Objavljeno u Nacionalu br. 654, 2008-05-26

Autor: Ivo Pukanić

Komentar tjedna

Čudo hrvatske naive

Ivo PukanićIvo PukanićMeni je Zoran Milanović baš simpatičan u toj svojoj nespretnosti kad predviđa razvoj situacije i ocjenjuje ljude i njihove karaktere. To nam je zajednička osobina. On je naivac kao i ja. Šef SDP-a smatra da su svi ljudi dobri, dok se sami ne otkriju i pokažu da su zapravo zli i neiskreni. Za razliku od mene, on zbog svoje mladosti ima vremena da ispravi tu svoju osobinu, dok za mene više nema nade. I dalje ću biti naivan kao i moj otac, zbog čega su me godinama ismijavali najbliži članovi obitelji, govorili mi “naivan si kao deda Miško i idiot si što vjeruješ ljudima”. Kako se ne bavim politikom, ja ću i dalje biti naivan i vjerovati ljudima, jer smatram da je to lijepo, nešto što oplemenjuje ljude. Doduše, tu i tamo naleti čovjek na “minu”, ali puno češće mu se iskrenost i dobrohotnost u odnosima s ljudima isplate.

Što o toj životnoj filozofiji misli Milanović nakon prošlih izbora i propalog sastavljanja vlade, nemam pojma, ali jako se dobro sjećam našeg razgovora. Bio je to razgovor neposredno prije ili poslije parlamentarnih izbora. Sjećam se kako sam Milanoviću izrazio sumnju u SDP-ovo poslijeizborno koaliranje s HSS-om, odnosno Josipom Friščićem. “Pa kaj je tebi, Puki? Kako možeš sumnjati u Jožu? On ti je stari partijac koji drži do svoje riječi. On i ja smo se dogovorili i HSS će ići s nama u koaliciju. Nema šanse da Joža ide s HDZ-om. Ti si naivan ako misliš da će itko taj moj i Jožin dogovor, koji je čvrst kao beton, pogaziti ili onemogućiti.” Tim je riječima Milanović komentirao moju sumnju u njegov dogovor s HSS-om. Na SDP-ovu žalost, pokazalo se da sam taj put bio manje naivan od Milanovića.

Za razliku od Milanovića i mene, Sanader nije tako naivan. Najprije se bravurozno oslobodio HSP-a, koji mu je smetao na dijelu desnice, te je sloganom “Glas za HSP je glas za SDP”, doslovce politički ruinirao Antu Đapića. Za osvajanje vlasti trebao mu je polujaki HSS s pripojenim HSLS-om.

Kad je uspio s Friščićem i Đurđom Adlešić odigrati tu kombinaciju, u kojoj je on apsolutni gospodar situacije, shvatio je kako je to jack pot koji mu osigurava mirnu političku budućnost. Svoju snagu i prag tolerancije koalicijskih partnera Sanader je provjerio odbacivanjem sada već zaboravljenog ZERP-a, u koji su se Friščić i Pankretić zaklinjali pred svojim biračima. Kako bi pokazao svoju ozbiljnost pri dugoročnom koaliranju s HSS-om i pridruženim HSLS-om, Sanader je žrtvovao Darka Marinca, iako znam da je o njemu imao dobro mišljenje.

Sjećam se kad je prije dvije godine hrvatska nogometna reprezentacija igrala prvu utakmicu na Svjetskom prvenstvu protiv Brazila u Berlinu. Došao sam na utakmicu zajedno s Ivicom Mudrinićem, Željkom Čovićem i Darkom Marincem. U Berlinu je bio i premijer Sanader, koji je u Uredu Europske Unije u aleji Unter den Linden, neposredno uoči početka utakmice na Olimpijskom stadionu, imao predavanje o hrvatskom putu u EU. Čuli smo se kad smo sletjeli u Berlin i premijer me zamolio neka ih sve dovedem na predavanje. Kad sam mu napomenuo da smo svi u dresovima naše repke te da nije baš zgodno da se takvi pojavljujemo na njegovu predavanju, Sanader je samo rekao: “Što ti je? Pa to je baš fora. Dresovi ništa ne smetaju. Naprotiv.” Poslije Sanaderova predavanja ostali smo na domjenku te sam vidio da su premijer i Marinac u jako dobrim odnosima.

Marinac je bio u jako dobrim odnosima i s predsjednikom Mesićem, u što sam se također osobno uvjerio prošle godine, kad smo zajedno bili na večeri u Umagu. Sve to iznosim zato što se Sanaderu nije bilo lako odreći Marinca, koji je vrlo sposoban i radišan čovjek. Njegova uloga u Podravci nije bila nimalo laka, jer je morao čuvati broj zaposlenih radi socijalnog mira, balansirati između lokalne i središnje vlasti u Zagrebu, pomiriti nekoliko političkih struja i još se baviti razvojem tvrtke. On je to godinama uspijevao i kad se prošloga tjedna morao povući, bio je to jasan znak da je to dio koalicijskog sporazuma HDZ-a i HSS-a, odnosno Friščićevo preispitivanje Sanaderove volje za ozbiljnu suradnju u budućnosti.

Nakon te smjene i ustupka što ga je Sanader napravio HSS-u, Friščiću je bilo jasno da HDZ igra ozbiljno i dugoročno računa na HSS. Kad je to poslovično sumnjičavi “partijac” Joža shvatio, Milanović i njegov SDP mogli su se dugoročno oprostiti od vlasti. Pitanje je samo da li to oni razumiju. Ili Milanović i dalje misli, kao i ja, da su svi ljudi dobri i iskreni. U cijeloj toj priči žao mi je Darka Marinca, za kojega se nadam da će na mjestu predsjednika nadzornog odbora Podravke uspjeti ostati uzdignuta čela, te da će ljudi shvatiti da razlog ove smjene nije njegova nesposobnost, nego okrutnost politike i nagodbi koje se u njoj sklapaju.

Vezane vijesti

Krug se zatvara - komentar iz travnja 2008.

Krug se zatvara - komentar iz travnja 2008.

"Ono što ubojica nije uspio učiniti metkom 9. travnja u 23.51, to tvoji kolege sada pokušavaju ispraviti svojim pisanjem. Većina njih natječe… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika