Kada bi postojalo natjecanje u političkom slalomu, HDZ i Ivo Sanader bili bi uvjerljivi pobjednici. U predizbornoj godini HDZ se redovito pretvara u desnu stranku, blisku Crkvi, ratnim veteranima i konzervativnim slojevima stanovništva, a onda tijekom prve polovice mandata uslijedi metamorfoza i Sanader se transformira u glavnog zagovornika prava marginalnih zajednica. Tako je u prošlom sazivu, prednjačio u verbalnoj podršci hrvatskim Srbima, ponekad u tolikoj mjeri da je izgledalo kao da se radi o zastupniku SDSS-a, a ne bivšem suradniku Franje Tuđmana.

Sada je na red došlo promicanje prava žena i homoseksualaca i Vlada je u proceduru poslala prijedlog Zakona o ravnopravnosti spolova. Sadržaj ni po čemu nije poseban, Sanader ipak nije španjolski premijer José Zapatero pa da odobri istospolne brakove, ili kao u Švedskoj, ženama osigura polovicu mjesta u svim službama, od vlade do uprave lokalne željeznice. Tek je najavio mali, da ne može biti manji, korak u senzibiliziranju javnosti prema homoseksualcima, i već je ta sitnica bila dovoljna da zakonski prijedlog doživi kritike iz Katoličke crkve i HSS-a.

Premda prijedlog Antidiskriminacijskog zakona potpisuje Jadranka Kosor, potpuno je izvjesno kako od svega ne bi bilo ništa da nema potporu premijera. Nema smisla prepričavati sadržaj, ali ukratko, ubuduće će biti kažnjivo nekome reći da je peder, u reklamama žene prikazivati kao glupače koje znaju samo prati suđe ili odbiti zaposliti osobu jer je lezbijka.

Riječ je o civilizacijskom iskoraku, kakav je u demokratskim državama napravljen prije dvadesetak godina. Ništa posebno, a kamoli iritantno za heteroseksualnu većinu, koju ovaj zakon ni na koji način ne ugrožava. A opet, reakcija konzervativnih krugova bila je brza i nedvosmislena. Najprije je stiglo upozorenje Crkve, gdje se bez ijednog argumenta tvrdi kako se ovim "hrvatskom društvu želi istisnuti eminentni kršćanski svjetonazor", a potom se uključila i Marijana Petir iz HSS-a teorijama kako ovim zakonom manjina postaje privilegirana u odnosu na većinu.

Marijana Petir, haesesovka iz Mustafine Klade, uspjela se promovirati u vodeću nacionalnu konzervativku. Ona je protiv većih prava homoseksualaca, GMO-a i SDP-a, novinarima voli objašnjavati kako trebaju pisati, a opoziciju podučava da mora biti aktivnija i kvalitetnija. Hrvatska je u njoj dobila nasljednicu koja u sebi ujedinjuje osobine Vesne Girardi-Jurkić i Zdenke Babić-Petričević, samo što se ove dvije nikada nisu slikale u seljačkoj nošnji, a Marijana Petir jest. Budući da Antidiskriminacijski zakon još nije prihvaćen, valjda nije kažnjivo napisati da je tako odjevena i jedra djelovala poput pobjednice natjecanja za Miss emisije "Plodovi zemlje".

I to je okej, ali ipak je pretjerano da takva političarka ima priliku odlučivati o sudbini Hrvatske. HSS je zaigrao na kartu vodeće stranke konzervativnog biračkog tijela, međutim, to je potpuno pogrešna strategija. Na selu osvajaju manje od polovice glasova, a s ovakvim stavovima, definitivno će izgubiti urbano stanovništvo. Osim toga - treba biti realan - ni jedan tradicionalist ne voli da ga vode žene, bez obzira radi li se o Vesni Pusić ili u ovom slučaju Marijani Petir. U borbi za desno orijentirane birače Sanader svojim partnerima iz HSS-a nakon svega može reći samo "hvala".