Pismo koje je učvrstilo Bandića

Pismo 26 javnih osoba protiv Milana Bandića neće izazvati nikakve posljedice unutar SDP-a, a Bandić će ostati kandidat te stranke za gradonačelnika na izborima 2009.

Zoran Milanović ne može se odreći Bandića jer je njegova kandidatura na lokalnim izborima 2009. jedini način da SDP zadrži Zagreb Zoran Milanović i njegovi istomišljenici u SDP-u nisu baš impresionirani pismom 26 javnih osoba koje zahtijevaju smjenu zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Izuzme li se medijsko napuhavanje, proglašavanje potpisnika “lijevim intelektualcima” i “uglednicima” - iako su neki od njih osuđeni zbog financijskih malverzacija, a neki dokazani konfidenti stranih tajnih službi - unutar najjače opozicijske stranke neće biti nikakvih posljedica. Milanović će i nadalje voditi socijaldemokrate, a Bandić, gotovo sigurno, i na izborima u svibnju 2009. ostaje SDP-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba.

Upravo suprotno namjeri autora, zahtjevi koje su iznijeli, a ponajprije onaj o političkoj eliminaciji Bandića, zapravo su učvrstili veze stranačke središnjice i moćne zagrebačke organizacije. Dijelom i zahvaljujući povrijeđenoj taštini Milanovića koji sigurno ne voli čitati optužbe prema kojima je “zaglavio u moralnoj ambivalentnosti” te “izdao socijaldemokratsku ideju”. Čak i kad se apstrahira ton pisma koji po argumentima podsjeća na Staljinove optužbe protiv Buharina i Zinovjeva, jasno je da nema te političke logike prema kojoj bi predsjednik SDP-a mogao ispuniti želje potpisnika. Posljednjih dana situacija se dodatno zakomplicirala jer je puštena neprovjerena vijest prema kojoj je Milanović inicirao pisanje tog pisma, a onda ustuknuo i odrekao se i potpisnika i njihovih teza.

Naravno, nije trebalo dugo čekati na reakciju. Vrlo blizak Milanovićev suradnik u nedjelju je kritizirao autore i za Nacional ispričao kako se razvijala situacija s tim pismom. Idejni začetnik je Dražen Lalić, nekadašnji splitski esdepeovac i predavač na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Ideje o pismu kojim bi se inzistiralo na raskidu s Bandićem prvi put Lalić je iznio prije pola godine. Nekoliko puta i s Milanovićem je neformalno razgovarao, ali nisu našli mnogo dodirnih točaka. Milanović nije najiskusniji političar, ali i njemu je brzo postalo jasno da je to popis želja, ali i - kako objašnjava njegov suradnik - ogromna Lalićeva želja za povratak u politiku.

Takvo što bilo je malo vjerojatno i prije posljednje afere. Lalić je u doba trećesiječanjske vlade imao priliku da se politički etablira, ali nije uspio, a potom se svojevoljno povukao. Jedno vrijeme predavao je na SDP-ovoj Političkoj akademiji, no i tu je doživio fijasko - polaznici su ga ocijenili kao najlošijeg predavača. Kad je umro Račan, Lalić se uključio u borbu za nasljednika i napisao govor Željke Antunović, kojim je ona pročitala na prijevremenoj izbornoj konvenciji. Bilo bi pretjerano zaključiti da je loš govor uzrok poraza Željke Antunović, ali toga dana uvjerljivo je trijumfirao Milanović. Godinu dana nakon što je preuzeo SDP njegovi sljedbenici, uz zamjetnu dozu omalovažavanja, kratko su komentirali zahtjeve Lalića i njegovih istomišljenika: “To nisu ideje nego idejetine. Samo nam treba da počnemo udovoljavati svakom takvom zahtjevu, osobito kad iza njih stoje nečije neispunjene ambicije.”

Naravno, ni druga strana nije htjela ostati dužna pa je uzvratila tezom o Milanovićevoj nedosljednosti. Tvrdi se da su SOCIOLOG Dražen Lalić inicirao je potpisivanje pisma protiv MIlana BandićaSDP-ovu čelniku ne samo bile poznate pripreme, nego je nekolicini potpisnika i najavio Bandićevu detronizaciju. To i nije nemoguće, jer između dvojice utjecajnih socijaldemokrata postoje goleme razlike. U svibnju i lipnju 2007. Bandić i njegovi ljudi pokušali su sve ne bi li spriječili Milanovića u pohodu na položaj Račanova nasljednika. Kad su pojedine zagrebačke organizacije podržale Milanovićevu kandidaturu, na iduće sjednice dolazili su Dušan Ljuština i drugi bandićevci te upozoravali lokalne esdepeovce da moraju podržati zagrebačkog gradonačelnika. Unatoč pritiscima Bandić je teško poražen, a uskoro su Milanovićevi saveznici u glavnom gradu postajali sve utjecajniji. Na neki način, Milanović se osvetio kad je na liste za parlamentarne izbore stavio samo nekoliko gradonačelnikovih ljudi, a zauzvrat je Bandić primjetno apstinirao u kampanji. Ipak, ni nakon poraza nije napao Milanovića, a prije svibanjske konvencije u privatnim razgovorima tvrdio je da nije vrijeme za promjenu predsjednika stranke.

Stoga je poprilično naivno očekivati Milanovićev napad na Bandića, manje zato što sukob ne očekuju ni na jednoj strani. Milanović je na izbornoj konvenciji pokušao promovirati vlastite suradnike, ali i Neven Mimica i Boris Šprem izgubili su s nekoliko puta manje glasova od Bandića. Puno je značajnije to što predsjednik SDP-a zna kako bi bez Bandića vjerojatno izgubio i Zagreb. Iako je u proteklih sedam godina protiv zagrebačkog gradonačelnika objavljen niz argumentiranih kritika, pa i dokaza o korupciji u kojoj su sudjelovali njegovi suradnici, on je i dalje uvjerljivo najveći kandidat za pobjedu na predstojećim lokalnim izborima. Posredno su to potvrdili i u HNS-u, gdje su njegovi žestoki kritičari, prema čijem istraživanju Bandić osvaja 37 posto glasova. U prilog mu ide i promjena izbornog zakonodavstva, kako zbog rejtinga na koji može računati, tako i doista slabih protivnika kao što su Jasen Mesić i Miroslav Rožić. Najavljena kandidatura Radimira Čačića možda može dinamizirati izbore u Zagrebu, ali HNS osvaja manje od sedam posto i nije realno očekivati da će Zagrepčani masovno podržati donedavnog varaždinskog župana. Osim toga, Čačić de facto radi u korist Bandića jer u slučaju takvog raspleta Milanović jednostavno mora poduprijeti SDP-ova gradonačelničkog kandidata.

Suzana Jašić odbila je potpisati pismo protiv Bandića, a onda se iznenadila kad je u medijima ugledala svoje ime na popisu potpisnika Unatoč bitnim razlikama, političke okolnosti sve više spajaju Milanovića i Bandića. HSS je u posljednje vrijeme, bez ikakva stvarnog povoda, razvrgnuo nekoliko dugogodišnjih koalicija sa socijaldemokratima i sada se i na lokalnim razinama udružuje s HDZ-om. Ni drugi pokazatelji nisu povoljni za SDP. Sva relevantnan istraživanja pokazuju da najveće šanse na gradonačelničkim izborima u Splitu ima poduzetnik Željko Kerum, iako je Milanoviću iznimno važno da pobijedi Ranko Ostojić. U Osijeku također nemaju šansi, a to znači da preostaju Rijeka, Primorje, nekoliko srednje velikih gradova i, eventualno, dio županija u sjeverozapadnoj i središnjoj Hrvatskoj.

Bez zadržavanja vlasti u Zagrebu takav bi rasplet značio poraz, a to bi otvorilo i pitanje treba li Milanović voditi SDP do parlamentarnih izbora 2011. Njegov je položaj zasad neupitan, ali i na svibanjskoj konvenciji jasno se vidjelo da unutar SDP-a postoji solidna opozicija, istina, bez predvodnika koji bi artikulirao njene stavove.

Zbog svega toga Milanović neće napasti Bandića, a posebno ne na temelju nekakvih pisama. U proteklih 12 mjeseci ispipao je snagu zagrebačkog gradonačelnika, u dobroj mjeri ga spriječio da samovoljno odlučuje o svemu, ali zasad je to sve. Ne dogodi li se kakav dramatičan obrat, najkasnije do Božića, SDP će potvrditi Bandićevu kandidaturu i krenuti u bitku za Zagreb.

Pismo protiv Bandića distribuirale su B.a.b.e.Otvoreno pismo javnih osoba iz Zagreba rukovodstvu SDP-a, u kojem prozivaju gradonačelnika Zagreba Milana Sanja Sarnavka, šefica udruge B.a.B.e., jedna je od potpisnica pismaBandića, potpisalo je 26 intelektualaca i javnih osoba. Međutim, mnoge istaknute javne osobe i intelektualci, koji su više puta javno izražavali svoje negodovanje načinom na koji se upravlja Zagrebom te kritizirali Bandića, odbili su potpisati to pismo čiji je inicijator Dražen Lalić, sociolog, politolog i profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Među uglednim osobama koje su pismo dobile, ali ga nisu potpisale, jesu i Ivo Banac, Ivan Zvonimir Čičak, Vjeran Zuppa, Vili Matula, Mani Gotovac, Jelena Berković te niz čelnika nevladinih udruga. Čelnica udruge za ženska ljudska prava B.a.B.e. Sanja Sarnavka, kao i sociologinja i aktivistica udruge B.a.B.e. Suzana Kunac, potpisale su peticiju.

To je njihovo pravo, no problem nastaje kad se zna da je Suzana Kunac sa svoje e-mail adrese 27. lipnja pismo proslijedila i čelnicima i aktivistima drugih civilnih udruga uz, među ostalim, slijedeći tekst: “Molimo te da pročitaš ovo pismo i da najkasnije do slijedećega utorka putem elektroničke pošte (odgovarajući na ovaj e-mail) izraziš jesi li spremna biti njegova potpisnica.” Mail je upućen Barbari Blasin, umjetničkoj fotografkinji, Jeleni Berković, novinarki i urednici Radija 101, Vesni Teršelič iz udruge Documenta, Vesni Kesić iz Ženske mreže, Toniju Vidanu, čelniku Zelene akcije, Sandri Benčić i Gordanu Bosancu iz Centra za mirovne studije te Suzani Jašić, čelnici Gonga. Nitko osim Barbare Blasin nije potpisao pismo, svatko iz svojih razloga. Dražen Lalić, inicijator pisma, rekao nam je da je on Suzanu Kunac, s kojom je znanstveno surađivao i objavljivao radove, zamolio da pismo proslijedi civilnim udrugama jer on nije mogao sve sam poslati. No zanimljivo je da Suzana Kunac mail nije poslala i dvjema vrlo važnim i utjecajnim aktivisticama - Nevi Tölle iz Autonomne ženske kuće i Bojani Genov iz Ženske mreže Hrvatska.

Smije li aktivistica jedne nevladine udruge u svoje ili u ime te udruge slati pismo koje se direktno miješa u unutarnje stvari jedne političke stranke? Možda bi to i bilo legitimno, kad ne bi bilo poznato da je udruga B.a.B.e. u dužem konfliktu s upravom Grada Zagreba oko financijskih pitanja. Poznato je da je udruga B.a.B.e. bila vrlo nezadovoljna financijskim sredstvima što ih je dobivala od Grada. Prošle godine B.a.B.e. su na temelju natječaja za predlaganje programa i projekata socijalnog značenje tražile 174.000 kuna, a odobreno im je 50 tisuća. I 2006. odobreno im je 50 tisuća, dok su one tražile 104.000, a 2005. tražile su 150 tisuća kuna, a odobreno im je također “samo” 50 tisuća.

No udruga B.a.B.e od Grada Zagreba dobila je na upotrebu vrijedan gradski prostor na 164 kvadrata u Ilici 16 na 1. katu, u samom središtu Zagreba, za mjesečnu naknadu od 823, 95 kuna. Ugovor je potpisan 12. siječnja 2007. na godinu dana, a produženje ugovora je, potvrđuju iz Poglavarstva, u tijeku. Nezadovoljstvo financijama koje im Grad donira Sanja Sarnavka izrazila je i svojom već slavnom izrekom, nominiranom za “naj ljigu” godine Radija 101: “I onda ispada da sam ja rekla da neću Bandića zato jer nam on nije ovisan, a Šostar mi daje 50 hiljada kuna. Jebote, stvarno sam kurva. Jeftina! Babe na koljenima pred Šostarom. Da, pušit ću mu, mislim ono, za 50 hiljada kuna. E, pa baš me briga... Molim vas, nemojte to pustiti.”

No, za razliku od B.a.B.a. kojima je pismo protiv Bandića očito došlo kao naručeno, čelnici i aktivisti drugih nevladinih udruga ogradili su se od njega, i to uglavnom zato što smatraju da su za “obračun” s gradskom politikom i njenim glavnim akterima potrebne drukčije metode.

Toni Vidan iz Zelene akcije smatra da je dobro da se intelektualnci uključuju u javni dijalog, ali kaže: “Nekako mi se učinilo, budući da sam putem organizacije javno vrlo aktivan i kontinuirano kritiziramo gradsku upravu zbog niza propusta, to mi se čini dovoljnim angažmanom. Osim toga, pismo sam doživio manje formalno nego da su mi se javili inicijatori tog pisma. Budući da sam ga dobio preko udruge B.a.B.e., iz tog pisma nisam mogao shvatiti tko je u inicijativnoj grupi.” Sandra Benčić iz Centra za mirovne studije, koja također nije potpisala pismo, smatra da stranke treba kažnjavati na izborima. “Kad budem htjela utjecati na nečiju stranačku politiku. ili ću se učlaniti u tu stranku ili ću biti nečija savjetnica.”

Čičak nije potpisao pismo jer svoje stavove izražava u kolumniNi bivši predsjednik HHO-a Ivan Zvonimir Čičak nije htio potpisati pismo, o čemu se javno izjasnio u svojoj kolumni u Jutarnjem listu u subotu 11. srpnja: “Kad su mi nudili da potpišem pismo o kojem se više govorilo prije objavljivanja nego nakon njega, glatko sam odbio jer ne sudjelujem ni u čemu što je parapolitika.” U telefonskom razgovoru Čičak je za Nacional rekao kako mu je poznato da ima još uglednih ljudi koji nisu htjeli potpisati pismo. Da se broj onih koji nisu htjeli potpisati pismo vrti oko 20-ak, potvrdio je i Vjeran Zuppa, ugledni dramaturg: “Dobio sam pismo, a razlog zbog kojeg ga nisam potpisao vrlo je jednostavan: bez obzira na sadržaj pisma, ne potpisujem ni jedan tekst koji potpisuje Denis Kuljiš.

Kuljiš je u svojoj kolumni rekao da su oni koji se vade na njega grebatori u Gradskom poglavarstvu. To je zabavna objeda jer implicira da, tko se s njima ne potpiše, odmah je lopov. Niz ozbiljnih ljudi kojima je to pismo došlo nisu se mogli nositi ili s načinom izvedbe i sadržajem tog pisma ili s time što ga je potpisao Denis Kuljiš. On svojim potpisom obezvređuje to pismo. Ne mogu vam reći tko su druge osobe koje nisu potpisale pismo jer bi se to kosilo s mojim principima, ali mogu reći da među njima ima sigurno dvadesetak vrlo zanimljivih ljudi različitih profesija. To su velikim brojem vrlo ugledni sveučilišni profesori, intelektualci koji pismo uglavnom nisu potpisali jer im se u svom zadnjem obliku nije svidjelo.” U svojoj kolumni u Globusu od 11. srpnja Kuljiš je i sam konstatirao: “Čuo sam poslije da je puno ljudi iz ‘civilnog sektora’ odustalo od potpisivanja zbog moje malenkosti, iako mislim da sam im bio samo izlika.”

Poznati aktivist inicijative Pravo na grad i glumac Vili Matula ima pak svoje razloge zašto nije potpisao: “Dobio sam to pismo i nisam ga potpisao iako nisam simpatizer ni SDP-a ni Milanovića. Mi smo vrlo otvoreno rekli što mislimo o Milanoviću, da je oklijevalo gore od Račana. O Bandiću sam pak rekao što mislim u inicijativi Pravo na grad. Mi smo svoj stav vrlo jasno i na vrijeme izrekli. Ne mislim da je rješenje da se umjesto Bandića stavi netko finiji, tko će opet nastaviti provoditi sve te interese, samo se malo umiti pred javnošću. Treba se sukobiti s hobotnicama i korupcijom, jer svi vide svoje interese koji nisu i javni interesi. Profesora Lalića cijenim, ali ne zanima nas stranačka inicijativa. Mislim da ima konkretnijih i jasnijih načina da se reagira. Mi smo i prvi put skupili 5000 potpisa građana i skupit ćemo ih opet.”

Bivši predsjednik HHO-a Žarko Puhovski nije primio pismo, ali ni da jest, veli, ne bi ga potpisao, i to iz tri razloga. “Prvi razlog je Denis Kuljiš, drugi to što mislim da se netko tko javno piše ne bi trebao potpisivati pod tuđe tekstove, a treći zato što mislim da pismo nije dobro napisano”, rekao je.

'To nije moj referentni krug'Pismo je dobio i čelni čovjek Hrvatskog helsinškog odbora Ivo Banac, koji je rekao da nije potpisao. “To mi je pismo ponuđeno na potpis, ali ja ga nisam potpisao jer je napisano u kontekstu kojem ja ne pripadam. Ja nisam ljevičarski intelektualac i to nije moj referentni krug. Osim toga, ne polazim od pretpostavke da postoje rješenja koja a priori nudi SDP. Drugim riječima, to pismo polazi od pretpostavke da će se u ovoj zemlji nešto promijeniti na temelju rješenja koje SDP nudi unaprijed. A to ne može unaprijed biti tako. Nitko u sadašnjoj situaciji nema čarobni štapić. Svatko nudi rješenja i na osnovi toga biramo ona najbolja”, izjavio je Banac.

'Promašeno pismo'"Pismo baš i nije imalo velik odjek u javnosti, a čini se da neće nimalo utjecati ni na politički život zemlje. I sadržaj i adresa promašeni su zato što pismo nije zahvatilo dubinske promašaje u sadašnjem djelovanju SDP-a", napisao je u svojoj kolumni u Jutarnjem listu Ivan Zvonimir Čičak, koji je odbio potpisati.

'Mi smo svoj cilj postigli'Inicijator pisma, sociolog Dražen Lalić, kaže: “Mi smo svoj cilj postigli. Htjeli smo prikupiti 30-ak potpisa. No moram reći i da se velika većina kontaktiranih koji nisu potpisali pismo slaže s njegovim sadržajem, ali ga nisu potpisali bilo iz oportunističkih, bilo iz osobnih razloga. No bitno je, i to želim naglasiti, to što u vezi s pismom ni ja ni itko od mojih suradnika koji su sa mnom radili na pripremi nismo kontaktirali ni s jednom osobom iz vodstva SDP-a, uključujući i neke ljude iz vodstva SDP-a koji su moji prijatelji. Primjerice, Ranko Ostojić, koji je moj prijatelj, a kojeg nisam vidio više od dva mjeseca. Ni jedan čovjek koji je radio na pripremi pisma nije imao kontakt ni s kim iz SDP-a jer smo htjeli da se za pismo dozna tek nakon što bude objavljeno.”

Vezane vijesti

Vlast nije nenarodna već demokratska

U Hrvatskoj nikada na vlasti nije bila nenarodna vlast, ma kako loša bila, već uvijek demokratska vlast koja ima izbornu legitimaciju, izjavio je na… Više