Objavljeno u Nacionalu br. 658, 2008-06-23

Autor: Vedrana Rudan

Zloće i povrće

Žderači kockica

Zašto Hrvatska ne vjeruje svojim građanima? Zašto u bespomoćnim starcima i staricama gleda lopove i varalice dok plaćanjem ne dokažu suprotno, i to baš kad su najslabiji i najranjiviji? Zato što Hrvatska prezire svoje građane, a prezire ih jer ne pružaju otpor

Vedran RudanVedran RudanKocka je geometrijsko tijelo, kvadrat je geometrijski lik. Ono što ovih dana Hrvati, Hrvatice, hrvatske bebe, hrvatski psi i automobili nose na sebi nisu “kockice” nego kvadratići, ako je to uopće bitno. Naravno da nije. Bitno je da nema hrvatskog vrata bez hrvatskog šala “na kockice”. Nose ga liječnice, apotekarke, sudske daktiolografkinje, prodavačice na tržnici, odvjetnici, liječnici, mesari, prosjaci... Kad sam već kod prosjaka, ovih mi je dana majka u bolnici. Ušla u bolnicu, ostala bez penzije jer je poštarica zvonila na zatvorena vrata, a punomoć, ovjerena kod notara, vrijedi do opoziva, osim, rekoše mi u pošti, “za penzije”. Kad su u pitanju mirovine, punomoć vrijedi za “tekuću godinu”. Ako nekoga, primjerice, opunomoćiš u listopadu “tekuće godine”, punomoć ti vrijedi dva ili tri mjeseca, a onda plati opet. Nikad nikome nije palo na pamet staviti pod lupu ovu prljavu igricu Hrvatske pošte.

Notarska usluga ovjere potpisa košta četrdeset i šest kuna i šezdeset lipa, za svakog penzića brdo love. Mnogi hrvatski umirovljenici leže doma nepokretni pa svoj potpis mogu ovjeriti samo kod kuće. Izlazak notara “na teren” i ovjera stoje dvije stotine četrdeset i jednu kunu i osamdeset lipa. Postoji i druga mogućnost.

Da jadničku ili jadnici na vrata dođe netko od pošte, onda to košta sto kuna. Tu je pošta direktna nelojalna konkurencija notaru. Međutim, ako umirovljenik leži u bolnici, tamo odlazi samo notar, onima iz pošte to je prenaporno. Zašto najsiromašniji građani Hrvatske moraju skupo plaćati dokaz da su živi? Da mrtvi ne bi prevarili majku Hrvatsku. Ipak, nije sve tako crno. Sretnici koji preko Podravske banke primaju talijansku mirovinu prolaze mnogo bolje. Službenici te banke na poziv odlaze u bolnicu i potpis pacijenta ovjeravaju besplatno. Tko je u ovoj priči milostiv prema starcima? Banka? Italija? Zašto Hrvatska tako malo vjeruje svojim građanima? Zašto u bespomoćnim starcima i staricama gleda lopove i prevarante dok plaćanjem ne dokažu suprotno, i to baš u onim trenucima kad su najslabiji i najranjiviji? Zato što Hrvatska prezire svoje građane, a prezire ih jer ne pružaju otpor. Nikad. Hrvatske pošte mogu na tisuće načina provjeriti jesu li oni koji preko njih dobivaju mirovine, a opunomoćili su za dizanje nekoga od rodbine, živi ili mrtvi. Nije li prestrašno da polumrtve starce moramo nositi u daleke pošte da bi uštedjeli sto kuna ili ih vući u najbliži notarski ured za četrdesetak kuna? Tko su notari, tko je pošta? Oni su Hrvatska. Koliko bi Hrvatsku koštalo da svoj svojoj staroj nemoćadi omogući besplatnu uslugu ovjere u njihovim bijednim domovima? Zašto takvu akciju ne pokrene netko od onih zadriglih bukača u hrvatskom časnom domu u kojem za desetak kuna žderu nečasnici? Zato što ne odlazimo na cestu i ne urlamo Državi što o njoj mislimo.

Danas u Hrvatskoj Hrvate mogu okupiti samo nogomet i Kockasti. A ti Kockasti zaista su navukli dresove na sve i svašta. Često se vozim autobusom, ovih dana nema autobusa bez velike hrvatske zastave. Ako su autobusi Hrvatska, putnici su to još žešće. Prekjučer sam se vozila s pet “Hrvata” starih između šesnaest i osamanaest godina. Mršavi, bijesni, mrki i, naravno, kockasti. Urlali su na zadnja vrata koja su za vrijeme vožnje bila zatvorena pa “Hrvati” nisu “imali zraka”. Psovali su, vrištali, pljuvali i cipelarili vrata koja za vrijeme vožnje, uz nadljudske hrvatske napore, nisu mogli razvaliti. Kad su se vrata, na stanici, otvorila, kroz otvorena vrata pljuvali su putnike koji su čekali autobus. Mi u autobusu bili smo manji od najmanje kockice na njihovim dresovima, trudili smo se da ne gledamo u njihovom smjeru, čitamo novine, znamo što nam “djeca” rade kad “polude”. Srećom, vozač je bio visok, jak muškarac kojem je prekipjelo pa je kockaste divljake izbacio. Oni su, zaista nisam mogla vjerovati svojim očima, krenuli tijelima na autobus, nogama su pokušavali ubiti kotače. Mogli su poginuti, nisu. Idućeg sam dana ekipu u potpuno istom sastavu vidjela u centru grada kako pljuje staricu i traži od nje novac. Svi smo to gledali mekši od maramice koju je oko vrata nosio maltezer, u rukama ga je držala gospođa, oko vrata joj je bila stegnuta kockasta traka, na glavi je imala kockastu gusarsku kapu.

Cestom su jurili automobili ukrašeni hrvatskim zastavicama, je li moguće da oni koji se voze u tako ukrašenim kolima misle da su diplomati? Stara gospođa odbila je nasilnicima dati novac, maknula se od kockastih i približila starijem gospodinu kojem je glava bila pokrivena kockastom šiltericom. Stari gospodin rekao je staroj gospođi kako je uvijek bolje platiti nego izgubiti život, možda dečki imaju noževe. Policije nigdje.

Za vrat me zgrabila najčišća mržnja. Da sam u rukama imala bejzbol palicu, one su danas u Hrvatskoj u modi, i znala se njome poslužiti, klincima bih bez razmišljanja razvalila jebene glave. Čekala sam šesticu i odahnula kad su divljaci ušli u četvorku. Ako ovih dana njihova pendrecima išarana leđa osvanu na nekoj naslovnici kao jeziva slika onoga što policija radi “našoj djeci”, neka me policija nazove. Ipak je vjerojatnije da ću čitati o prebijenoj starici. Zašto ova zemlja ovako izgleda? S jedne strane jad i čemer, nasilje i zlo, s druge strane euforija, sreća, pjesma, trubljenje, šalovi oko vrata pasa, mačaka, papagaja, beba, tvorova i predsjednika države. Da li se ovo nama dešava jer smo glupani ili zato što smo izmanipulirani glupani? Ona francuska kraljica rekla je gladnom narodu koji se bunio, ako nemate kruha, jedite kolače. Nama hrvatski kraljevi poručuju, nemate kruha, jedite... Malo sam pretjerala. Zaista je suludo uspoređivati današnje Hrvate s Francuzima iz vremena Marije Antoanete. Ipak su Francuzi svojoj Mariji odrezali glavu. A mi šutimo i u svojim jazbinama jedemo kockice.

Vezane vijesti

Hrvatski glupani i glupače

Hrvatski glupani i glupače

Mi Hrvaaaaati smo dobar narod. Samo smo se nekoliko tjedana valjali ulicama i urlikali tražeći pravdu. Vlast, znajući s kim ima posla, rekla je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika