzanimljiviji je slučaj pulskog Uljanika. To brodogradilište privatizacijom svojih “non-core” djelatnosti, uključujući prodaju udjela u Viktoru Lencu i Adriadieselu, planira zaraditi više od 150 milijuna kuna. I 3. maj će izdvojiti i privatizirati sve sekundarne djelatnosti, a planira zatvoriti i neke pogone, kao što su kovačnica i pogon toplog pocinčavanja. Brodotrogir pak nema takvih planova, ali bi zato 40 posto površine tog brodogradilišta trebalo biti prenamijenjeno za druge djelatnosti, najvjerojatnije za nautičku marinu.

U Vladi planiraju odmah otpočeti privatizaciju triju brodogradilišta, Uljanika, Brodotrogira i Kraljevice. Ona bi trebala završiti do 2009. Ipak, taj plan uvelike ovisi o tome hoće li EU prihvatiti planove restrukturiranja. Strani kupci koji su se u posljednje vrijeme spominjali u medijima svoj interes za kupnju hrvatskih brodogradilišta temelje na njihovoj uspješnoj sanaciji. Ako se to ne dogodi, teško je vjerovati da će netko biti zainteresiran za kupnju škverova opterećenih milijardama kuna dugova.

Treba otpustiti 1300 radnikaIako je premijer Ivo Sanader više puta isticao da neće biti otpuštanja u brodogradilištima, čini se da će otkaza ipak biti. Planom za restrukturiranje hrvatskih brodogradilišta predviđa se stimulirano otpuštanje više od 1300 radnika. Ukupno će za tu svrhu država izdvojiti oko 190 milijuna kuna. Najviše otpuštanja bit će u riječkom 3. maju, gdje će na razini grupe broj zaposlenih biti smanjen za 639 djelatnika. U Brodosplitu će bez posla ostati 370 radnika, dok najmanje smanjenje broja zaposlenih planira Uljanik, koji će otpustiti samo 25 djelatnika.

Za tehnologiju 190 milijuna eura

Budući da svih šest brodogradilišta planira unaprijediti proizvodnju i početi proizvoditi tehnološki kompliciranije brodove, u planovima restrukturiranja predviđena su i velika ulaganja u tehnologiju. Tako će država za to u nekoliko etapa odvojiti oko 190 milijuna eura. Najveća ulaganja predviđena su u Uljaniku, 64,5 milijuna eura, a najmanja u 3. maju, 20,84 milijuna eura.