Objavljeno u Nacionalu br. 657, 2008-06-16

Autor: Vedrana Rudan

Zloće i povrće

Hrvatice u kockastom svijetu

Koji kurac radimo s pijanim budalama koje misle da su obučene u ‘kockice’ i da pravo hrvatsko muško između dva podriga mora tuliti: ‘Tako je, kako je, ako nemaš karte, doma radi valove.’ Koje ‘valove’, zašto ‘valove’? Tko je ovdje glup, a tko gluplji? Mi smo gluplje

Vedrana RudanVedrana RudanZašto kroz moj grad prolazi veliki kamion, na njemu su muškarci u dresovima na kockice, a mažoretkinje plešu? Vozač kamiona trubi i od mene i prolaznika očekuje osmijeh i V koje treba napraviti od kažiprsta i srednjaka. Pokazala sam kamiondžiji V i mahala onima na kamionu. Nikad ne znaš što ti se može dogoditi u zemlji na kockice ako nisi kockast. Nisam kockasta, nisam normalna, ne znam s kim danas igraju Vatreni i zašto, ali sam ipak čula onu dirljivu priču koja je smočila sve hrvatske oči. Naš selektor, gospodin Slaven Bilić, sjedio je tako jednoga dana na nekakvoj klupi, pa je naglo morao skočiti u zrak i onda mu je iz ruke ispao papa u obliku medaljona kojega gospodin Bilić stalno ljubi kad misli da ga nitko ne gleda, a kad ga netko pogleda, pokaže mu slinavoga papu koji je njemu najveći uzor. To je onaj papa koji je nekoliko puta bio u Hrvatskoj i u čiju je čast ovih dana na Trsatu obilježena peta godišnjica njegova trećeg posjeta.

Moj muž misli da će, ako gospodin Bilić bude redovito slinio papu u obliku medalje, patiti onaj kome smeta, ali će Hrvatska biti prvak svijeta. Zato moj muž leži na kauču, gleda u ekran i urla poznatu kockastu himnu: “Svatko treba znati za hrvatsku mati.” To je samo jedna od himni koju trebaju pjevati svi kojima je srce kockasto. Moj muž pije pivo, a ja pjevam dok mu ga donosim: “Za Lijepu Našu u zrak čašu” i “Otkad sam se rodila, Hrvatska mi ostala, u srcu se duboko zauvijek zakopala.” To je himna samo za Hrvatice nositeljice piva. Pitam se, što je bilo prije, nogomet ili pivo? Piju li muškarci pivo jer se mora uz nogomet, ili se svima koji piju pivo treba na ekranu vrtjeti nogomet da bi uživali u pivu? Na što svršavaju polugoli kockasti? Pivo? Nogomet? I još me nešto muči. U svim pivskim reklamama muškarce prikazuju kao retarduse, spodobe s posebnim potrebama, kretene koji sline kad “Vatreni” jašu jedan na drugome. Ne znam, ni za one oko mene, odgovor na pitanje od milijun dolara. Jesu li muškarci kreteni u životu pa su zato takvi u reklamama, ili su kreteni samo u reklamama koje im pomažu da postanu kreteni i u životu? Sve mi se pomiješalo.


Oni iz reklama jesu idioti, ali tko su oni koji iz inozemstva šalju esemesove onima doma koji pjevaju: “Tako je kako je, ako nemaš karte, doma radi valove.” Jedan meni totalno nepoznati kockasti gospodin presreo me na putu za market, išla sam po pivo. Pokazao mi je V, i ja sam njemu pokazala V, a onda mi je zapjevao: “Ponos je u vama, ponos je u nama, ljudi, kreće galama, Hrvatska se budi, kreće galama.” Taj je gospodin dobio esemes iz Austrije, morala sam ga ukucati u svoj mobitel: “Stari, vozili smo se u taksiju, taksist je bio Srbin, rekao nam je, najebite im se keve.” Kockasti mi se objesio oko vrata, skupa smo još jednom pročitali poruku, smijao se dok ga štucavica nije gotovo udavila, rastali smo se sa suzamama u očima i pjevajući: “Svatko treba znati za hrvatsku mati.” Moram priznati, malo mi je bilo čudno da i Srbin može biti kockast i još od Vatrenih učiniti kevojepce. Nije li ful morbidno da za Vatrene i četnici navijaju? Kamo bi nas to moglo odvesti? Znam, preteško pitanje za Hrvaticu koja ovih dana vrijedi onoliko hladnih piva koliko ih može staviti na stol u jedinici vremena. I dok naš crveno-bijeli kućni ljubimac tuli pred ekranom: “Ponos je u vama, ponos je u nama, ljudi, kreće galama, Hrvatska se budi, kreće galama”, mnoge od nas pitaju se s kockicom u kosi: tko je On?

On je muškarac našeg života. On je ono što smo čitav život tražile i čekale. On je ono bez čega ne možemo. Mi bez njega ne bismo smjele biti. Sretnice koje ga imaju sretno ovih dana pjevaju: “Otkad sam se rodila, Hrvatska mi ostala u srcu, duboko se zauvijek zakopala.” A možda smo ipak malo pretjerale s pjevanjem? Da smijemo umuknuti, zapitale bismo se koji kurac radimo s pijanim budalama koje misle da su obučene u “kockice” i da pravo hrvatsko muško između dva podriga mora tuliti: “Tako je, kako je, ako nemaš karte, doma radi valove.” Koje “valove”, zašto “valove”? Tko je ovdje glup, a tko gluplji? Mi smo gluplje. Mi volimo naše muškarce jer ih smatramo svojom “podrškom”, “očevima svoje djece”, “hraniteljima obitelji” i “jebačima”.

Jesu li to oni zaista? Razmislimo malo. Tko bi od njih dva i pol milijuna otišao u krevet sa ženom ako bi mogao provesti noć s gospodinom Bilićem i Vatrenima pa ujedinjenim snagama toplom slinom vlažiti pokojnog papu Wojtylu u obliku medaljona, piti pivo, hvatati gospodina Bilića za kockasta jaja među kojima sigurno drži i sedmu amajliju, crvene prada cipele današnjeg pape u obliku šahovnice.

Trebaju li nama ženama partneri kojima je mokro, dlakavo, kockasto, muško međunožje draže od našeg ženskog, obrijanog? Trebaju! Drugih i drugačijih muškaraca nema, a da smo same na svijetu kome bismo pjevale prekrasnu žensku kockastu pjesmu: “Otkad sam se rodila, Hrvatska mi ostala, u srcu se duboko zauvijek zakopala.” Sve je tako čudno. Maloprije sam, bilo je poluvrijeme pa je muž sam otvorio frižider, otišla baciti smeće. Naletjela sam na gospodina koji je kopao po smeću obučen u kockice, na leđima mu je pisalo PRŠO. Poludjela sam, rekla sam mu: “Kako se usuđujete Hrvatsku trpati u kontejner?! Zašto, ako nemate ni doma ni nikoga svoga, ne pjevate po cesti: ‘Svatko treba znati za hrvatsku mati’ ili ‘Tako je, kako je, ako nemaš karte, doma radi valove’.” Rekao mi je: “Gospođo”, pokazao mi je V, i ja sam njemu pokazala V, “skupljam boce, tako je, kako je, treba mi lova za šal, želim doma raditi valove.”

Vezane vijesti

Hrvatski glupani i glupače

Hrvatski glupani i glupače

Mi Hrvaaaaati smo dobar narod. Samo smo se nekoliko tjedana valjali ulicama i urlikali tražeći pravdu. Vlast, znajući s kim ima posla, rekla je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika