Europa složna samo u jaenom: Čelnici najvažnijih članica EU, Nicolas Sarkozy, Angela Merkel i Gordon Brown, s talijanskim političarom Romanom Prodijem i šefom Europske komisije Joséom Manuelom Barrosoom slažu se da bez ratifikacije Lisabonskog sporazuma nema proširenja EU“Uvjeravam vas da nitko u Europi nema ništa protiv Hrvatske, međutim nedavni referendum u Irskoj sigurno će imati posljedice i za vašu zemlju. Nikako ne možemo dopustiti širenje irskog sindroma na neke druge države poput Češke ili Švedske i poduzet ćemo sve da ostale članice EU ratificiraju Ugovor iz Lisabona, a to znači da ćemo se idućih godinu dana u najvećoj mjeri baviti sami sobom i tek sporadično pokazivati interes za proširenje. Cijenim optimizam vaših političara koji misle drukčije, iako smatram da oni tako zapravo hrabre sami sebe.” Tako je glasio odgovor visokog diplomata jedne zapadnoeuropske države, koji je za Nacional objasnio kakve se posljedice mogu očekivati od nedavnog referenduma koji je održan u Irskoj, gdje su stanovnici odbili Lisabonski ugovor.

Rezolutno stajalište tog diplomatskog veterana posve je na tragu izjava vodećih europskih političara, koji su prošlog tjedna eksplicitno potvrdili da bez Lisabonskog sporazuma Hrvatska ne može biti primljena u Uniju. Prvi je to rekao francuski predsjednik Nicolas Sarkozy: “Ni jedna zemlja ne može biti primljena bez ratifikacije Lisabonskog sporazuma i to se odnosi i na Hrvatsku. Bez toga nema proširenja jer prihvaćanje mora biti jednoglasno. Bilo bi čudno da se EU ne može složiti oko svojih institucija, a može oko 28 ili 29 novih članica.

” U potpunosti ga je podržala i Angela Merkel, inače prijateljica Ive Sanadera, i neupitna saveznica Hrvatske. “Ugovor iz Nice predviđa 27 članica i ne može se mijenjati. Hrvatska neće moći pristupiti EU dok se ne ratificira Lisabonski sporazum”, jasna je bila šefica njemačke vlade. Identično je reagirala većina europskih dužnosnika, a možda je najbolje sve objasnio Maris Riekstins, ministar vanjskih poslova Latvije, koji je rekao kako “Hrvatska i Turska ionako nisu otišle predaleko u pregovorima da bi se nešto moralo mijenjati u Ugovoru iz Nice”.

Sve u svemu, riječ je o proceduri i Hrvatska na to ne može utjecati. U veljači 2003. na snagu je stupio Ugovor iz Nice, koji predviđa 27 članica Europske unije. Kad je 2005. propalo donošenje ustava za Europu, postignut je kompromis, i poslije dugotrajnih pregovora 22. veljače 2008. Europski parlament ratificirao je Lisabonski sporazum, unatoč protivljenju euroskeptika. Po njima taj sporazum centralizira EU i smanjuje prava država - uvodi se predsjednik Europskog vijeća s 2,5-godišnjim mandatom, ministar vanjskih poslova, 2014. Europska komisija će imati manje povjerenika, a smanjit će se i broj zastupnika iz nekih zemalja.

Europski sud pravde preuzet će dio kaznene politike i tako ograničiti suverenost članica Unije. Za Hrvatsku je krucijalno da Lisabonski sporazum omogućava ulazak novih članica i tako poništava restriktivne odredbe iz Nice. Ali sada je sve dovedeno u pitanje, bez obzira na Mesićevo, Sanaderovo ili Jandrokovićevo širenje optimizma. Dodatne komplikacije nastat će ako još neke države odbiju ratificirati dokument iz Lisabona. Reakcija sugovornika Nacionala koji dolazi iz prijateljski nastrojene zemlje zanimljiva je ne samo kao najava mogućeg prilično neugodnog razvoja u pregovorima između Hrvatske i Europske unije, nego i pokazatelj bitnih razlika u gledanju na razvoj budućih odnosa. U EU je sada, poslije irskog referenduma, mnogo više skeptika oko priključenja Hrvatske, dok u redovima ovdašnje vlasti i profesionalnih diplomata prevladavaju dijametralno drukčija razmišljanja.

“Irsko odbijanje Lisabonskog ugovora nedvojbeno nije dobra odluka kada je riječ o Hrvatskoj, ali duboko sam uvjeren kakoBRITANSKI PREMIJER Gordon Brown prošli je tjedan u Londonu Ivi Sanaderu dao jamstva da će se pregovori EU s Hrvatskom nastaviti, bez obzira na rezultat irskog referenduma i dalje postoje veliki izgledi da do kraja 2009. završimo pregovore o pristupanju s Europskom unijom. Situacija se pomalo zakomplicirala, no u svojoj biti ona je prilično jednostavna i svodi se na to da EU ima pravnu, ali i političku dimenziju. Drugim riječima, gledano isključivo s pravnog aspekta, u ovom trenutku doista ne možemo računati na priključenje, međutim u svim važnim državama-članicama postoji jasna podrška hrvatskom članstvu i to je razlog našeg optimizma i u ovim teškim trenucima. Ako nas žele u svojim redovima, lako mogu dodati nekoliko amandmana na postojeće sporazume i problem je riješen”, ispričao je za Nacional ugledni član domaće diplomacije.

Riječ je o profesionalcu koji već godinama sudjeluje u kreiranju vanjske politike i čije mišljenje ujedno odražava stajališta svih dužnosnika koji su proteklih dana govorili za Nacional. Kad bi se pokušao pronaći zajednički nazivnik tih mišljenja, sve bi se svelo na uvjerenje kako će u rujnu, pod uvjetom da Hrvatska ispuni svoj dio posla, predsjednik Europske komisije José Manuel Barroso objaviti dokument u kojem će se EU striktno obvezati da će pregovori biti okončani u drugoj polovini iduće godine. Zagovornici te teorije podsjećaju na izjavu Barrosoova prethodnika Romana Prodija upućenu hrvatskim dužnosnicima prije nekoliko godina: “Kada vi budete spremni, i Europska unija će biti spremna za vas.”

Na sličan način rezoniraju i u vrhu izvršne vlasti. Na nedavnom susretu Ive Sanadera i britanskog premijera Gordona Browna Hrvatskoj su pružena jamstva da irska odluka neće imati nikakve teže posljedice, a kamoli usporavanje ili odgodu pregovora. Premijerovi suradnici kažu kako su sigurni i u potporu Njemačke i Italije, a posebno se to odnosi na Francusku.

Na opasku prema kojoj je upravo Nicolas Sarkozy, uz Angelu Merkel, ovih dana najeksplicitnije izjavio kako bez Lisabonskog sporazuma nema nikakve mogućnosti proširenja odgovaraju da se francuski predsjednik, po njihovu dubokom uvjerenju, na taj način obratio Vaclavu Klausu, šefu Češke Republike. Klaus je euroskeptik i osvjedočeni protivnik Lisabonskog sporazuma, a slično rezoniraju i tamošnji komunisti i još neke političke stranke. Hrvatski dužnosnici smatraju kako se Sarkozyjevo upozorenje odnosilo na Klausa jer kada bi i Česi postupili kao Irci, tada bi se Unija doista mogla naći u još jednoj dubokoj krizi, kroz koje prolazi pet godina.

Prvo se države članice nisu mogle dogovoriti oko zajedničkog proračuna, zatim je propalo i donošenje jedinstvenog ustava Europske unije, kroz čitavo to razdoblje nema niti naznaka zajedničke vanjske politike, a sada je u pitanje došao i Sporazum iz Lisabona. Osim toga, Sarkozy je osvjedočeni protivnik ulaska Turske u EU, i iskoristio je referendum iz Irske kako bi pokazao da sada nema niti formalnih mogućnosti za ulazak Turaka u Europsku uniju. Još osam nacionalnih parlamenata mora ratificirati Lisabonski sporazum i ovo je posredno bio pritisak i na njih.

Hladan tuš iz Bruxellesa: Čelnici Njemačke i Francuske Angela Merkel i Nicolas Sarkozy prošli su tjedan dali do znanja da Hrvatska ne može utjecati na novonastalu situacijuUnatoč širenju optimizma iz Vlade i Ministarstva vanjskih poslova, ako će i Češka postupiti poput Irske, a postoje naznake da slično razmišljaju i u nekim skandinavskim zemljama, Hrvatska će jako teško ispuniti plan završetka pregovora. Osim Slovenije nema niti jedne države koja ima interes “štopati” namjere Zagreba, ali promjenom odluka donijetih u Lisabonu, EU bi se pokazala nevjerodostojnom. Zato i nisu pretjerano ozbiljna uvjeravanja koja dolaze iz Sanaderove vlade kako će u Bruxellesu donijeti nekoliko amandmana koji će bezuvjetno omogućiti priključenje Hrvatske i problem će biti riješen.

Ali za sada u Vladi, pa i opoziciji, tvrde da je to realan scenarij. Mnogo toga znat će se u idućih trideset dana, do kada hrvatski pregovarači moraju obaviti nekoliko iznimno važnih poslova. Tako već do kraja ovog mjeseca moraju biti ispunjena mjerila (benchmarks) u tri kritična poglavlja: Javnim nabavama, Tržišnom natjecanju te Pravosuđu i temeljnim pravima. Javne nabave su jedno od legla korupcije i u Bruxellesu u vezi s tim područjem zahtijevaju maksimalan angažman hrvatske vlade. Uostalom, samo posljednjih mjeseci oglasila su se brojna strana poduzeća i poduzetnici koji su željeli investirati u Hrvatskoj, i redom tvrdili kako se natječaji namještaju, a da bi se dobio posao, mora se podmićivati od službenika do viših funkcionara. Mjerilo u tom području uključuje predstavljanje strategije, vremenske rokove njezine provedbe, kao i dokaze da su ovdašnje institucije u stanju provesti preuzete obveze.

Tržišno natjecanje obuhvaća pitanje brodogradnje i tu više neće biti dosadašnjih oblika potpora. Sanader neće imati lagan posao jer sindikati najavljuju demonstracije, a u tome ih podržava i oporba, primjerice Slavko Linić i Ljubo Jurčić tvrde da će Vladin plan privatizacije škverova de facto uništiti domaću brodogradnju. Potpore će se smanjiti i metalskoj i nekim drugim industrijama, a to će dovesti u pitanje opstanak brojnih tvrtki, što podrazumijeva dodatne socijalne napetosti.

Ono oko čega u hrvatskoj javnosti ne bi trebalo biti prijepora jest reforma pravosuđa koju zahtijeva EU. Pitanje je hoće li Europska komisija povjerovati još jednom pismenom obećanju, kada se zna da je HDZ-ova vlada prije više od godinu dana predstavila Antikorupcijski program, a od tada Hrvatska nije nimalo poštenija država. Kako bi uvjerili Europsku komisiju u ozbiljnost vladajuće politike, u Saboru će do 15. srpnja usvojiti 80-ak tzv. Europskih zakona, a u istom razdoblju očekuje se otvaranje još pet pregovaračkih poglavlja. Kulminacija u približavanju na relaciji Hrvatska - EU očekuje se 25. srpnja, kada će u Bruxellesu biti održana Izvanredna međuvladina konferencija. Riječ je o skupu koji je inicirao Nicolas Sarkozy kako bi još jednom pokazao da njegova vlada podupire Zagreb. Francuzi od 1. srpnja preuzimaju predsjedavanje Europskom unijom i hrvatski državni službenici su uvjereni kako će idućih pola godine biti kudikamo produktivnije od aktualnog slovenskog mandata.

Unatoč iskazanom optimizmu, neki među njima u neformalnim su razgovorima iskazali zabrinutost oko sposobnostiDAMIR POLANČEC, ministar gospodarstva, do kraja mjeseca mora ispuniti mjerila u poglavljima o javnoj nabavi i tržišnom natjecanju administracije da u kratkom roku odradi pregovarački posao. Zato će se najteža otvorena pitanja, kao što su brodogradnja, javne nabave, ribarstvo ili poljoprivreda, rješavati tek najesen ili kasnije. To znači da će se na srpanjskoj Izvanrednoj međuvladinoj konferenciji otvarati lakša poglavlja i tako Hrvatskoj pružiti još nekoliko mjeseci za postizanje unutarnjeg socijalno-političkog konsezusa o kritičnim točkama kao što su zatvaranja brodogradilišta ili prodaja poljoprivrednog zemljišta i nekretnina stranim državljanima. Ovom posljednjem žestoko se protive Sanaderovi partneri iz HSS-a, a Božidar Pankretić je više puta izjavio da pregovori moraju rezultirati desetogodišnjom odgodom, i pritom isticao primjer Poljske. Ustraje li HSS na takvom stajalištu, veliki su izgledi za propast pregovora jer Hrvatska iz više razloga nije u stanju izvući koncesije koje su dobili Poljaci.

Jedan od razloga zbog čega Sanader HSS-ovcima nudi zajednički izlazak na iduće lokalne izbore nalazi se i u pokušaju omekšavanja njihovih tvrdih stavova vezanih za pregovore o poljoprivredi i zemljištu. Ne uspije li u tome, morat će u Saboru dobiti podršku drugih stranaka i zastupnika. HSS je već pokleknuo oko ukidanja Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa, premda su se u kampanji zaklinjali da će radije ostati izvan EU negoli se odreći ZERP-a. S druge strane, slično su govorili u HDZ-u, SDP-u ili HSP-u, pa su ubrzo promijenili mišljenje. Tako će biti i ovoga puta, samo što sada mnogo toga više ne ovisi o Hrvatskoj. Lisabonski sporazum doveden je pod ozbiljno pitanje i ako Europska unija u idućih godinu dana ne pronađe rješenje, mali su izgledi da Hrvatska 2009. okonča pregovore, a time i da 2011. postane 28. članica Europske unije.