Pomno konstruirani identitet kvazimističnog nadriliječnika samo je jedan od tri identiteta kojima se Radovan Karadžić služio u bijeguRadovan Karadžić, donedavno najtraženiji svjetski ratni zločinac, koji je prošlog tjedna uhićen u Beogradu, u 12-godišnjem skrivanju nijednom nije boravio u Hrvatskoj, niti su mu u Hrvatskoj izdani bilo kakvi dokumenti s lažnim imenima, doznao je Nacional iz izvora bliskih hrvatskim sigurnosnim službama. Zasad nije otkriven ni najmanji trag da je Karadžić, čak ni skriven lažnim identitetom Dragana Dabića, boravio u Okrugu Gornjem na otoku Čiovu.Mjerodavne službe u Hrvatskoj utvrdile su da Karadžić za taj boravak nije imao motiva te da bi dolaskom u Hrvatsku previše riskirao. Takav potez odudarao bi od njegova ponašanja kao bjegunca, koje je bilo pomno planirano, a suprotno je i njegovim psihološkim osobinama ne odveć hrabre osobe. Procjenjuje se da su i naknadni svjedoci Karadžićeva boravka na Čiovu vidjeli nekoga sličnog maskiranom Karadžiću, a ne i njemu samom.

Kao kad su se pojavljivale glasine da se i nekoć odbjegli hrvatski general Ante Gotovina skriva u Hrvatskoj. Te se dezinformacije mogu teško demantirati, ali zato mogu nanijeti štetu Hrvatskoj, što se tada i događalo. U Hrvatskoj se procjenjuje da bi takve glasine mogle biti služiti disperziji odgovornosti za Karadžićevo skrivanje. Slično se tumače i tvrdnje austrijskih novina Kronen Zeitung, koje se pozivaju na tamošnje policijske izvore i navode da je austrijska policija 4. svibnja 2007. pretražila jedan stan u Beču, u sklopu jednog ubojstva, gdje je zatečen muškarac sijede kose i brade, koji je kod sebe imao hrvatsku putovnicu na ime Petra Glumca. Da su to gluposti, potvrdio je i Petar Glumac osobno, nadriliječnik iz Banatskog Novog Sela, vrlo sličan Karadžiću u trenutku uhićenja, koji je imao pravo dobiti hrvatske dokumente. U Beču ga je policija ispitivala u vezi s nekim ubojstvom i demantirao je bilo kakvu vezu s Karadžićem. Onaj tko je to prodao austrijskim novinama austrijsku policiju prikazao je ili neozbiljnom, ili zlonamjernom.

Osim lažnog identiteta stručnjaka za alternativnu medicinu, Karadžić je imao još najmanje dva tajna identiteta, doznao je Nacional od obavještajnih izvora iz jedne od zemalja na području nekadašnje Jugoslavije. Imao je i lažni identitet svećenika Srpske pravoslavne crkve te asketsko-mističnog vjernika te crkve. Zahvaljujući lažnim identitetima često se skrivao u manastirima SPC-a u Srbiji, BiH, Crnoj Gori i Grčkoj. Haaško tužiteljstvo posljednjih godinu i pol imalo je precizne informacije o Karadžićevu kretanju. Te informacije dobilo je od hrvatskih sigurnosnih službi i Obavještajno-sigurnosne službe (OSA) iz BiH, a dio i od crnogorske tajne policije. Tako je doznalo da je Karadžić prije godinu i pol boravio u pravoslavnom duhovnom ishodištu asketsko-mističnog vjerništva - u Svetoj Gori na Atosu u srpskom pravoslavnom manastiru Hilandaru, opasanom debelim zidovima visokima 30 metara.

Među više od 2000 monaha i isposnika nalazio se prije godinu i pol i Karadžić, a u njegovoj blizini primijećeni su i pripadnici srbijanskih tajnih službi. Bio je to rijedak slučaj da je netko prekršio tradiciju atoške eksteritorijalnosti. Srbijanski špijuni ondje ga nisu tražili, nego su se brinuli da neki zalutali lovac na 5 milijuna dolara nagrade ne prekine "isposničku" meditaciju lažnog vjernika.

---

Almir Džuvo, šef bosanske tajne službe OSA, s Miroslavom LajčakomSigurnosne službe iz Hrvatske i BiH poslale su u Haag i informaciju da se Karadžić skrivao i u srpskom manastiru Mileševo gdje je pokopan Sveti Sava. Bosanske tajne službe poslale su u Haag informacije o Karadžićevu boravku u istočnoj Bosni, također pod paskom SPC-a - u manastirima Tamna, Ozren, Papraća i Lomnica. Znalo se i mjesto gdje je Karadžić prelazio iz Srbije u BiH - Rača kraj Šapca. Haaško tužiteljstvo znalo je i tko su Karadžićevi zaštitnici: Karadžića su štitili pripadnici srbijanske BIA-e, i to oni koji su u ratu bili u sastavu jedinica tzv. Crvenih beretki i Škorpiona.

Haaškom tužiteljstvu bila je čak dostavljena i informacija tko je krajem 90-ih Radovanu Karadžiću omogućio da u Rumi dobije lažni identitet Dragana Davida Dabića. Bio je to Slobodan Boca Medić, zloglasni zapovjednik paravojne jedinice Škorpioni. Škorpioni su postali svjetski poznati nakon što je tijekom suđenja Slobodanu Miloševiću u Haagu puštena videokaseta sa snimkom likvidacije šestorice muškaraca muslimana, od kojih su četvorica bila maloljetna, a ostala dva imala su oko 30 godina. Egzekucija se dogodila u srpnju 1995. nakon pada Srebrenice u mjestu Godinske Bare, nedaleko od Trnova. U međuvremenu je i Medić završio u zatvoru. Kažnjen je s 20 godina zatvora, koje služi u “sedmom paviljonu”, najstrožem dijelu zatvora u Sremskoj Mitrovici.

Što se tiče skrivanja Radovana Karadžića, crnogorska tajna policija u posljednje dvije godine prilično je intenzivno surađivala s Haaškim tužiteljstvom. Karadžić se i na području Crne Gore skrivao po pravoslavnim manastirima, a crnogorske vlasti te su informacije revno slale Haaškom tužiteljstvu. Crnogorski tjednik Monitor objavio je 2005. informaciju da se Karadžić skriva u manastiru Jovan Do između Nikšića i manastira Ostrog, jednog od najslavnijih manastira u Crnoj Gori. Potom je u proljeće 2007. Monitor objavio informaciju da se Karadžić skriva na Atosu, da je ondje stigao s američkom dozvolom uz pomoć ruskih tajnih agenata, te grčkih pravoslavnih popova.

Rade Bulatović, bivši šef srpske obavještajne službe BIANakon što su u posljednjih godinu i pol dana u Haaško tužiteljstvo pristigle brojne pouzdane informacije o kretanju Radovana Karadžića i njegovim zaštitnicima, 9. listopada 2007. organiziran je i prvi sastanak šefova obavještajnih službi iz zemalja bivše Jugoslavije s Carlom Del Ponte, tadašnjom glavnom haaškom tužiteljicom u Den Haagu. Sastanku su prisustvovali Almir Džuvo, ravnatelj Obavještajno-sigurnosne službe BiH (OSA), Rade Bulatović, direktor Sigurnosno-informativne agencije Srbije (BIA), te načelnik Službe državne sigurnosti Crne Gore Duško Marković. Poziv za sudjelovanje bio je poslan i ravnatelju SOA-e Tomislavu Karamarku, ali on je izostanak opravdao službenim putem u SAD.

Bilo je to prvi put da su se čelnici obavještajnih službi iz regije okupili na jednome mjestu i razmijenili dostupne informacije o haaškim bjeguncima Radovanu Karadžiću, Ratku Mladiću, Goranu Hadžiću i Stojanu Župljaninu. Istom prilikom susreli su se i ključni operativci koji rade za te agencije, kao i predstavnici MUP-a Republike Srpske. Nakon tog sastanka Carla Del Ponte izjavila je kako smatra da su u Srbiji na samo Mladić, nego i Hadžić i Župljanin, dok je za Karadžića vjerojatno samo to da je u regiji, što uključuje Srbiju, ali i Republiku Srpsku i Crnu Goru.

Petar Glumac, alternativac kojeg su austrijske vlasti pobrkale s KaradžićemČini se kako se Karamarko nije odazvao tom sastanku jer nije htio kompromitirati izvore SOA-e u Srbiji i BiH, koji su SOA-i dojavljivali točne informacije o kretanju Karadžića. Budući da je znao tko su Karadžićevi zaštitnici, najvjerojatnije je smatrao deplasiranim nazočiti sastanku na kojem je bio i Rade Bulatović. Međutim, nekoliko mjeseci poslije Župljanin i Karadžić ipak su uhićeni, ali ponajprije zbog promjene političkih okolnosti u Srbiji. Osim toga, glavnina informacija o kretanju Radovana Karadžića ipak je dolazila iz BiH. Iz današnje perspektive vidi se da je Carla Del Ponte bila u pravu kada je dva mjeseca nakon tog sastanka pred Vijećem sigurnosti UN-a optužila Srbiju da namjerno nije uhitila Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Ona je uoči odlaska sa svoje funkcije pred tim tijelom UN-a izjavila: “Unatoč predanosti punoj suradnji s mojim uredom koju su izrazile srbijanske vlasti i poboljšanju procedure, ne postoje jasne smjernice, nema jasnog plana u potrazi za bjeguncima, nema ozbiljnih informacija i nema pokazatelja o poduzimanju ozbiljnih napora na uhićenju bjegunaca.” Ona je istom prilikom izjavila da su Karadžić i Mladić posljednjih godina više puta zamijećeni u Srbiji.

Mileševo, samostan u Srbiji u kojem se skrivao KaradžićObavještajni izvori s kojima je Nacional prošlog tjedna bio u kontaktu tvrde da nema nikakve dileme da je Karadžića skrivala BIA, te da ga je Rade Bulatović odao nakon što su se u Srbiji promijenile političke okolnosti koje su dovele do njegove smjene. Sve to upućuje na to da je Radovana Karadžića nakon Slobodana Miloševića politički sve donedavno izravno štitio Vojislav Koštunica. Obavještajni izvori izjavili su za Nacional da ne treba previše očekivati od akcije lociranja i uhićenja Karadžićevih pomagača. Prije svega zato što je Karadžića uhitila BIA koju odnedavna kontrolira proeuropski orijentirani predsjednik Srbije Boris Tadić, a akciju uhićenja pomagača trebao bi provesti MUP Srbije koji vodi Socijalistička partija Srbije, kojoj je na čelu pragmatični Ivica Dačić.

U prilog toj tezi navodi se da je nakon uhićenja Karadžića srbijanski MUP izdao priopćenje da on nije sudjelovao u toj akciji, što znači da se Dačić od toga ogradio. Moguće je da bi kao jedan od pomagača Radovana Karadžića mogao odgovarati Jovica Stanišić, bivši šef srbijanske tajne policije za čijeg je mandata Karadžiću dodijeljen najmanje jedan lažni identitet. Eventualno Stanišićevo procesuiranje bio bi logičan kompromis jer bi on mogao odgovarati po zapovjednoj liniji, a ionako je već suočen s mnogo ozbiljnijom haaškom optužnicom, lošeg je zdravlja i prilično marginaliziranog utjecaja. Kako god bilo, u odabiru lažnih identiteta Radovana Karadžića srbijanska tajna policija BIA bila je kreativna, logična i praktična. Navedena tri lažna identiteta takvog su profila da se Karadžić u njih lako mogao uklopiti svojim izgledom, koji je odabrao kao kamuflažu.

Kako je ulovljen Karadžić-Špijunska koalicija

U otkrivanju kretanja Radovana Karadžića surađivale su obavještajne službe, bosanska OSA, srbijanska BIA, crnogorski SDS i hrvatska SOA. Službe surađuju od sastanka s Carlom Del Ponte u listopadu 2007.

Skrovište u Svetoj Gori

Hilandar je stari srpski manastir na Atosu, monaškoj republici na sjeveru Grčke. U brojne manastire Atosa dolaze brojni monasi i isposnici, a među njih 2000 prije godinu u pol zatekao se i Radovan Karadžić.