Moćni Teheran-Iranski predsjednik Ahmedinedžad i ministar obrane Mustafa NadžarZanimljiv lanac događaja posljednjih je dana pokazao kako se globalizirala međunarodna politika, te kako slijed događaja na jednoj točki globusa može bitno utjecati na događaje na sasvim drugoj točki, ali istodobno i na globalne odnose velikih sila. Također pokazao je i kako jedna propagandna glupost može značajno utjecati na političke događaje, prilično nepovoljno po one koji su je uradili.

Slijed događaja počeo je prošlog mjeseca kada je Izrael izveo velike zračne manevre nad istočnim Sredozemljem. U njima je sudjelovalo više od stotinu izraelskih borbenih aviona, a vidjelo se da je riječ o vježbanju dalekometnog napada jer su sudjelovali i avioni za opskrbu lovaca gorivom u zraku. Vojni analitičari diljem svijeta zaključili su da je ovo bio pokus kako bi izraelski avioni djelovali u slučaju da dobiju naređenje da napadnu nuklearna postrojenja u Iranu. I neki izraelski vojni izvori potvrdili su da je riječ upravo o takvoj vježbi.

Procijenjeno je da vježba nije napravljena samo zato da bi se ispitale sposobnosti izraelskih vojnih planera i pilota, jer to zapravo i nije bilo potrebno budući da je nedavni napad na jedno sirijsko nuklearno postrojenje pokazao njihovu osposobljenost i efikasnost. Vježba je napravljena više kao upozorenje Iranu da tamošnje vodstvo shvati na što je Izrael spreman nastave li s vojnim nuklearnim programom. Uz to, bilo je to i upozorenje američkoj vladi da je Izrael spreman na samostalnu akciju uništavanja iranskih nuklearnih postrojenja ako Sjedinjene Države ne budu sposobne spriječiti daljnji nastavak iranskog nuklearnog programa bilo diplomatskim, bilo vojnim sredstvima.

Nakon izraelskih vojnih manevara, američki vojni analitičari procijenili su da se povećala mogućnost rata s Iranom sa 20 na 30 posto. Da i u SAD procjenjuju da se ratna mogućnost povećava vidjelo se po još jednoj vojnoj vježbi. Američka mornarica i zrakoplovstvo angažirali su se posljednjih dana u petodnevnoj vježbi u Perzijskom zaljevu zaštite tankera koji tamo plove. Oni prevoze 40 posto svjetskih potreba nafte, a svako zatvaranje Perzijskog zaljeva vojnim sredstvima predstavljalo bi udarac svjetskoj privredi. Iran je već najavljivao da će u slučaju bilo kakvog napada na njega, vojnim sredstvima onemogućiti plovidbu Perzijskim zaljevom u prvom redu prolaz kroz tjesnac Hormuz, gdje Iran može vrlo lako napasti brodove. Zato je američka vojska organizirala manevre da isproba metode i procedure zaštite slobodne plovidbe Hormuzom.

Potom je uslijedio još jedan značajan događaj. U srijedu 9. srpnja Iran je napravio vojnu demonstraciju, organizirao jeIranske propagandne službe osramotile su se kad se otkrilo da su u javnost pustile fotografiju na kojoj su digitalno dodale još jednu raketu pri polijetanju; međutim, fotografija je svjedno zabrinula Amerikance, jer su zaključili da demonstrira odlučnost Iranaca da doista i upotrijebe svoje projektile javnu vježbu svojih raketnih snaga. Objavljeno je da su raketne snage Iranske revolucionarne garde ispalile nekoliko dalekometnih raketa Shahab-3 koje mogu gađati ciljeve u Izraelu, te američke baze i ciljeve u dometu 2000 kilometara. To znači da Iran može izvršiti napad i na američke snage u Iraku, u zemljama uz obale Perzijskog zaljeva, te u Turskoj, gdje SAD ima značajne baze, ali i na američku flotu u širem području Perzijskog i Omanskog zaljeva. Ove rakete, tvrde neki iranski izvori, dosižu ciljeve sve do južne Grčke i europskog dijela Turske. Iz iranskih krugova poručeno je da Iran razvija rakete još većeg dometa, koje bi mogle gađati ciljeve udaljene i nekoliko tisuća kilometara, dakle i dublje u Europi. Te rakete postaju opasno oružje ako Iran uspije razviti nuklearno oružje, te ih oboruža nuklearnim bojevim glavama.

Iranska demonstracija sile odmah je izazvala reakcije. Neki izraelski vojni stručnjaci izjavili su da je bila namijenjena prvenstveno iranskoj javnosti, kako bi se uvjerila da Iran ima snaga da se zaštiti. Tek u manjoj mjeri - po tim tvrdnjama - iranska je demonstracija bila poruka Sjedinjenim Državama i Izraelu, jer to ispaljivanje raketa nije pokazalo ništa novog. Odavno se zna kakve rakete ima Iran. Još 1998. godine napravljena je slična demonstracija njihova ispaljivanja, pa je tada ustanovljeno da je riječ o raketama slabe preciznosti. I američka vojska, a i Izrael već odavno u svojim računicama ratnih rizika imaju ukalkuliran i taj iranski raketni rizik. Nakon ove demonstracije neki američki vojni analitičari dali su novu procjenu mogućnosti izbijanja rata s Iranom, te procijenili da ona sada raste na 40 posto.

No, američki ministar obrane Robert Gates malo je drukčije prokomentirao ovu iranski demonstraciju od izraelskih vojnih stručnjaka, pridavši joj nešto veću važnost. Po njegovu mišljenju ona govori o ratobornosti Irana, o njegovim dalekometnim agresivnim planovima, što opravdava i oštru američku politiku prema Iranu, i to ne samo vojne mjere koje se poduzimaju u neposrednom iranskom susjedstvu, nego i ono što se u vezi toga događa u Europi. Gates je, naime, naglasio da iranska raketna demonstracija pokazuje kako je opravdan američki projekt izgradnje antiraketnog raketnog štita u Europi, na čemu Sjedinjene Države već dulje vrijeme rade, posebno diplomatski, ali s polovičnim uspjehom. Upravo ovih dana je američka ministrica vanjskih poslova bila u Pragu, gdje je sa češkim ministrom vanjskih poslova Karelom Schwarzenbergom potpisala ugovor o izgradnji dijela tog antiraketnog sustava na tlu Češke.

Zračna vježba- Izraelski zrakoplovci vježbali su nad istočnim Mediteranom zračne napade i punjenje gorivom u zraku da bi pokazali kako su spremni za udar na objekte iranskog nuklearnog programaTime je Češka pristala da se u gorskom području južno od Praga sagradi radarski dio tog sustava. No, američka vlada ima velikih teškoća u pokušajima da poljsku vladu nagovori da prihvati da se na njezinu dijelu izgradi drugi dio sustava, da se u jugoistočnoj Poljskoj postave rakete koje bi obarale neprijateljske rakete. Condoleezza Rice nakon Praga posjetila je i Varšavu, ali u razgovorima s poljskim predstavnicima napretka oko antiraketnog štita nije bilo.

SAD tvrde da sustav grade zato da bi Europu i zapadni svijet zaštitile od dalekometnih raketa koje razvija Iran, pa stoga ova iranska demonstracija upravo pokazuje da je razvijanje tog sustava otvoreno. No, Rusija ne vjeruje američkim tvrdnjama da se taj sustav gradi zbog Irana, već da je stvarni cilj tog projekta neutraliziranje ruskih raketnih mogućnosti. Zato je ruski predsjednik Dmitrij Medvjedev, nakon što je Condoleezza Rice u Pragu potpisala sporazum, oštro najavio da će Rusija poduzeti protumjere. Gatesova izjava pokazuje da će SAD upravo zbog demonstracije Irana nastaviti s radom na tom projektu, a to će, kao što se vidi po Medvjedevljevoj izjavi, zaoštriti i tako sve lošije odnose SAD i Rusije. Eto, tako su prošlomjesečni izraelski manevri u istočnom Sredozemlju doveli slijedom događaja do daljnjeg kvarenja rusko-američkih donosa.

No, u ovoj priči o iranskoj raketnoj demonstraciji došlo je do neobičnog obrata uslijed kojeg je Iran doživio neugodan medijski debakl, jer je netko iz njegova propagandnog ogranka napravio veliku grešku. Ta greška značajno je ugrozila vjerodostojnost Irana kao vojne sile, ali je, začudo, predstavljala i udarac za iranskog najvećeg neprijatelja - Sjedinjene Države. I to pokazuje kako su u globaliziranom svijetu događaji povezani.

Kada je Iran u srijedu 9. srpnja slavodobitnički objavio vijest kako su njegove raketne snage izvršile uspješan pokus s ispaljivanjem više dalekometnih raketa, zaintrigirao je medije diljem svijeta, pa su mnogi svjetski listovi objavili na naslovnim stranicama fotografije ispaljivanja raketa. Puno je objavljivana fotografija, koju je distribuirala francuska novinska agencija Agence France Press - AFP, na kojoj se vide četiri rakete kako simultano lete prema nebu, svaka od njih ostavljajući trag dima, te dižući prašinu na iranskom pustinjskom poligonu. No, neki pažljivi bloggeri ustanovili su da je netko manipulirao fotografijama. Naime, zamijetili su da su dva dimna traga raketa sasvim identična, kao što su identična i dva oblaka prašine koju su rakete podigle. Bilo je očito da je netko na fotografiji duplirao image raketa u letu i podignute prašine, kako bi slika izgledala impresivnije.

Nakon što je ta konstatacija objavljena na internetu postavljen je upit francuskoj novinskoj agenciji o autentičnosti i izvoruRichard Graber, američki ambasador, s lokalnim čelnicima područja Češke na kojem će se postaviti instalacije raketnog štita fotografije, a iz agencije su javili da su fotografiju preuzeli od iranske agencije Sepah, koja djeluje u sklopu Iranske revolucionarne garde. Uočivši i sami da je fotografija očito manipulirana, vjerojatno kompjuterskim programom Photoshop, AFP je fotografiju povukao, a uskoro ju je povukla sa svojeg web-sitea i agencija Sepah. Ubrzo nakon toga je agencija Sepah objavila drugu, originalnu verziju te fotografije. Tu je fotografiju potom i AFP distribuirao svojim klijentima.

Iranski zapovjednici željeli su da ispaljivanje raketa bude spektakularno, pa je odlučeno da sve rakete polete istodobno. No, jedna se nije aktivirala, te je ostala na poligonu. Tako se na originalnoj fotografiji vidi kako su od četiri rakete lansirane samo tri. Očito se ta fotografija nekom od iranskih propagandnih šefova nije činila dovoljno dramatičnom, pa je donesena odluka da se na fotografiji upotrijebi Photoshop kako bi izgledalo kako su sve četiri rakete poletjele. Manipulacija je uočena i pretvorilo se to u blamažu. To je imalo nastavak i u dodatnoj medijskoj neugodnosti. Sljedećeg dana, naime, Iran je službeno objavio da je napravio još jedan test lansiranja raketa iz čega se moglo zaključiti da ih je lansirano nekoliko.

No, na to se javilo američko ministarstvo obrane, demantirajući iransku tvrdnju da je u četvrtak ponovljena ista stvar kakva je izvedena u srijedu. Po američkim tvrdnjama Iranska je revolucionarna garda tijekom testa ispalila sedam raketa različitih tipova. Po američkim tvrdnjama, većina tih raketa bila je manjeg dometa, a samo jedna raketa bila je tipa Shahab-3 većeg dometa. No, po istim američkim tvrdnjama i ta raketa nije dosegnula krajnji domet od 1800 kilometara. Domet koji je postigla znatno je manji od onog koji bi trebala imati ako bi se njome željelo gađati ciljeve u Izraelu. Isti američki izvori tvrde da je u četvrtak ispaljena samo jedna raketa, a to je vjerojatno bila ona koja je zbog kvara ili nekog drugog razloga ostala u srijedu na poligonu neispaljena.

Po ovim američkim tvrdnjama, iranska raketna demonstracija ipak je bila samo demonstracija, te se ne može smatrati novom većom prijetnjom. Same rakete manje zabrinjavaju američke vojne planere od činjenice da iranski zapovjednici pokazuju volju da ih upotrijebe.

DMITRIJ MEDVJEDEV, ruski predsjednik, protivi se postavljanju američkog raketnog u Poljsku i ČeškuNo, nije sve završilo samo na toj konstataciji o nespremnosti iranskih raketnih snaga i gluposti iranske propagandne mašinerije, nego se to odrazilo na pitanje izgradnje antiraketnog štita u Europi. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, ne spominjući nigdje iranski neuspješni blef s manipuliranom fotografijom, obznanio je da sve što se događalo posljednjih dana govori da Iran uopće nije u stanju ugroziti svojim raketama Europu, pa je američki antiraketni štit u Poljskoj i Češkoj nepotreban, što govori da ga Amerikanci postavljaju ne zbog Irana, nego zbog ruskih raketa.

Odgovorio mu je američki ministar obrane Gates rekavši: “Ovaj test nas upozorava da će Iranci za 10 ili 20 godina imati rakete mnogo većeg dometa.”

Ipak, Gatesovi argumenti bili bi jači da je iranski pokus bio uvjerljiviji, te da ga nisu željeli uljepšati manipuliranom fotografijom.

Iranski raketni testIranske propagandne službe osramotile su se kad se otkrilo da su u javnost pustile fotografiju na kojoj su digitalno dodale još jednu raketu pri polijetanju; međutim, fotografija je svjedno zabrinula Amerikance, jer su zaključili da demonstrira odlučnost Iranaca da doista i upotrijebe svoje projektile