Objavljeno u Nacionalu br. 657, 2008-06-16
Karl Markovics U filmu 'Krivotvoritelji'André Gide u svom se klasičnom romanu “Krivotvoritelji” iz 1925. kroz složenu mozaičnu priču i postupak romana u romanu dominantno bavio svijetom srednjoškolskih mladića te prirodom romanesknog pripovijedanja, a naslov je ponajprije sugerirao krivotvorenje osjećaja, sklonosti i odnosa likova, a tek potom krivotvorenje novca. Za razliku od slavnog Francuza, znani, ali ne osobito ugledni austrijski sineast Stefan Ruzowitzky (kod nas najpoznatiji po medicinskom triler-hororu “Anatomija” s Frankom Potente) u svojim se “Krivotvoriteljima”, kojima je austrijskoj kinematografiji donio prvi Oscar u njezinoj povijesti, primarno bavi upravo krivotvorenjem novca. No krivotvorenjem u posve specifičnim uvjetima. Riječ je, naime, o adaptaciji memoarske knjige Adolfa Burgera, pripadnika specijalne skupine židovskih zatočenika u nacističkom koncentracijskom logoru Sachenhausen, koji su dobili zadatak u strogoj tajnosti falsificirati britansku funtu i američki dolar, kako bi se nanio težak udarac američkoj i britanskoj ekonomiji.
Operacija Bernhard, kako je akcija nazvana, odvijala se od 1942. do 1945. u posebnom odjelu izoliranom od ostatka logora, a njezini dionici uživali su svakojake povlastice - od udobnih kreveta, dobre hrane i lijekova, do neradnih vikenda i rekreacije u vidu stolnog tenisa. Istovremeno, u “normalnim” dijelovima logora zatočenici su bili izloženi izglađivanju, iscrpljivanju i likvidacijama. Moralni problem je očit - manjina logoraša, zahvaljujući posebnim znanjima i vještinama (bankari, tiskari, grafičari, kriminalci specijalizirani za krivotvorenje novca), postaje povlaštena jer se pristala “prodati” nacistima, potpomažući sustav zla koji uništava ostale logoraše i kreira opći holokaust, a u perspektivi svojom kolaboracijom podriva i saveznike koji se bore za uništenje tog zla.
Markovics kao Salomon SorowitschDakako, tu je i pitanje (ne)solidarnosti s ostalim logorašima koji trpe silne patnje. Problem je dakle sasvim jasan, ali istodobno ne i osobito zahtjevan za razrješenje. Budući da “specijalizirani” logoraši ne surađuju sa zlikovcima zbog materijalne pohlepe u užem smislu, nego radi vlastita (fizičkog) opstanka, pri čemu se vođa operacije, njemački major, ponaša kao svaki inteligenti kapitalist, tj. omogućava proizvođačima što bolje radne i životne uvjete kako bi podigao njihovu motivaciju i produktivnost, očito je da je njihov izbor života a ne smrti, odnosno pretpostavljanje individualnog dobra općem, logičan i opravdan. Heroizam žrtvovanja za opće dobro mogao bi se ozbiljno uzeti u razmatranje samo kad bi njegove posljedice imale konkretnu i nezamjenjivu korist, međutim tko je logorašima “specijalcima” mogao jamčiti da bi njihova žrtva (kolektivno odbijanje suradnje s nacistima i potom brza likvidacija) bitno pridonijela njemačkom porazu i smanjenju nevinih žrtava? Bez toga, svaki se samoubilački otpor svodi na idealističku gestu u počast plemenitim načelima i vlastitom egu koji se u takvim situacijama obično skriva iza proklamirane solidarnosti i altruizma. Ali čak i da su logoraši-krivotvoritelji znali da njihova žrtva doista može skratiti rat i spasiti tisuće tuđih života, tko bi ih imao pravo pozvati na nju? Prirodno je da svakom čovjeku vlastiti život i životi njegovih najdražih znače više nego tisuće i milijuni života neznanih ljudi, a opće dobro i široka solidarnost u graničnim situacijama temeljnog opstanka tek su racionalistička konstrukcija naspram spontanosti individualnog preživljavanja. Pa makar to preživljavanje na dulje staze bilo posve neizvjesno kao u nacističkim koncentracijskim logorima, jer nikad se ne zna što može donijeti makar samo jedan dan više.
Slučaj logoraša angažiranih u operaciji Bernhard to potvrđuje - nacisti su logor morali napustiti navrat-nanos pred nadiranjem saveznika, i u totalnom rasulu nisu imali vremena likvidirati svoje (židovske) suradnike. Odluka logoraša da surađuju spasila im je živote, a po svemu sudeći ni autor filma Ruzowitzky o tome nije imao dubinske dvojbe. Vrlo je, naime, znakovito da polazeći od Burgerove knjige on u središte ne stavlja tog, kako je u filmu prikazan, idealista i moralizatora (Burger je, barem ako je suditi po filmu, bio komunist koji se zalagao za sabotažu operacije), nego “običnog” kriminalca Salomona Sallyja Sorowitscha, “kralja krivotvoritelja”, koji je još 1936. pao u ruke policijskog inspektora Herzoga, budućeg nacističkog majora, koji će ga za vrijeme rata angažirati u operaciji Bernhard na čijem će se čelu naći. Sally je dakle u centru narativa, iz njegove perspektive sagledana su sva zbivanja, a s likovima Burgera i Herzoga tvori temeljni dramaturški trokut filma, na koji se nadovezuje niz izražajnih sporednih likova marginalne dramaturške, ali zato istaknutije “aromatske” važnosti.
Zanimljivo je napomenuti da i Gideovi “Krivotvoritelji” u središtu imaju muški dramaturški trokut okružen brojnim izražajnim sporednim likovima, no razlika je u tome što je Gideov triangl, sukladno sklonostima svog autora, homoerotičan. Doduše, ni Ruzowitzkyjev nije nužno toga lišen s obzirom na osebujno ekspresivnu muškost (Sally), klasičnu ljepotu (Burger) i “bolećivu” dandyjevskost (Herzog) svojih dionika, no njegova je homoerotičnost implicitna iliti latentna. Zapravo, Sallyjeva je situacija tu poprilično složena.
U početnim (i završnim) dijelovima filma jasno predstavljen kao iskusni i rafinirani ljubitelj lijepih i senzualnih žena, on se odjednom nađe u isključivo muškom logorskom okruženju, gdje se najviše zbliži s kim? Sa skladno vitkim i ljepolikim idealistom Burgerom, s kojim izvanjsku napetost održava idejnim srazovima, i djevojčičanski nježnim Koljom, umjetničkom dušom čije ga mladalačko oduševljenje modernističkim slikarstvom Kandinskog i drugova možda podsjeća na vlastitu mladost. Sallyjev odnos s Burgerom sugerira “oštru” erotičnost prepunu tenzičnosti, onaj s Koljom toplu i nježnu, dok Herzog unosi finu i pomalo feminu sadomazohističku komponentu, koja posebno dolazi do izražaja u samoj završnici, u sceni u kojoj se odnos moći između Sallyja i Herzoga iznenađujuće i drastično mijenja.
Valja naglasiti, sve su to vrlo suptilna i vrlo latentna proerotska strujanja, kojima je suprotstavljena gruba nasilnost i s njom povezana potisnuta seksualnost brutalnog Herzogova pobočnika, kapetana Holsta, čije je zahodsko mokrenje po Sallyju jedina scena koja se može shvatiti eksplicitnije protohomoerotičnom. Koliko je, međutim, Sally iskonski heteroseksualac, i koliko su relacije s dopadljivim, makar i profeminim muškarcima tek supstitucija prave stvari, pokazuje scena u kojoj ga kamionom voze u Herzogov obiteljski dom. Prolazeći nekom ulicom, on nakon tko zna koliko vremena ugleda žensko stvorenje u daljini i na licu mu se pojavi spontani osmijeh, a u samom domu Herzogovih dočekuje ga majorova supruga, rasna plava Arijevka koja trabunja besmislice, ali toliko je nestvarno lijepa da u tom trenutku za Sallyja vjerojatno predstavlja ikonu iskonskog ženskog bića koje se pred njegovim očima predstavlja u svoj svojoj plastičnosti.
I zato nije čudno da prvo što si taj pametni ruski Židov priušti od krivotvorenog novca nakon rata jest gracilna i lijepa elitna prostitutka, pravi lijek za njegovu, budimo realni, ne baš previše izmučenu dušu. Jer moralne dvojbe koje su u filmu postavljene ionako su samo mamac za festivalske snobove i oscarovske naivce, a stvarnih nedoumica zapravo nema - Sallyjeva “praktična” težnja da sačuva vlastiti život i da pritom ustraje na staroj zatvorskoj etici koje ne dopušta izdaju među ljudima koji robijaju zajedno ma koliko bili sukobljeni međusobno, jedini je moral podržan u ovom filmu, koji i strahote koncentracijskog logora naposljetku predstavlja kao epizodu u životu užitku posvećena čovjeka jakog karaktera.
Čovjeka koji je preživio, što mu je bila prva i konačna svrha. Nesumnjivo, “Krivotvoritelji” su jedno od boljih ostvarenja među onima koja su se u podosta zadnjih godina domogla Oscara, dojmljive naturalističko-impresionističke fotografije, briljantnog utjelovitelja glavne uloge (Karlu Markoviscu mogli su također mirne duše dati Oscara) i zanimljivog podteksta.
Vezane vijesti
Demi Moore više nije gđa. Kutcher na Twitteru
Američka glumica Demi Moore, koja je službeno u studenom objavila da se rastaje od Ashtona Kutchera nakon tri godine braka, odlučila je da njezino… Više
- Scarlett Johansson vlasnica zvijezde na Hollywoodskoj stazi slavnih
- Glumci oteli i ubili bollywoodsku zvijezdu
- "Igre gladi" i dalje najgledanije
Komentari
Ovaj članak nema komentara.
Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.
Najnovije
-
05.07.2012. / 10:38
Hrvatski gospodarstvenici u pohodu na rusko tržište
-
29.06.2012. / 16:26
Šokantna i provokativna modna predstava
-
29.06.2012. / 16:20
'Nakon pravomoćne presude moći ćemo razgovarati o Čačiću'
-
29.06.2012. / 16:09
Uživajte u sekundu dužem vikendu