Srećko JurdanaAutor ove kolumne čitaocima sa zakašnjenjem želi čestitati Dan grada Zagreba, uz ispriku da ne raspolaže točnim predodžbama u povodu čega se taj dan zapravo slavi. Što se njega tiče, mogla bi to biti Belina bula, prva granata iz turopoljskog topa, ili tajna osnivačka zemaljska konferencija HDZ-a na Jarunu. Stvar je poprilično wurst, čini se, i gradonačelniku Bandiću, koji je izravno s prigodnog Thompsonova koncerta - na kojem je pripremio i oplemenio uši - požurio na prigodni koncert Slovenske filharmonije. Kod gospodina Bandića sadržaj nije toliko važan; bitan je moving, rekli bi ulični alternativci koje je zadnjih dana en masse također doveo u Zagreb.

Rukavica u lice Europi

Thompson i ustaške parafernalije evidentno su postali neizbježni pratioci hrvatskih velikih proslava, a činjenica da su se danas uspjeli etablirati i na zagrebačkom Jelačić-placu govori ponešto o procvatu hrvatske antigrađanske dekadencije. Zalaganjem osoba koje ga vode Zagreb se razvija u magnificiranu kakofoniju provincijalnih zvukova i mentaliteta koji djelotvorno eksploatiraju svoj historijski trenutak, s izraženom namjerom da ga pretvore u vječnost. Vrlo je mutno pitanje kome su i zašto potrebne te učestale službene organizacije Thompsonovih nastupa na urbanim prostorima, za koje se predvidivo zna da će izazvati židovske i ine prosvjede, i prikazati Hrvatsku kao fašistički psihološki azil. Netko tu nastupa s teškim subverzivnim namjerama prema građanskim tradicionalistima, i Europi namjerno baca rukavicu u lice.

Osim demonstriranja svoje muzikološke svestranosti, gospodin Bandić je za Dan grada suočio građane i s nekoliko dodatnih kreativnih intervencija. Izgradnjom nebodera na zelenoj površini proizveo je građansku pobunu u Lastovskoj ulici, no u isto vrijeme uskratio je Guciću - pod pritiskom javnosti - lokacijsku dozvolu za mamuticu na Središću, i povukao svoju darovnicu za teren. Nije pritom objasnio odakle mu je stigla ideja da bilo kome za njegov građevinski biznis daruje elitne zagrebačke parcele, ni kako će se spomenuto vrijedno šumsko područje sačuvati ako se na njemu - umjesto Gucićevih osamsto - izgradi “samo” četiristo stanova, škola i vrtić. Ne bi bilo iznenađujuće ni ako se Gucić preko neke svoje alternativne firme pojavi i kao realizator tog novog, po Bandiću vrlo reduciranog projekta, jer ljudi su očito u poslovnoj komunikaciji.

Faktor trajnog slabljenja SDP-a

Pojedini promatrači tvrde da HDZ, i pored svih USKOK-ovih ritualnih istraga, čvrsto štiti gospodina Bandića jer time trajno drži SDP u šahu, kao što je nekad SDP zbog istog razloga štitio Ivića Pašalića. Teza se može i razvijati. HDZ je rano najavio da će na lokalnim izborima Bandiću suprotstaviti nepoznatoga Jasena Mesića, što je možda indikacija da zapravo i oni priželjkuju Bandićevu pobjedu. U savezu s njim u Zagrebu mogu raditi što požele, a teret javne odgovornosti pada na gospodina Bandića i njegovu stranku. Zoran Milanović može se danas prisjetiti spekulacije koju smo s ovoga mjesta emitirali uoči izbora: da će Milan Bandić postati faktor trajnoga slabljenja SDP-a, da HDZ preko Bandića pretvara SDP u svoj manipulativni objekt, i da će on - Milanović - svoju lidersku snagu pokazati prije svega preko sposobnosti da ograniči Bandićev opći utjecaj i smanji njegov manevarski prostor u Zagrebu, obilježen otvorenim paktiranjem s Tuđmanovim tajkunima.

Milanović je, međutim, poetska figura, opčinjena ljepotom drveća do te mjere da od njega ne vidi šumu. Pojam sveukupnosti scenskog zbivanja - promatranje šahovske ploče u cjelini - zagonetan je i njemu i anonimnoj mladoj skupini kojom se okružio. Postojano robuje populističkoj ideji, generiranoj iz Bandićevih i raznih nadrianalitičarskih krugova, da samo Bandić može SDP-u donijeti pobjedu u Zagrebu, bez obzira na to što upravo preko jahanja na toj usiljenoj hipotezi cijeli SDP gubi kredibilitet. Nacional je nedavno objavio opširnu analizu političke scene u kojoj zaključuje da HDZ suvereno kontrolira sve poluge moći i da se, zajedno s HSS-om, priprema za dugoročan, desetogodišnji ostanak na vlasti. Taj projekt - kako stvari stoje - ima velike izglede da uspije, a realizirat će se među ostalim i daljnjim radikalnim jačanjem režimsko-policijskoga nadzora i regulative nad ekonomijom i svim drugim sferama života. Na specijalne načine ograničava se i SDP kao jedini respektabilni protivnik HDZ-u, a operacija Bandić mogla bi u tom kontekstu funkcionirati kao jedan od glavnih HDZ-ovih instrumenata.

Politički statist

Socijaldemokratski pokreti su, dakako, prirodan neprijatelj autokratskih tendencija u državi, i njih je zato potrebno svesti na političkoga statista. Izostanak aktivnosti, energije, odlučnosti i vizija upućuje na to da bi SDP i iduće izbore i cijelu epohu mogao proživjeti u paralitičkome statusu, kao bespomoćni promatrač efekata HDZ-ove ofenzivnosti. Kad Stipe Mesić napusti položaj, HDZ će se osloboditi blagih primjedbi zadnjeg “korektivnog činioca” na sceni, a SDP će ostati bez podrške čovjeka koji ga je - vjerujući u nužnost opstanka utjecajne socijaldemokratske alternative - pokušavao na razne načine održati na površini iako je znao za sve njegove slabosti. Cjelokupna atmosfera bujanja birokracije, zabrana, restrikcija i elementarne nesposobnosti države da pomogne građanima, u rasponu od prometa, preko javne uprave, do ekonomije i pravosuđa - iz koje su izuzeti samo prijatelji vlasti - kod SDP-a ne proizvodi nikakvu relevantnu reakciju. Ako gospodin Milanović misli da će Ivo Sanader sam sebe srušiti na svojim greškama - vara se ljuto.