Josip Gašparac snimljen u ponedjeljak 16. lipnja ispred kafića Bulldog u Bogovićevoj ulici u Zagrebu; Nacionalov novinar nazvao je Gašparca tražeći od njega da se sastanu, ali on je to odbioJosip Gašparac, 51-godišnji policijski službenik iz Zagreba, prošlog je tjedna inscenirao medijski slučaj s kaznenom prijavom protiv Marka Perkovića Thompsona samo s jednim ciljem: da izbjegne vlastitu suspenziju zbog nedoličnog ponašanja i nekoliko teških povreda službene dužnosti. Kad mu to nije pošlo za rukom, uz pomoć nekih medija pokušao je izmanipulirati javnost predstavljajući se “borcem protiv diskriminacije”, iako i uvid u njegov dosadašnji rad pokazuje da je riječ o konfliktnom i neurednom policajcu koji je posljednjih godina vrlo često bio stegovno prijavljivan. Vjerojatno i sam svjestan da je posljednjih mjeseci počinio nekoliko djela zbog kojih bi, nakon godina “provlačenja”, mogao dobiti otkaz, Gašparac je smislio plan kako da se zaštiti od stegovnih postupaka i prikaže se kao beskompromisni borac unutar policijskog sustava. Ipak, u tome su ga omele dvije stvari: nije znao da istragu o Perkovićevu koncertu već vodi jedna istražiteljska ekipa zagrebačkih policajaca, dok je, s druge strane, pokazao iznimno slabo poznavanje hrvatskih zakona, što se vidi i u njegovoj kaznenoj prijavi protiv Perkovića, kojom se potpuno diskreditirao kao policijski i pravni stručnjak.

Najveći gaf Josipa Gašparca jest to što on uopće nije kao službena osoba prisustvovao spornom koncertu Marka Perkovića Thompsona na Trgu bana Jelačića 31. svibnja, a prema nekim izvorima ondje nije bio ni fizički prisutan kao građanin. Međutim, ondje su bili njegovi kolege koji su videokamerama snimali koncert i publiku, kao što je to uobičajeno pri svakom javnom okupljanju. Iako je proteklih godina Perković bio na meti mnogih koji su ga optuživali za poticanje na ustaštvo, on je nekoliko dana prije koncerta na press-konferenciji apelirao na posjetioce da na glavni zagrebački trg ne donose fašistička obilježja, čime se ogradio od mogućih ekscesa na koncertu. Na temelju snimki s koncerta, na kojima se vidi nekoliko posjetitelja koji su nosili ustaška obilježja, PU zagrebačka počela je kriminalističku obradu u kojoj je cilj identificirati osobe sa spornim obilježjima. Prema Nacionalovim izvorima iz policije, identifikacija tih osoba otežana je jer su na koncert došli posjetitelji iz cijele Hrvatske, pa su fotografije tih nekoliko osoba s ustaškim obilježjima poslane u sve policijske uprave u Hrvatskoj i protekla dva tjedna traju prepoznavanja. Ako ta akcija ne bude dala rezultata, Nacionalovi izvori iz policije ističu da će policija već ovog tjedna javno objaviti fotografije kako bi se policiji mogli javiti građani koji prepoznaju sumnjivce.

Na molbu da se sastanu, Josip Gašparac Nacionalovu je novinaru poručio: 'Odgovore potražite na mjestima na kojima ih možete dobiti' Sve to zagrebački inspektor Josip Gašparac, prema mišljenju svojih kolega, očito nije znao ili je ignorirao. Doduše, u isto to vrijeme imao je većih razloga za zabrinutost. Otkako se u studenome 1992. zaposlio u PU zagrebačkoj, često je bio u konfliktima s nadređenima i sa svojim kolegama, zbog čega je često završavao na disciplinskom sudu sa stegovnim mjerama. Osim sukoba u kojima je verbalno pokazivao da nije sklon radnoj etici, u nekoliko slučajeva pokazao se i nepouzdanim. Tako je jedna od prvih njegovih prijava za lakše povrede službene dužnosti bila zbog kašnjenja na posao 1996., no takve su se prijave ponavljale, pa je zbog toga samo u siječnju 2000. bio tri puta prijavljen. Usporedo s tim često je bio prijavljivan i zbog upotrebe službenih vozila u privatne svrhe. S vremenom se njegov radni dosje počeo puniti ozbiljnijim povredama dužnosti: u veljači 1999. propustio je izvršiti određene aktivnosti u vezi s operativnom akcijom “Svetost”. U travnju 1999. našao se na disciplinskom sudu jer je bez valjanog razloga i obrazloženja ušao u zapečaćeni stan u Šubićevoj ulici u Zagrebu. U listopadu 2004. cijeli se dan nije pojavio na poslu: bez znanja nadređenih “spojio” je neradni Dan neovisnosti 8. listopada s vikendom, pa u subotu 9. listopada nije došao raditi na nogometnu utakmicu Hrvatska - Bugarska nego je otišao na more.

Gašparac je pokušao izmanipulirati javnost predstavljajući se 'borcem protiv diskriminacije'Kako ističu policijski izvori, vrhunac njegova neprofesionalizma i nemara zbio se u listopadu 2006., kad je u parku koji je bio pun djece izgubio službeni pištolj i pet metaka. Naime, prema vlastitom iskazu disciplinskom sudu, Gašparac se u nedjelju 1. listopada 2006. oko 15 sati vozio biciklom u zagrebačkom parku Maksimir, te je u jednom trenutku shvatio da mu za pojasom više nema pištolja Crvena zastava 7,65 mm s pripadnim streljivom. Prilikom stegovnog postupka u vezi s tim slučajem Gašparac nije objasnio zašto je uopće u nedjeljno poslijepodne, očito u slobodno vrijeme, nosio službeno oružje za pojasom, a nije isključena ni sumnja u vjerodostojnost načina gubitka službenog pištolja. U većini dotadašnjih slučajeva Gašparac bi po odluci disciplinskog suda dobivao novčane kazne, no uvijek je postojala mogućnost da zbog neke od teških povreda službene dužnosti dobije i otkaz.

Svjestan da njegovi nadređeni u I. policijskoj postaji Centar u posljednje vrijeme imaju sve manje strpljenja za njegovo ponašanje i povrede dužnosti, Gašparac je bio, prema mišljenju svojih kolega, jako zabrinut kad je krajem svibnja ove godine doznao da ga je kolegica - podaci su poznati uredništvu Nacionala - odlučila prijaviti zbog SMS-ova koje joj je slao proteklih mjeseci. Upravo to se i dogodilo u ponedjeljak 2. lipnja ove godine, kad je ona i formalno podnijela prijavu protiv njega, navodeći u njoj sve poruke koje joj je Gašparac slao. Prema Nacionalovim izvorima, policajci iz Gašparčeve postaje dotičnoj su kolegici rekli da “Gašparac ima ‘takve fore’ kad se ‘nalijepi’ na neku osobu, te da će to proći”, te su joj savjetovali da “treba istrpjeti takvo njegovo ponašanje jer u protivnom zna postati verbalno agresivan”. Vjerojatno u strahu od mogućeg otkaza ili barem premještaja u drugu policijsku postaju, Gašparac se istoga dana dosjetio efektnog rješenja: pisanje kaznene prijave protiv Marka Perkovića Thompsona.

MARIJAN BENKO, ravnatelj policije, izjavio je da Gašparčeva suspenzija nema veze s prijavom protiv ThompsonaSve ono što se dalje događalo pokazuje da je Gašparčev cilj bio od sebe stvoriti mučenika-heroja, odnosno žrtvu policijskog sustava, ili da jako slabo barata osnovnom logikom i pravom.

Kaznena prijava koju je sastavio Josip Gašparac, a koju, uzgred govoreći, može sastaviti i podnijeti svaki hrvatski građanin, sastoji se od desetak općenitih rečenica.

Po Gašparcu, Marko Perković “počinio je kazneno djelo rasne i druge diskriminacije iz članka 174. st 1. i 3. Kaznenog zakona jer je kao pjevač izvodio pjesme koje u sebi sadrže tekstove koji su kod većeg broja posjetitelja izazvali porive, na način da su po sebi isticali ustaško znakovlje i transparente s porukama neprikladnog sadržaja”. Već i sam opis kaznenog djela, kako ga je sastavio Gašparac, mogao bi izazvati podsmijeh svakog tko se imalo razumije u pravo, no još su čudniji dokazi u njegovoj kaznenoj prijavi - “snimke objavljeni u većini medija”. Na temelju takve kaznene prijave, Gašparac je još istog dana zatražio od svojih kolega u II. policijskoj postaji Črnomerec da mu privedu osumnjičenog Marka Perkovića na obavijesni razgovor, vjerojatno u želji da se u medijima proslavi kao policajac koji je ispitivao Thompsona. Kako ističu Nacionalovi izvori, cijeli taj dan u zagrebačkoj policiji vladala je zbrka jer se nekoliko sati nije moglo ustanoviti jesu li Gašparčevi postupci vezani uz kriminalističku obradu nad osobama koje su na Perkovićevu koncertu nosili ustaška obilježja, ili je riječ o Gašparčevoj nejasnoj samostalnoj akciji.

SLAVKO GOLDSTEIN, izdavač kojem se Gašparac obratio za pomoć, prvi je iznio inspektorovu verziju priče u medijimaIpak, Gašparčevi nadređeni još su iste večeri zaključili da je riječ o neodmjerenom ispadu konfliktnog inspektora, pa su, kako se čini, odlučili ignorirati njegovo postupanje. U utorak 3. lipnja Gašparac je veći dio dana bio zauzet drugim slučajevima na kojima je radio, a predvečer je tko zna koji put ponovo uzeo službeni policijski automobil bez jasnog razloga. Prema nekim izvorima, već tada je sigurno znao da je njegova kolegica iz postaje podnijela formalnu prijavu protiv njega. Novi razvoj događaja uslijedio je u srijedu 4. lipnja na jutarnjem kolegiju: Josip Gašparac tom je prigodom najprije od svog nadređenog tražio da mu potpiše dokument o prekovremenom radu, a potom je počeo optuživati nadređene za zaustavljanje istrage protiv Perkovića, prijetio da će podnijeti kaznene prijave i protiv njih, a na kraju verbalne prepirke u naletu ljutnje čak je razbacao stolce u prostoriji.

Pritom je ponovio prijetnju da će podnijeti kaznene prijave protiv svojih šefova ako mu se sutradan ujutro Perković ne pojavi na obavijesnom razgovoru. To se, dakako, drugoga jutra nije dogodilo, nego je Gašparac pozvan na razgovor u Odsjek za zakonitost postupanja, gdje su ga nakon saslušanja izvijestili da se protiv njega pokreće disciplinski postupak iz nekoliko razloga, od slanja neprimjerenih SMS-ova kolegici iz postaje do sukoba s nadređenima. Tijekom tog sastanka Gašparac je, očito uživljen u ulogu filmskih policijskih inspektora, izjavio da će “dalje odgovarati samo u prisutnosti odvjetnika”, pa je ubrzo sastanak završen. Sljedeće jutro čelništvo postaje zaključilo je da Josip Gašparac svojim ponašanjem očito želi isprovocirati svoje nadređene i da je u takvim okolnostima, pogotovo s obzirom na niz stegovnih povreda, najprimjerenije rješenje - suspendirati ga. Istoga dana to se i dogodilo, a kad je shvatio da nije uspio zaustaviti najnovije stegovne mjere, Gašparac se odlučio za promašenu taktiku - plasiranje svoje verzije priče u medije. Za pomoć se obratio izdavaču Slavku Goldsteinu, koji je pak priču o Gašparcu kao žrtvi policijskog sustava napisao za Jutarnji list i - stvoren je medijski slučaj koji je “držao vodu” nepuna tri dana.