Slobodan Ljubičić, predsjednik uprave Zagrebačkog holdinga, nije želio smijeniti odgovorne u Zagrebačkim cestama, iako je istraga dokazala brojne malverzacijeNacionalov izvor, vrlo blizak istrazi o događajima u Zagrebačkim cestama, ovih je dana ispričao kako dosad prikupljeni podaci daju naslutiti da bi istraga mogla zahvatiti i Slobodana Ljubičića, prvog čovjeka Zagrebačkog holdinga i najbližeg suradnika Milana Bandića. Na to ukazuje dosadašnji tijek istrage u “aferi Rađenović”, koju Uskok i policija provode profesionalno. Uhićeni su Nikola Presečki i Miodrag Šimunac, napadači na bivšeg direktora Zagrebačkih cesta. Premda njihovi odvjetnici tvrde da su Presečki i Šimunac nedužni, Nacionalov sugovornik tvrdi da u policiji imaju njihova pisana priznanja o premlaćivanju Rađenovića.

Nikola Presečki uhićen je na temelju prvog iskaza Miodraga Šimunca, koji je ovaj dao policiji bez prisustva odvjetnice. U tom je iskazu Šimunac priznao sudjelovanje u premlaćivanju, ispričao je tko mu je bio pomagač u napadu na Rađenovića te tko su bili posrednici između njih i nalogodavaca. Osim što je policiji ispričao da je Rađenovića prije napada pratio nekoliko tjedana, Šimunac je otkrio i mjesto na kojem je zakopao papir s imenima osoba koje je trebalo pretući. Međutim, prilikom davanja drugog iskaza, u prisutnosti odvjetnice, napadač Šimunac ponovio je samo detaljan opis napada, uz napomenu da im nije bila namjera ubiti već samo zaplašiti Rađenovića. Također, ostao je pri dijelu prvog iskaza u kojem priznaje da su on i Presečki izvršili napad. Navode o naručiteljima i posrednicima je porekao. Policija je dobila konačnu potvrdu da je Nikola Presečki sudjelovao u premlaćivanju donedavnog šefa Zagrebačkih cesta, nakon što ga je Rađenović prepoznao u policijskoj postaji.

Iako je pravno valjan samo iskaz dan u prisutnosti odvjetnika, policiju ništa ne sprečava da u istrazi ide tragom podataka koje im je osumnjičenik dao u prvom iskazu. Za početak, policija pokušava doći do papira s popisom osoba koje su Šimunac i Presečki trebali pretući po nalogu istog nalogodavca. Tako je počelo iskopavanje žardinjera i travnatih površina u Koranskoj ulici u Zagrebu, gdje je Šimunac, kako je sam priznao, zakopao "crnu listu".

Donedavni direktor Zagrebačkih cesta pozvao je Uskok u to poduzeće, nakon čega je 16. svibnja ove godine brutalno pretučen ispred zgrade u kojoj živi u Novom ZagrebuTo je kudikamo važniji dio čitave priče - nastavak istrage koji treba dovesti do nalogdavaca. Od prvog trenutka bilo je jasno da to nije nikakav huliganski obračun, nego organizirana akcija koja je Rađenovića trebala zastrašiti zbog pokretanja revizije unutar Zagrebačkih cesta i odluke o smjeni kompromitiranih kadrova u poduzeću. “Ova dvojica su izvršitelji, a sad smo blizu nalogodavaca. U interesu istrage ne smijem iznositi pojedinosti, ali upada u oči odbijanje nadležnih osoba u Gradu Zagrebu da srede stanje u Zagrebačkim cestama, i to nakon što je revizija otkrila brojne propuste. Najčudnije se ponašao Slobodan Ljubičić, koji nije htio smijeniti odgovorne. Ne kažem da je Ljubičić odgovoran, ali puno detalja upućuje upravo na to”, upozorava Nacionalov izvor.
Rađenovića su 16. svibnja, u petak ujutro, dva nemaskirana napadača - za koja se otkrilo da su Presečki i Šimunac - napala nešto poslije 8 sati, čim je izišao iz svog stana u Utrinama. Jedan ga je poprskao suzavcem, a drugi tukao metalnom šipkom po glavi. Rađenović se uspio sakriti među parkiranim automobilima i tako izbjegao još teže ozljede. Natučene glave završio je na neurokirurškom odjelu na Rebru, gdje su mu zašili ranu. Jednu je noć zadržan na promatranju zbog potresa mozga. Napad je doživio kao ozbiljan pokušaj ubojstva. To se dogodilo samo nekoliko dana nakon što je završio konzultacije s osobama koje je namjeravao postaviti na četiri mjesta koja on smatra ključnima unutar Zagrebačkih cesta. Htio je smijeniti četiri direktora i na njihova mjesta postaviti ljude izvan tvrtke. Njihova imena planirao je uskoro otkriti Bandiću i zatražiti odobrenje da ih imenuje. Na to se odlučio nakon polugodišnje frustracije zbivanjima u tvrtki koju je preuzeo početkom jeseni 2007.

Miodrag Šimunac priznao je da je zajedno s Nikolom Presečkim pretukao Igora RađenovićaČim je postao direktor Zagrebačkih cesta, Rađenović je počeo rušiti natječaje koji su mu bili sumnjivi. U vrlo kratkom vremenu detaljno je upoznao način funkcioniranja Zagrebačkih cesta. Šokiralo ga je ono što je pronašao u poslovnim knjigama, doznao je i da je samo prošle godine iz Zagrebačkih cesta doslovce ukraden raznovrsni građevinski materijal vrijedan čak 50 milijuna kuna.

Nakon samo nekoliko dana na položaju direktora Zagrebačkih cesta Rađenović je shvatio da u toj tvrtki od vrha do dna vlada korupcija, malverzacije golemih razmjera: proračun Zagrebačkih cesta iznosi 350 milijuna kuna, a već 5-6 godina u tvrtki vlada kaos u kojem nitko ne zna tko koga plaća, kakvi su cjenici i kako se biraju kooperanti. Negdje od 2003. Zagrebačke ceste imaju nekoliko stotina zaposlenih, obavljaju minimum poslova, a umjesto vlastitih kadrova angažiraju kooperante, i to češće nego što je potrebno. Manipulira se i količinama materijala za radove.

Zagrebačke ceste podružnica su Zagrebačkog holdinga koja se bavi upravljanjem, održavanjem i zaštitom javnih i nerazvrstanih cesta grada Zagreba, cestovnih objekata i opreme, održavanjem i izvedbom prometne signalizacije, semafora, proizvodnjom i ugradnjom asfaltne mase. Zimi organizira zimsku službu i održavanje cesta prohodnima. Radi djelotvornijeg održavanja prometnica grad je podijeljen na četiri nadcestarije, a u sustavu tvrtke postoje i specijalizirane jedinice: Signalizacija, Semafori, Mehanizacija i Asfaltna baza.

---

Nikola Presečki priveden je na temelju iskaza Miodraga Šimunca nakon čega ga je Rađenović prepoznao u policijiZa razliku od većine ostalih tvrtki, Zagrebačke ceste nemaju problema s tržištem. Kad Grad Zagreb raspisuje natječaj za izgradnju ili obnovu ceste u jednom dijelu grada, na tom se području mijenja i infrastruktura. Međutim, one tvrtke koje pobijede na natječajima za te poslove moraju posao asfaltiranja dati Zagrebačkim cestama. Posla u pravilu ima jako puno. Kad tvrtka ne može obaviti sve poslove, uzima podizvođače. Podizvođač daje ljude i strojeve, a Zagrebačke ceste materijal - šljunak, rubnjake, cijevi, asfalt.

Postoje standardi izvedbe radova kojih bi se tvrtke uključene u pojedine projekte trebale pridržavati. Zna se koliko u određenim situacijama trebaju biti debeli asfalt, nosivi sloj ceste ili kolnička konstrukcija i slično. Najčešće se događalo da se u takvim situacijama krade građevinski materijal, a višak odvozi u nepoznatom smjeru. To je dovodilo do velikih nelogičnosti. Asfalt bi ponekad iz čista mira propao u zemlju jer se štedilo preko mjere, odnosno kralo. U drugim situacijama navodilo bi se da su enormne količine asfalta potrošene na krpanje rupe na cesti široke jedva tri metra. Najčešće se unutar tvrtke nitko ne bi ni potrudio barem prividno “uskladiti” stanje u knjigama.

Događaj koji je inicirao sva kasnija zbivanja, zaključno s Rađenovićevim premlaćivanjem, dogodio se u listopadu 2007. U to vrijeme pojavilo se pismo prepuno optužbi protiv Rađenovića i on je zahtijevao da se o tom anonimnom dokumentu raspravi na sjednici uprave Zagrebačkog hodlinga. Kad je Ljubičić prijedlog odbio, tadašnji direktor Zagrebačkih cesta zatražio je reviziju u svojoj tvrtki. Nakon kraćeg natezanja prijedlog je prihvaćen i zadaću je preuzeo Kontrolni ured Grada Zagreba koji vodi Mirko Herak.

Ulaz ispred kojeg je pretučen RađenovićDvojica Herakovih inspektora danima su pregledavali poslovne knjige Zagrebačkih cesta i proljetos je sastavljeno reviziorsko izvješće, koje je manje-više potvrdilo Rađenovićeve optužbe dotadašnjeg poslovanja gradskog poduzeća. Iako su pregledali samo dio dokumentacije, shvatili su da su posrijedi goleme malverzacije. Najvažniji dio revizijskog izvještaja počinje rečenicom: “U najmanju ruku, poslovanje Zagrebačkih cesta vrlo je sumnjivo.” Rezultati rada inspektora Kontrolnog ureda predani su Bandiću, Ljubičiću i Rađenoviću. Argumenti su bili takvi da je Rađenović izvješće proslijedio Uskoku i potkraj travnja pokrenuta je istraga nad Zagrebačkim cestama. Za razliku od njega, Ljubičić je ostao pasivan.

Unatoč pisanim dokazima koji su upućivali na odgovornost Stipe Ćorića i Slobodana Gracina, Ljubičić ih nije htio smijeniti. Ćorić je tehnički direktor Zagrebačkih cesta, Gracin financijski direktor, a obojica su u sukobu s Rađenovićem otkako je preuzeo Zagrebačke ceste. Prema podacima iz Uskoka, protiv Gracina je napisana kaznena prijava, a veliki su izgledi da i Ćorić doživi istu sudbinu. Sudeći po riječima Nacionalova sugovornika bliskog istrazi, to odbijanje golema je Ljubičićeva pogreška. Da ih je privremeno maknuo na kakve savjetničke položaje, barem bi se djelomice distancirao od dvojice direktora koji su odgovorni za skandalozno poslovanje Zagrebačkih cesta. Umjesto toga, počinio je gaf koji je Uskokove istražitelje naveo da se pozabave i prvim čovjekom Zagrebačkog holdinga, kojega web-site Zavičajnog kluba Imoćana naziva “jedinim pravim gospodarom glavnog grada”.

Milan Bandić postavio je Igora Rađenovića na čelnu poziciju u Zagrebačkim cestamaSlobodan Ljubičić rodio se u Runovićima i u djetinjstvu je zbog bujne kose imao nadimak Žuti, koji je u međuvremenu zamijenjen s Kikaš. S Bandićem ga povezuje funkcija partijskog funkcionara u nekadašnjim općinama - 80-ih Ljubičić je bio dužnosnik Saveza komunista na Trnju, a Bandić na Peščenici. No tek posljednjih godina Tuđmanove vladavine postala je očita povezanost Hercegovca i Imoćana koji danas vladaju Zagrebom. Bandić je po Račanovj direktivi u Zagrebu osnivao SDP-ove ogranke, ali uvijek mu je blizu bio nenametljivi Ljubičić. Istina, nije mu bilo loše ni 90-ih, kad je kao vlasnik tvrtke Dinex90 MUP-u prodavao uniforme i motorole. Prema vlastitim tvrdnjama, još je 1991. zaradio prvi milijun njemačkih maraka. Kad je otkriveno da je vlasnik brojnih nekretnina, branio se da je sve to zaradio kao privatnik. A nedavno objavljen popis svega što posjeduje doista je impozantan: stanovi u Adžijinoj, na Jarunu i u Sopotu, zemljište na Pantovčaku, poslovni prostori i garaže u Središću i Dubravi.

Kad je SDP preuzeo Zagreb, Ljubičić je imenovan direktorom Robnih terminala. Odatle je kooptiran na položaj predsjednika uprave Zagrebačkog holdinga, mastodonta koji objedinjuje sva gradska poduzeća i ima 4 milijarde kuna temeljnog kapitala, a zapošljava 12.000 ljudi. Ideja o stvaranju golemog gradskog holdinga je Bandićeva - on je želio kopirati bečki primjer, no sve operativne poslove obavlja Ljubičić. Poslovni rezultati Holdinga nisu bajni, što je potvrdilo financijsko izvješće od 31. prosinca 2007. u kojem je navedeno da dugovi iznose 6 milijardi kuna. Ljubičić je taj izvještaj prokomentirao tek usput, obrazlažući da neovisno o dugovima Holding posluje dobro.

Idućih mjeseci poslovni rezultati Zagrebačkog holdinga mogli bi postati, ipak, sekundarni Ljubičićev problem. Puno veće neprilike stvara mu istraga u Zagrebačkim cestama, koja se zasad koncentrirala na Gracina i Ćorića. Ćorić je još potkraj travnja izjavio da je njegovim nadređenima bilo poznato sve što radi. Ljubičićevo odbijanje da smijeni Ćorića i Gracina u ovoj fazi istrage argument je na njegovu štetu. Ipak, nitko još o njemu ne govori kao o osumnjičeniku.

1. Iskaz bez odvjetnika - otkriva posrednikeMiodrag Šimunac, jedan od dvojice osumnjičenih za napad na Igora Rađenovića, policiji je nakon uhićenja dao iskaz u kojem je ispričao sve detalje tog kriminalnog slučaja. Otkrio je da je Rađenovića pratio tjednima te tko je bio posrednik između njega i nalogodavca. Otkrio je policiji da je materijalne dokaze i listu s imenima osoba koje je trebalo pretući zakopao u žardinjeri u Koranskoj ulici.

2. Iskaz uz odvjetnika - poriče dijelove prvogNakon što je potpisao punomoć odvjetnici, Miodrag Šimunac policiji je dao drugi iskaz. U njemu je Šimunac ponovio samo manji dio onoga što je rekao u prvom iskazu. Otkrio je da mu je pomagač bio Nikola Presečki, koji je nakon toga uhićen, ispričao je koje su oružje pritom koristili, ali je porekao bilo kakva saznanja o posrednicima i naručitelju tog brutalnog nedjela. Rekao je da je pratio sve dijelove istrage družeći se s novinarima u kafiću Van Gogh.

3. Rađenović prepoznaje PresečkogNa temelju drugog iskaza Miodraga Šimunca, policija je Nikolu Presečkog privela na prepoznavanje u policiju. Tijekom tog postupka, uobičajenog u kriminalističkoj obradi, Igor Rađenović prepoznao je Nikolu Presečkog kao napadača koji ga je pošpricao suzavcem. Iako je pravno valjan iskaz osumnjičenika dat u prisustvu odvjetnika, policija je u istrazi krenula tragom podataka koje joj je Šimunac dao u prvom iskazu. Zato su krenula iskopavanja travnatih površina u Koranskoj ulici u Zagrebu.

Što je prethodilo napadu na Rađenovića-Želio smijeniti četiri direktoraNapad na Igora Rađenovića dogodio se 16. svibnja ove godine, samo nekoliko dana nakon što je završio konzultacije s osobama koje je namjeravao postaviti na četiri mjesta koja on smatra ključnima unutar Zagrebačkih cesta. Htio je smijeniti četiri direktora i na njihova mjesta postaviti ljude izvan tvrtke. Njihova imena planirao je uskoro otkriti Bandiću i zatražiti odobrenje da ih imenuje. Na to se odlučio nakon polugodišnje frustracije zbivanjima u tvrtki koju je preuzeo početkom jeseni 2007.