Boksač Marko Tomasović i model Hrvatina Jurčević Točno je mjesec dana do početka Olimpijskih igara u Pekingu, koje će početi 8. kolovoza. Nimalo slučajno, jer se u azijskoj kulturi osam smatraju sretnim brojem. U ovom trenutku Hrvatska se pridružuju toj brojci jer će 88 sportaša nastupiti u Pekingu. Taj broj može biti i konačna, može se povećati, ali i smanjiti. U tih 88 sportaša ubrojeno je i osam atletičara te šest plivača koji imaju B normu, ali ne i A normu za Peking.

U atletici i plivanju, ako postoji disciplina u kojoj nema sportaša s ispunjenom A normom, na olimpijadu ide atletičar s ispunjenom B normom. Pitanje je treba li financirati put atletičara i plivača s B normama ako se zna da su dosad takvi atletičari ispadali nakon prvog kruga kvalifikacija. Stav HOO-a uvijek je bio isti, a to je da svi trebaju putovati, a ovog tjedna hrvatski atletski i plivački savez moraju odlučiti hoće li ili neće slati sportaše s B normom u Peking. Ako odluče da neki od sportaša s B normom zbog trenutne slabe forme ne trebaju ići u Peking, Hrvatska će imati manje od 88 sportaša.

S druge strane, taj broj možda će postati veći ako se košarkaška reprezentacija Hrvatske kvalificira. U kvalifikacijama, koje će se od 14. do 20. srpnja održati u Ateni, nastupit će 12 reprezentacija, a najbolje tri igrat će u Pekingu. Hrvatska reprezentacija igra bez Nikole Vujčića, Gordana Giričeka i Marija Kasuna, ali ždrijeb je povoljan i Hrvatska ima solidne šanse za plasman u Peking. Zato će se tek 20. srpnja znati konačan broj hrvatskih sportaša u Pekingu. Realno je očekivati da će ih biti više nego u Ateni, kad je nastupio 81 sportaš.

Kako se u sportu posljednjih godina napušta načelo da je važno samo sudjelovati na olimpijskim igrama, i u HrvatskojRukometaš Mirza Džomba i model Ana Zdarilek najavljuju osvajanje brojnih medalja. U Ateni su hrvatski sportaši osvojili pet medalja, rukometaši zlatnu, plivač Duje Draganja i veslači, braća Siniša i Nikša Skelin, srebrne, a teniski par Ivan Ljubičić i Mario Ančić te dizač utega Nikolaj Pešalov brončane. Medalju bi ponovno mogli osvojiti rukometaši, ali i vaterpolisti, koji u Peking dolaze kao aktualni svjetski prvaci. Plivači su sve bolji pa su kandidati za medalju Duje Draganja i Sanja Jovanović. Svi će se kladiti da će Blanka Vlašić u skoku u vis osvojiti zlatnu medalju. Ovisno o teniskoj konkurenciji, medalju bi mogli osvojiti i tenisači. Mogao bi se ponoviti broj medalja iz Atene.

Kako to uvijek biva, uz hrvatske sportaše idu i članovi delegacija u koje spadaju treneri, ali i sponzori. Prema pravilima na jednog sportaša putuje 0,55 pratećih osoba. To je načelno pravilo jer, primjerice, zbog Blanke Vlašić će u Peking putovati i njezin otac Joško Vlašić, ali i i Bojan Marinović, kao dva trenera, dok će uz 15 rukometaša putovati izbornik, dva ili tri pomoćna trenera i dva liječnika. U Ateni je na 81 sportaša putovalo 30 članova stručnih timova, tri liječnika, sedam fizioterapeuta i šest članova misije. Uz predviđenih osamdesetak sportaša u HOO-u očekuju da će u Peking putovati još oko 120 osoba, sponzori i prateće osoblje koje će raditi u Hrvatskoj kući. Čak osamdeset posto troškova boravka sportske delegacije financijski će pokriti Međunarodni olimpijski odbor i BOCOG (Beijing Organizing Committee for the Games), što znači da HOO plaća prijevoz a troškovi smještaja i boravka u olimpijskom selu refundirat će te dvije organizacije.

---

Otkako su u Portugalu 2003. hrvatski rukometaši osvojili zlatnu medalju, od njih se uvijek očekuje neka od medalja, pa će tako biti i ove godine u Pekingu. Dapače, hrvatska rukometna reprezentacija u Peking dolazi kao aktualni olimpijski pobjednik iz Atene 2004. Zato je rukometaš Ivano Balić izabran da nosi hrvatsku zastavu na otvorenju Olimpijskih igara u Pekingu. U odnosu na Atenu, u hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji u Pekingu naći će se čak 10 igrača koji su osvojili zlatnu medalju prije četiri godine, među kojima je kompletna prva sedmorka - Venio Losert na golu, desno i lijevo krilo Goran Šprem i Mirza Džomba, te Blaženko Lacković, Ivano Balić i Petar Metličić na vanjskoj liniji.

Stolnotenisač Zoran Primorac i model Ariana KnegoIsti je i izbornik, Lino Červar. Balić je po izboru IHF-a, svjetske rukometne federacije, 2006. bio najbolji igrač na svijetu, a 2007. najbolji igrač Svjetskog prvenstva, ali je 31-godišnji Mirza Džomba na brojnim svjetskim i europskim prvenstvima biran za najbolje rukometno desno krilo na svijetu. Još prije deset godina, 1997., 1998. i 1999., igrao je s rukometnim klubom Badel Zagreb u finalu Lige prvaka i to ponovio 2002. kad je igrao za madžarski Fotex. Nakon Fotexa otišao je u Španjolsku, gdje je igrao za Ciudad Real, s kojima je 2005. igrao finale Lige prvaka, a 2006. iz šestog pokušaja napokon je i osvojio Ligu prvaka. Nakon tog uspjeha vratio se u Zagreb, iako je imao niz ponuda iz jakih europskih klubova a španjolsku veliku hacijendu zamijenio stanom u Zagrebu. Igrajući za reprezentaciju osvojio je zlato na SP-u u Portugalu 2003. i OI u Ateni 2004. kad je izabran u sedmorku prvenstva, te srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu 2005. u Tunisu. Da nema Balića, Džomba bi sigurno, barem 2006., bio izabran za najboljeg rukometaša na svijetu.

Stolnotenisač Zoran Primorac u Pekingu nastupit će šesti put na olimpijskim igrama, čime postaje apsolutni rekorder među hrvatskim sportašima. Trenutačno je 32. stolnotenisač na svjetskoj rang listi. Bit će mu ovo sigurno posljednje OI, koje jedva čeka jer će igrati u Kini, zemlji u kojoj je stolni tenis najmasovniji i najpopularniji sport, pa će stolnotenisači dobiti pažnju koju na prethodnim olimpijadama nisu mogli ni zamisliti. S njim će šesti put nastupiti i Belgijac Jean-Michel Saive (37), te Šveđanin Jörgen Persson (41). Primorac je 39-godišnjak koji je imao 19 godina kad je 1988. nastupio na Olimpijskim igrama u Seulu. Tada je osvojio i olimpijsku medalju, u paru s Ilieom Lupulescuom bio je drugi. To mu je dosad i jedina olimpijska medalja.

U to vrijeme, krajem 80-ih, Lupulescu i Primorac bili su jedan od najjačih svjetskih stolnoteniskih parova, na Europskom prvenstvu 1986. osvojili su broncu, 1988. srebro a 1990. zlato, a na Svjetskom prvenstvu 1987. srebro. Nakon raspada SFRJ i para Primorac - Lupulescu, Primorac pojedinačno najveći uspjeh postiže 1993. kad je na SP-u osvojio treće mjesto, dok je u parovima igrao s najboljim stolnotenisačem svijeta iz druge polovice 90-ih, Vladimirom Samsonovom, s kojim je na Svjetskom prvenstvu 1995. osvojio srebro a 1999. broncu. Osvojio je 2000. na EP-u srebrnu medalju, 2002. i 2005. brončanu, a 2001. bio peti na svjetskoj rang-listi. Zbog svih tih uspjeha nosio je hrvatsku zastavu na otvaranju OI 2000. u Sydneyju. U klupskom natjecanju najveće uspjehe postigao je igrajući za Charleroi, belgijsku momčad koju trenira Hrvat Dubravko Škorić i gdje je proveo deset godina.

Nakon 1992. i OI u Barceloni, Hrvatska će prvi put imati natjecatelja u streljaštvu, u disciplini trap (gađanje letećih meta). BitVeslači Siniša i Nikša Skelin i model Mila Fabris će to 25-godišnji Josip Glasnović koji je sredinom srpnja prošle godine osvojio treće mjesto na EP-u u španjolskom mjestu Las Gabias i ispunio olimpijsku normu. Glasnović trenira na streljani Lukavec kraj Velike Gorice koju vodi bivši streljač Željko Vađić, koji je 1992. nastupio u Barceloni. Iako Glasnović nije sportska zvijezda, od njega se, prema dosadašnjim rezultatima, može očekivati medalja. Streljaštvom se počeo baviti prije deset godina, kao 15-godišnjak, a već dvije godine poslije na juniorskom EP-u osvojio brončanu medalju u parnom trapu (s dvije leteće mete).

Već 2001. ekipno je osvojio srebrnu medalju na juniorskom svjetskom prvenstvu u disciplini trap, a 2002. ponovno ekipnu srebrnu medalju na Europskom prvenstvu u trapu i parnom trapu. Prelazak u seniore nije bio loš: na Svjetskom prvenstvu u Italiji 2005. osvojio je treće mjesto, uz spomenuto treće mjesto prošle godine osvojio je i ekipno drugo mjesto, a ove godine četvrto mjesto na Svjetskom kupu u Pekingu. U Peking će Glasnović putovati s dvije godine starijim bratom Antom, koji mu je trener, a bio je u hrvatskoj reprezentaciji koja je osvajala spomenute ekipne medalje. Anti Glasnoviću malo je nedostajalo da i sam ostvari normu za Peking, ali nije uspio. Da je njihov uspjeh rezultat obiteljske upornosti, dokazuje i to što je obitelj Glasnović 2000. osnovala streljačko društvo “Glasnović” u kojem treniraju i očito postižu dobre rezultate.

Na Olimpijskim igrama u Pekingu za Hrvatsku će nastupiti dva boksača, Marijo Šivolija-Jelica i 26-godišnji Marko Tomasovićo koji je u veljači na kvalifikacijskom turniru u Italiji osvojio drugo mjesto i ispunio olimpijsku normu u superteškoj kategoriji. Od brojnih boksača kandidata za Olimpijske igre najmanje se vjerovalo u Tomasovića, ali on je uspio, a mnogi drugi nisu. Time je postao prvi hrvatski superteškaš koji će nastupiti na Olimpijskim igrama i drugi splitski boksač. Iako je visok 185 cm a težak 98 kg, Tomasović je iznimno brz i okretan boksač, zahvaljujući tome što se bavio raznim sportovima. U djetinjstvu je igrao nogomet i košarku, boksati je počeo s 14 godina, a bavio se i kickboxingom.

Streljaštvo-Josip i Ante Glasnović i model Tea MatanovićOd 2003. do 2006. bio je prvak države u full contactu, 2005. i 2006. prvak Europe u full contactu, a 2007. osvojio je drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu u full contactu. Postao je 2006. i prvak Hrvatske u superteškoj kategoriji. Na olimpijadi u Pekingu u superteškoj kategoriji nastupit će samo 16 boksača, što znači da se sa samo dvije pobjede dolazi do medalje. Međutim, u hrvatskom boksačkom savezu puno je problema, a za Tomasovića je najveći to što je jedan od dvojice njegovih trenera, Ante Matas, izostavljen s popisa putnika za Peking. “Ja, koji najbolje poznajem sportaša i koji sam ga doveo do ovog rezultata, te mukotrpno radio sve ove godine s njim, izostavljen sam s popisa ljudi koji će ga vodit u Pekingu. Tragedija!”, rekao je Matas koji vjeruje da Tomasović može osvojiti medalju u Pekingu.

Uz Sanju Jovanović i Duju Draganju, od kojih se očekuju medalje u Pekingu (Draganja je već u Ateni prije četiri godine osvojio srebrnu medalju na 50 metara slobodno), kandidat za medalju je i 19-godišnji Mario Todorović, koji će u Pekingu nastupiti na 100 metara delfin i u štafeti 4 x 100 mješovito. Ovaj Korčulanin rođen u Dubrovniku u godinu dana nevjerojatno je napredovao i tko zna koliko može biti brz u Pekingu.

Počeo je profesionalno plivati sa 10 godina, kad je imao 12, objasnili su mu da je toliko talentiran da bi trebao razmisliti o karijeri plivača, a kad je završio osnovnu školu, preselio se u Zagreb, više zbog dobrih plivačkih uvjeta, manje zbog srednje škole. U Zagrebu mu je trener postao Pero Kuterovac. I dok je u Korčuli plivao i slobodnim stilom, i leđno, i leptirovim stilom, u Zagrebu se posvetio plivanju slobodnim i leptirovim stilom.

Prije dvije godine na Europskom juniorskom prvenstvu u Palma de Mallorci osvojio je srebrnu medalju na 50 i 100 metara leptir, a lani je na Svjetskom prvenstvu isplivao B normu za nastup u Pekingu. Krajem prošle godine, na Europskom seniorskom prvenstvu u Debrecenu, Todorović je plivao u tri finala, 50 i 100 metara leptir te u štafeti 4 x 50 metara. Sa svakom novom utrkom Todorović je rušio osobne rekorde.

Nastavilo se to i ove godine, kad je na Europskom prvenstvu u Eindhovenu plivao osobni rekord na 100 metara leptir 52,63 te na 50 metara leptir 23,66, kad je bio četvrti u finalu i ostvario A normu za Peking. Za utjehu, osvojio je medalju, srebrnu, sa štafetom na 4 x 100 metara plivajući s Kožuljem, Draganjom i Roguljem, kad su srušili hrvatski rekord. Taj napredak iznenadio je i njegova trenera Peru Kuterovca, kao i samog Todorovića, te se sad očekuje da Todorović bude još brži u Pekingu.

Veslači Nikša i Siniša Skelin pokušat će u Pekingu ostvariti nevjerojatan uspjeh - da na trećoj olimpijadi zaredom osvojePlivač Mario Todorović i model Una Barković medalju. Prije osam godina u Sydneyju su osvojili brončanu medalju u osmercu. Osmerac se nakom te olimpijade raspao i braća Skelin nastavili su nastupati kao dvojac bez kormilara i u Ateni, prije četiri godine, osvojili srebrnu medalju. Nikša Skelin ima 30 godina, Siniša Skelin 34, a kako su iz Splita, visoki i jaki, nije čudno što se Siniša prvo bavio košarkom. S 14 godina prebacio se na veslanje, u koje je tri godine poslije privukao i brata Nikšu. Siniša je već 1996. nastupio na Olimpijskim igrama u Atlanti u četvercu bez kormilara, dok je Nikša samostalno veslao u skifu.

Spojili su se 1999. u osmercu, a 2002. počeli veslati u dvojcu bez kormilara i odmah osvojili brončanu medalju na SP-u. Dvije godine poslije na Olimpijskim igrama osvojili su srebrnu medalju, nakon čega su objavili knjigu “Veslanje s braćom Skelin”, s objašnjenjem kako postati dobar veslač poput njih dvojice. Siniša je više pisao, a Nikša više fotografirao pa je te godine održao i prvu izložbu umjetničkih sportskih fotografija. Ipak, veslanje ih i dalje najviše zanima i ovogodišnji rezultati braće Skelin ponovno su odlični - prije dva mjeseca pobijedili su na Svjetskom kupu u Münchenu.