Klovićevi dvori zasjali su i ove godine ovorivši Zagrebačke ljetne večeri koncertom najviše moguće izvedbene vrijednosti. Umjetnički potencijal i disciplina prodiranja u studij i tajne interpretacije (uglavnom) rane glazbe, svrstale su španjolskog umjetnika Jordi Savalla na sam vrh časnih glazbenih interpreta današnjice.

Hesperion XXI

Pod imenom Hesperion XXI, Savall se predstavio u kvartetu sa sunarodnjakom Davidom Mayoralom na udaraljkama, grčkim virtuozom (Dimitri Psonis) santura i morescae, te karizmatičnim Izraelcom Yairom Dalalom na udu (vrsti srednje-istočne lutnje). Lišeni vokalne pratnje i uobičajene potpore drvenih puhača (oboe, flaute, fagoti), Hesperioni su izveli dio materijala s iznimno hvaljenog nosača zvuka “Orient – Occident” (AliaVox, AV9848 i AVSA9848).

Egzotična udaraljkaška podrška

Glazba Istoka i Zapada, iz perioda od XIII-XVIII st., njegovana na jugu Španjolske (mediteranskom utočištu muslimanske, kršćanske, židovske i arapske kulture), odisala je unikatnom estetikom, meditativnim zanosom i komplementarnim stilskim značajkama. Filigranski timing, točne i odmjerene metričke varijacije (rubata), te unisone tonove “bez repova”, gotovo je nemoguće postići uzevši u obzir muziciranje na tradicionalnim, krutim i anatomski neprilagođeni(ji)m glazbalima.

Poseban kompliment dao bih udaraljkaškoj podršci, koja je svojim egzotičnim dojmom najvećim dijelom i obilježila (plesnu) glazbu europskog Srednjeg vijeka. Povremenim ugađanjem napetosti bubanjskih opni, te istovremenim sviranjem dvije do tri vrste bubnjeva i defova (darbuga), s čestom uporabom svekolikih zvečki, ljuskica i zvončića, Mayoral je stvorio sasvim dorečen i cjelovit glazbeni izraz.

Redovitim ugađanjem žica svih inačica viela i Jordi Savall se dokazao kao izniman glazbenik i njegovatelj čim korektnijeg i autentičnijeg glazbeno-kulturološkog ozračja. Jednostavne, lako razumljive melodijske linije odavale su bogat “slušni okus” suglasjem raznih žičanih instrumenata. Čak i kod blagog dojma polifonije, ostinatni režim naznačio je temeljnu melodiju i stvarao umirujući dojam izvanredno vještog vladanja tempom, dinamikom, kao i zahtjevnom i “suhom” akustikom Klovićevih dvora.

Visoki izvođački standard

Ansambl je, do posljednje note, svirao bez najmanjeg traga nepotrebne pretencioznosti iznošenja glazbenog tkiva, suvišnog ornamentiranja i bilo kakvih scenskih ispada. Vizualnim dojmom, odmjerenošću, čistoćom, upućenošću, sjajnom komunikacijom i uvježbanošću, nametnuli su visoke izvođačke standarde svim sudionicima ovogodišnjih Zagrebačkih ljetnih večeri. Srećom, i idealni vremenski uvjeti bili su još jedna podrška Jordi Savallu, koji jednako često muzicira (160 koncerata) i snima (6 nosača zvuka) tijekom cijele godine.