GORDANA VNUK, umjetnička ravnateljica EUROKAZ-a, koja će od jeseni predavati na dramskoj akademiji, ispred novog sjedišta festivala u Dežmanovom prolazuNa 22. Eurokazu predstavit ćemo provokativnu američku scenu, koja zadnjih godina doživljava procvat, osobito u New Yorku”, kaže Gordana Vnuk (51), umjetnička voditeljica kazališnog festivala Eurokaz, koja se nakon deset godina provedenih u Velikoj Britaniji i Njemačkoj gdje je radila kao ravnateljica kazališta Chapter u Cardiffu, te Kampnagel u Hamburgu, vratila u Zagreb. Odmah je dogovorila suradnju s budućim Muzejem suvremene umjetnosti gdje će biti odgovorna za kazališni program, a od jeseni će početi predavati međunarodnu produkciju na Akademiji dramskih umjetnosti.

NACIONAL: Koje atrakcije možete izdvojiti iz programa?
- Eurokaz će otvoriti The Wooster Group s predstavom “Siromašno kazalište”, koja želi rekonstruirati predstavu “Akropolis” poljskog redatelja Jirzyja Grotowskog, a koju je umjetnička voditeljica grupe Elizabeth LeCompte vidjela 70-ih u New Yorku. Grupa djeluje 30 godina, a odigrali su pionirsku ulogu u uvođenju novih postupaka kao što su video, film i fragmentarna dramaturgija. Druga atrakcija je grupa Goat Island iz Chicaga koja dolazi s predstavom “The Lastmaker” nastalom prošle godine u koprodukciji s Teatrom &TD.

KOREOGRAF AKRAM KHAN gostovat će s KineskimNACIONAL: Otkriva li Eurokaz i neke nove zvijezde?
- Imamo dva otkrića: Nature Theater of Oklahoma iz New Yorka, koji će izvesti skraćenu verziju komada “No Dice”. To je parodija jeftinih kazališnih vrsta koje Amerikanci zovu “dinner theatre” jer publika tokom gledanja usput i večera. Drugo otkriće je mlada pjevačica, skladateljica i performerica Cynthia Hopkins. Ona će sa svojom grupom Gloria Deluxe upriličiti spektakularan i teatralizirani koncert Must Don’t Whip Um. Predstavljat će fiktivnu pop zvijezdu iz sedamdesetih, koja živi u paničnom strahu da je prati CIA zbog njezinog nedavnog prelaska na islam. Njezin koncert je spoj trash estetike, countryja, soula, indie-americane i cabareta.

NACIONAL: Zašto ste nakon studija komparativne književnosti i engleskog jezika organizirali prvi Eurokaz?
- Za vrijeme studija ušla sam u grupu Coccolemocco koju je osnovao Branko Brezovec. S njim radim 30 godina i mi smo dio zajedničke ideje. 70-ih smo zajedno radili međunarodni festival Dani mladog teatra, a zatim i Dubrovačke dane mladog teatra. Početkom 80-ih radila sam u ekipi Branka Lustiga na serijama “Vjetrovi rata”, “Rat i sjećanja”, te drugim filmovima. S njim sam naučila kako se rade veliki poslovi, a zarađeni novac trošila sam na putovanja i pratila svjetsku kazališnu scenu. Već sam tada imala ideju o kazališnom festivalu jer sam mislila da grupe poput Rosas ili La fura dels baus, tada velika otkrića, treba pokazati u Zagrebu. Ponudila sam gotov program Univerzijadi, a festival je bio toliko uspješan da se nastavio.

---

Ansambl Manganiyari održat će spektakularni nastup s tradicionalnim napjevima islamskih mistikaNACIONAL: Što je sa suradnjom s Muzejom suvremene umjetnosti?
- U razgovorima s ravnateljicom muzeja Snježanom Pintarić i njezinim zamjenikom Tihomirom Milovcem pokazalo se da bi suradnja između Eurokaza i MSU bila poželjna i da bi u estetskom smislu oboje mogli profitirati, primjerice, za temu Umjetnost i znanost mi bismo se mogli izvedbenim dijelom nadovezati na njihov izložbeni projekt Future/Nature. U svijetu je uobičajeno da muzej ili galerija ima prostor za izvedbene umjetnosti, jer instalacije sadrže performativne elemente, a kazališni redatelji često dolaze iz područja vizualnih umjetnosti.

NACIONAL: Zašto ste se prije deset godina uhvatili u koštac s velikim kulturnim centrima Chapter u Cardiffu i Kampnagel u Hamburgu?
- Prije toga provela sam godinu dana u Parizu na poslijediplomskom studiju iz kulturne politike, a od jeseni ću to iskustvo prenositi studentima na odsjeku produkcije na Akademiji dramskih umjetnosti gdje ću predavati međunarodni aspekt. U jednom sam trenutku uvidjela da je okvir Eurokaza postao premali za moje ideje. Željela sam taj program proširiti na cijelu godinu, raditi projekte sa stranim partnerima. Budući da mi se to nije nudilo u Hrvatskoj, a u međuvremenu su me pozvali iz Cardiffa, odlučila sam otići u Wales. Što se tiče Kampnagela, tamo sam prošla na natječaju u oštroj konkurenciji.

NACIONAL: Što u Kampnagelu smatrate svojim najvećim uspjehom?
- Kampnagel je za sve intendante veliki izazov. Nalazi se daleko od centra, u rezidencijalnoj četvrti gdje se ne odvija noćni život tako da čovjek mora imati dobar razlog da potegne do tog kazališta. Kazalište je nastalo prije 30 godina u napuštenoj tvornici dizalica kada su ga skvotirale nezavisne kazališne grupe, a zatim su političari morali priznati njihovo postojanje. Nema stalni ansambl, ali ima šest scena različite veličine, od 100 do 800 sjedala, ukupno 2000 mjesta. Opremljeno je kao nijedno kazalište u Hrvatskoj.

S GOAT ISLAND, američkom grupom, koja će se nakon Eurokaza raspustitiZbog svega toga morala sam balansirati između radikalnih formi i programa za široku publiku. No nisam radila kompromise, nego sam istraživala kako inovativne forme mogu napuniti dvoranu od 800 mjesta. Prvu sezonu otvorila sam s japanskom grupom Ishinha, nepoznatom u Europi, u kojoj pedesetak tinejdžera izvodi posebnu vrstu koreografiranog i pjevanog spektakla, takozvanu jan jan operu. Nastavila sam sa serijom gostovanja poznatih koreografa, među njima i Akrama Khana, zatim tematskih blokova u kojima su nastupali ikonoklasti i body art umjetnici, a bilo je i festivala s predstavama iz Afrike, Azije i Australije.

NACIONAL: U Kampnagelu ste izazvali skandal zadnjom predstavom katalonske grupe La Fura dels Baus “XXX”, inspiriranom "Filozofijom u budoaru" Marquisa de Saada, koja je gostovala i na Eurokazu?
- Njih se nitko u Njemačkoj nije usudio pozvati, tako da je u Hamburg došlo stotinu novinara iz cijele zemlje. Bild Zeitung, kako bi isprovocirao skandal o kojem bi onda mogli prvi pisati, poslao nam je policiju koja je protiv mene podigla kaznenu prijavu zbog njihova spota u kojem je seks s konjem. Po njemačkom zakonu je seks sa životinjama utuživ, osim ako se dokaže da je to u svrhu umjetnosti. Nakon godinu dana to je i dokazano i oslobođena sam krivnje.

S ALVAROM RESTREPOM, poznatim kolumbijskim koreografom, 2001. u Hamburgu na LaokoonuNACIONAL: Kako je vaš međunarodni projekt o Titu dočekan u Njemačkoj i drugim zemljama?
- U Makedoniji većina ljudi misli da su za vrijeme Tita živjeli bolje nego danas pa je projekt izazvao najviše kontroverzi. Doveo je do krize vlade, a ministar kulture, inače Albanac, koji je htio zabraniti predstavu, morao je podnijeti ostavku. Na premijeri u Bitoli dogodila se kolektivna katarza, tisuću ljudi je euforično pljeskalo. U Njemačkoj su reakcije drugačije. Oni se još uvijek bave temom nacizma, a tema bivše Istočne Njemačke i staljinizma tek sada pomalo prodire u umjetnost. Nijemci se kao nacija još uvijek čiste od svoje prošlosti. Najviše smo se iznenadili što taj projekt u Hrvatskoj nije izazvao kontroverze. Sve te predstave ponudile su umjetnički diskurs o politici, no tu nije bilo glasnog vikanja i mahanja zastavama niti ideološkog opredjeljivanja za ili protiv Tita, što su nam neki čak i zamjerili. No mi smo željeli ponuditi razgovor koji nadilazi političke strasti, a zatim pokrenuti diskusiju, možda i cjelovitu analizu tog doba bez emocionalnog opterećenja. Zapravo, željeli smo istražiti kakva je forma političkog teatra danas moguća.

GORDANA VNUK kao intendantica teatra Kampnagel uNACIONAL: Kako ocjenjujete situaciju u zagrebačkom teatru?
- U zagrebačkim se kazalištima vrte drugorazredni redatelji iz inozemstva, bez umjetničke biografije ili međunarodne reputacije, koji su posao dobili zbog nesnalaženja i inertnosti direktora kazališta ili nekih sumnjivih privatnih poslova. A u Hrvatskoj postoji čitava nova talentirana generacija redatelja proizašla iz zagrebačke Akademije, kojima nije pružena prilika da rade s velikim ansamblom na velikoj sceni. Oni u Zagrebu mogu dobiti samo neki mali projektić, primjerice, dječju predstavu. To je totalna provincijalizacija našeg kazališta.