Naletilić kaže da je još od djetinjstva znao čime se želi baviti u životu i kaže da je uspio; magazin World Soccer 2004. je objavio da je jedan od 50 najboljih svjetskih nogometnih menadžeraOvo je skup posao. Telefonom možeš uspostaviti kontakt i razmijeniti poneku informaciju, ali ako želiš opstati u prvoj ligi, moraš biti spreman stalno se nalaziti na putu, obilaziti razne gradove i države. Osim toga, ovo definitivno nije posao za čovjeka koji traži sigurnost jer troškovi su veliki, a nitko ne jamči sigurnu zaradu. Ali još kao mladić znao sam čime se želim baviti u životu, i mislim da mogu reći da sam uspio”, priča Marko Naletilić, najpoznatiji hrvatski nogometni menadžer. Još prije pet godina Corriere della serra uvrstila je Naletilića među osam glavnih menadžera u Italiji, ujedno i jedinog stranca. World Soccer je 2004. objavio da je jedan od 50 najboljih svjetskih menadžera. Time se definitivno potvrdio kao profesionalac koji nije ovisan o ocu Predragu Naletiliću, koji ga je uveo u posao.

Marko Naletilić rodio se 1973. u Zagrebu, gdje je živio do početka 90-ih. Baš kao i otac, nastupao je za mlađe Dinamove ekipe, ali zbog ozljeda je morao prekinuti karijeru. U početku je sasvim sigurno imao lakši ulaz u nogometne krugove - tada je Predrag Naletilić kao vlasnik tvrtke Tomarex Sport Trade već slovio za jednog od najpoznatijih menagera u Italiji. Naletilić senior prodao je Milanu Zvonimira Bobana, a njegov sin Darija Šimića, kojega još uvijek zastupa. Obojica su dugo u odličnim odnosima s glavnim ljudima ovog kluba, od Silvija Berlusconija do Arieda Braide, generalnog menadžera AC Milan. Premda i dalje surađuje s ocem, Marko Naletilić danas vodi glavnu riječ u tvrtki i održava kontkte s nizom najjačih svjetskih klubova. Tako ovih dana finalizira transfer Ivana Klasnića koji napušta Werder i karijeru će nastaviti u Italiji ili Španjolskoj.

Galliani, koji je već 22 godine 'desna ruka' Silvija Berlusconija u AC Milanu, i Marko NaletilićNACIONAL: Kako se u 30-ima postaje jednim od vodećih nogometnih menadžera?
- Nema formule. Imao sam sreću jer sam mogao učiti i slušati savjete svog oca Predraga Naletilića, koji se skoro pola stoljeća bavi ovim poslom. To je bila velika prednost u samom startu, ali isto tako, već od samog početka, morao sam se dokazivati kao samostalna osoba, a ne nečiji sin. Prve transfere obavio sam samostalno još 1993. kad sam neke igrače prodao u Švicarsku i Južnu Koreju, bili su to relativno mali transferi, ali znao sam da moram nešto napraviti, i tek onda početi razmišljati o većim poslovima. Imao sam privilegij da lakše upoznavam poznate osobe iz svjetskog nogometa, no sve ostalo sam osobno odradio. U ovom poslu jako je važno izgraditi kontakte s nizom igrača i ljudi koji vode klubove, a u cijelom ovom procesu porijeklo je samo početna prednost. Ovo nije simpatičan obiteljski biznis i nitko s vama neće poslovati zbog prijateljstva s vašim roditeljima, ako sami ne dokažete da vrijedite.

NACIONAL: Dojam je da su menadžeri postali bitan dio današnjeg nogometa?
- Uloga menadežera postala je izmno važna nakon “slučaja Bosman“, otkad je odlučeno da nema obeštećenja za igrače starije od 23 godine, kojima je istekao ugovor. Od tada igrači imaju puno veću autonomiju u određivanju svojih karijera, a usporedo je značajno narasla i uloga njihovih menadžera. Menadžeri su strašno važni jer kreiraju uvjete za prijelaz, kao što odlučuju i o ponudama koje iz klubova dolaze njihovim igračima. Svjestan sam da je sadašnja situacija pretjerana, ali to su zakoni tržišta. Prije dvadeset godina u nogometu je bilo više sporta, a manje biznisa, dok je danas situacija bitno drukčija.

NACIONAL: Koliki je onda financijski profit menadžera?
- Kao u svakom drugom poslu, i u ovom se može dobro zaraditi ako ste uspješni. Mogu govoriti o nama koji smo u, recimo, prvoj grupi unutar ove profesije, jer se na nižim razinama zbiva sve i svašta. Prema pravilima Fife, menadžeri imaju deset posto od plaće igrača, i, u principu, taj iznos naplaćuje se direktno od klubova. Nikad u životu nisam uzeo novac od igrača, to ni tata nije radio jer to nije naša praksa. Povremeno radim transfere između dva kluba, u vezi s igračima koji nisu moji, i u takvim slučajevima se dogovaramo o visini naknade. Recimo da sam nekom nogometašu osigurao veću razliku u transferu, umjesto milijun eura, osigurao 1,5 milijun, moja zarada može biti veća od deset posto. Stvar je u tome da postoje igrači koje isključivo zastupam, ali povremeno neki klub hoće kupiti određenog nogometaša, međutim, kad bi se to doznalo, njegova cijena bi naglo porasla. Onda me angažiraju da uspostavim kontakt i dogovorim modalitete prijelaza, a tek u finišu se pojavljuje klub-kupac.

Predrag Naletilić, utemeljitelj agencije 'Tomarex Sport Trade', uveo je sina u tajne menedžerskog poslaNACIONAL: Tko su vodeći nogometni menadžeri u Europi?
- U Engleskoj je već 20 godina na vrhu Jerrow Andersson, a dugo je velike transfere radio Dennis Roach. Izraelac Pini Zahavi također radi odlične poslove u Premier Leagueu, a vrlo je sposoban i Jorge Mendes iz Portugala, koji zastupa Joséa Mourinha i sve tamošnje najbolje igrače. Talijani imaju 6-7 važnih menadžera, Nijemci dvojicu ili trojicu, i to je uglavnom vrh ovog posla u svijetu.

NACIONAL: Koji su glavni igrači koje zastupate?
- Od naših Dario Šimić, Stipe Pletikosa, Ivan Jurić koji je u Genoi, Srbina Zdravka Kuzmanovića i Belgijanca Vanden Borrea iz Fiorentine, Brocchija iz Milana, poljskog reprezentativca Sedlakowa koji igra za Olimpiakos.

NACIONAL: Kako objašnjavate visoke transfere koje su postigli hrvatski igrači poput Vedrana Ćorluke ili Luke Modrića?
- Matematički gledano, postigli su nešto više cijene nego ostali hrvatski igrači posljednjih godina, uvelike zato što su igrali u Dinamu, i zbog pregovaračkih sposobnosti Zdravka Mamića. Ali temelj svega su odlični rezultati reprezentacije, posebno pobjede nad Engleskom u Maksimiru i na Wembleyju. Kao što znate, Eduardo, Ćorluka i Modrić nisu prodani u Italiju, Španjolsku ili Njemačku nego u Englesku. Tvrdim da od njihovih transfera ne bi bilo ništa ili bi bili puno manji da smo u kvalifikacijama igrali protiv neke druge selekcije, a ne Engleza. Posljednji transferi su posljedica odličnih nastupa hrvatske reprezentacije, jer nemamo klupskih uspjeha u Europi. Često se ova ekipa uspoređuje s onom iz 1998., ali ona prijašnja imala je puno jače individualce. Šuker je s Realom osvojio Ligu prvaka, Boban godinama nastupao u Milanu, Prosinečki, Jarni i Stanić igrali su u Italiji i Španjolskoj, a Bilić je bio najbolje plaćeni obrambeni igrač na svijetu. Uz to, u 90-ima Hajduk je igrao četvrtfinale Lige prvaka, a poslije je i Croatia dobro nastupala u istom natjecanju.

---

Kaká, najveća zvijezda brazilske reprezentacije i Milana, prijatelj je s Markom NaletilićemNACIONAL: Obitelj Naletilić već se desetljećima povezuje s AC Milanom. Kako ste vaš otac i vi uspjeli steći status u tom klubu?
- Silvio Berlusconi vodi Milan od 1986., a on i moj tata se poznaju još dulje. Milan je specifičan jer ga već 22 godine vode tri ista čovjeka: Silvio Berlusconi kao predsjednik, potpredsjednik Galliani i generalni menadžer Arrigo Braida, koji je kum mom sinu. Mi smo strašno vezani uz taj trojac, a ujedno smo i predstavnici Milana za istočnu Europu. Ja sam njihov čovjek od povjerenja, sve informacije o bilo kojem igraču s istoka idu preko mene. Recimo, sad im je iz ovog dijela Europe najzanimljiviji ruski reprezentativac Roman Pavljučenko koji igra u Spartaku iz Moskve. Milan je doista jedan od najvećih klubova svih vremena, a o svoj trojici koji ga vode imam odlično mišljenje. Berlusconija sam upoznao kao 13-godišnji klinac i mislim kako je genijalac. Potječe iz radničke obitelji, ništa nije naslijedio nego je sve sam stvorio. Galliani je maher, a Braida jedan od najvećih generalnih menadžera današnjeg nogometa, s kojim sam sada i u familijarnim odnosima.

NACIONAL: Nedavno ste u Austriji na utakmicu Hrvatska - Njemačka došli zajedno s Fabiom Capellom?
- Capello je već desetljećima obiteljski prijatelj, tata i on dobri su iz vremena kad je radio u jednoj Berlusconijevoj tvrtki i paralelno trenirao mlađe kategorije u Milanu. Tata i on su prijatelji iz vremena kad nije bio nimalo slavan, a poslije sam se i ja uključio u njihovo druženje. Zajedno smo došli na utakmicu protiv Njemačke i bio je impresioniran našom igrom, čak i prvom utakmicom s Austrijom, uz obrazloženje da samo velike ekipe pobjeđuju i kad ne igraju jako dobro. Ima veliki respekt prema hrvatskom nogometu, ali uvjeren je da će nas Englezi pobijediti u idućim kvalifikacijama. Fabio Capello je takav tip, veliki optimist, kao i strahoviti autoritet u odnosu s igračima. U tome se razlikuju najveći treneri koji svi znaju sve o taktici, ali rekao bih da samo dvojica posjeduju onaj maksimalni autoritet svojstven najvećim liderima: Fabio Capello i José Mourinho. Capello je i velik ljubitelj umjetnosti i kazališta, baš kao i Braida, koji je pasionirani kolekcionar slika.

NACIONAL: Kum ste i s Pantaleom Corvinom, direktorom Fiorentine?
- On je moj prijatelj iz vremena dok je radio u Lecceu, koji je uveo u prvu ligu, a ja sam mu tada doveo neke dobre igrače, među ostalima i Davora Vugrinca, koji je odlično igrao. Corvino je vrhunski direktor, a Fiorentina je posljednjih godina napravila golemi skok i spada među vodeće klubove u Italiji. On je moj odličan prijatelj, a ujedno je najmlađi direktor u talijanskom nogometu i vjerujem da će u idućim sezonama Fiorentina napraviti vrhunske rezultate. Ovoga ljeta sam u Fiorentinu pokušao dovesti Maria Gómeza iz Stuttgarta, ali budući da je dosta slabo odigrao na Europskom prvenstvu, na kraju smo se ipak odlučili za Alberta Gillardina iz Milana. U ovom poslu upoznajete niz poznatih osoba i s nekima od njih zadržavate dugogodišnje dobre odnose. Jedan od njih je i Diego Maradona, s kojim se čujem nekoliko puta na godinu, a povezuju nas zajednički prijatelji. Maradona je odličan prijatelj sa Salvatoreom Bagnijem, bivšim igračem Napolija, koji je i moj prijatelj. Bagni uz svoju kuću ima nogometno igrališta i kada je Maradona došao u Napulj, skupa smo igrali mali nogomet. Tip je nevjerojatan, iako je najveći igrač kojega sam gledao, privatno je potpuno pozitivan, nimalo prepotentan, a kad zabije gol na malonogometnoj utakmici raduje se kao da je finale Svjetskog prvenstva. Svake godine me zovu da im se pridružim, ali jednostavno ne stignem zbog posla i samo jednom smo zajedno igrali, ali povremeno se čujemo i mogu reći da smo dobri znanci.

Pato, nova zvijezda koja dolazi iz BrazilaNACIONAL: Pretpostavljam da ste u proteklih desetak godina ostvarili dosta dobrih poslova, ali i nekoliko promašaja?
- Najveći ponos osjećam kad transferiram strane igrače, jer koliko god godinama živim u Milanu, ipak sam Hrvat i Zagrepčanin. Moj najveći transfer bio je prijelaz francuskog reprezentativca Christophera Dugarryja, kad je za 25.000.000 DEM prešao iz Milana u Barcelonu. Odličan je bio i transfer Marija Stanića iz Parme u Chelsea, koji je iznosio oko 22 milijuna maraka. S druge strane, za Dugarryja me veže još jedna zanimljiva situacija. On i Zinedine Zidane igrali su u Bordeauxu koji je te godine došao do finala Kupa UEFA. Naša agencija imala je punomoć nekih klubova za Zidanea, ali u to vrijeme trener Bordeauxa držao ga je na poziciji polušpica, što je bilo pogrešno jer Zidan nije jako brz igrač. Ispalo je da je velika većina klubova u to vrijeme bila zainteresirana za Dugarryja, pa smo se i mi koncentrirali na njega, a zanemarili Zidanea, jer je tada bio manje interesantan. Poslije se sve okrenulo, Dugarry je ostvario lijepu karijeru, ali Zidane je nešto drugo. Mislim da je jedini svjetski igrač, poslije Pelea, Cruyffa i Maradone, koji je na samom vrhu ostao cijelo desetljeće. Današnje zvijezde traju 2-3 sezone, eventualno je Ronaldo mogao zadržati kontinuitet, no njega su uništile ozljede. Inače i njega su mi predlagali kad je imao 15 ili 16 godina, čak je i Zorislav Srebrić koji je bio u Brazilu javio da je vidio mladića koji igra odlično. Problem je to da vam u ovom poslu svaki tjedan nude bar jednog Brazilca, a njih 95 posto ne vrijedi. Teoretski govoreći, da sam otišao provjeriti tko je taj tinejdžer koji se zove Ronaldo, možda bih postao njegov manager.

NACIONAL: Prije nekog vremena založili ste se za uvođenje Salary Cupa, gdje bi bile limitirane plaće igrača. Teško je vjerovati da bi na to pristali najveći klubovi koji danas mogu kupiti bilo kojeg svjetskog igrača bez obzira na cijenu?
- Točno, ali posljedica je opći pad nogometnog tržišta nakon 2002. Od tada samo je engleska liga doživjela strahovit uzlet, dok su sve ostale u problemima. Španjolci imaju Real i Barcelonu, ali nekadašnje europske veličine kao što su Valencia, Deportivo ili Espanyol prisiljene su zbog dugova rasprodavati igrače. Nijemci već desetljećima nisu napravili veći transfer, osim kad se radi o Bayernu. Posebna priča je Italija, a oslikava je podatak da godišnji proračun velikog kluba kao što je Milan iznosi 250 milijuna eura, dok je Realov 450 milijuna eura. Pazite, to su dva kluba podjednake veličine i snage, a Španjolci imaju 80 posto veći proračun. Još drastičniji primjer je Bari, koji je osrednji klub, a sredinom 90-ih kupio je Davda Platta, tadašnjeg kapetan engleske reprezentacije. Danas je to nezamislivo, kome uopće može pasti na pamet da nekakav Bari razmišlja o kapetanu Engleske. To si ne može priuštiti ni Fiorentina, a još prije desetak godina Italija je bila vodeće nogometno tržište na svijetu. Ali u međuvremenu u Italiji je zavladala kriza, gospodarstvo je oslabilo i to se reflektira i na tamošnji nogomet.

Areido Braida je krsni kum Naletilićevu sinu NikiNACIONAL: Koliko vam je pomogao otac?
- On je moj veliki uzor, i da se nije bavio ovim poslom, vjerojatno ne bih ni ja postao menadžer. Međutim, vrlo brzo sam se odlučio osamostaliti i pokušati pronaći svoje mjesto u poslu. Čak sam odlučio ne pohađati fakultet jer sam smatrao da bih izgubio 4-5 godine, umjesto da učim na konkretnim primjerima.
Balkanska nogometna liga

NACIONAL: U nogometnim krugovima slovite kao zagovornik stvaranja lige klubova iz zemalja s područja nekadašnje Jugoslavije?
- Termin zagovornik je pretjeran, ali činjenica je da je Hrvatska s 4,5 milijuna ljudi premalo tržište. Određenim korekcijama domaću ligu možete malo popraviti, ali u načelu sve će i dalje biti neatraktivno, na niskoj razini, bez većeg interesa javnosti. Sasvim sigurno bi Dinamu i Hajduku odgovaralo igrati sa Zvezdom, Partizanom ili Željezničarom, iako to više nisu pretjerano jaki klubovi, ali na tim susretima igrači bi osjetili što znače atmosfera i napetost, kakve sada ne postoje. Takvo je iskustvo neophodno za europske kupove, i njegov nedostatak je rezultat ranog ispadanja ovdašnjih ekipa, koje mogu sanjati da će igrati Ligi prvaka. Naravno da najprije treba stabilizirati političku situaciju jer nedavni događaji na Kosovu pokazali su kako je lako izazvati napetosti u regiji. Ne vidim zašto za nekoliko godina ne bismo pokušali organizirati takvo natjecanje.

'Moggi je genijalac s karizmom'

NACIONAL: Priča se da ste dobri i s Lucianom Moggijem, bivšim direktorom Juventusa, kojega smatraju “kumom” talijanskog nogometa?
- Moggi je genijalac svoje vrste, malo ljudi zna da je radio kao skretničar na željezničkoj stanici. Tip je čovjeka koji malo govori, ali goleme karizme i neosporno je znao svoj posao. Ne ulazim u skandal, ali neosporno je posljednjih dvadeset godina drmao talijanskim nogometom. Bili smo dobri i cijenio sam to što ne priča puno, ali je efikasan. Njegov sin je također menadžer i nekoliko puta smo obavili transfere igrača.