01.08.2008. / 14:30

Autor: Igor Koruga

Glazbeni osvrt

Violine i okarine

Vedar duh zaključnih koncerata Zagrebačkih ljetnih večeri okupio je ovih dana nezavidan broj vjerne slušateljske publike, djelatnike javnih medija i minornu grupicu loše obaviještenih turista

Pretposljednji dan mjeseca srpnja na gornjogradskoj otvorenoj sceni Zagrebačkih ljetnih večeri nastupile su četiri ljupke dame iz Rusije (www.dominantquartet.ru), dok su posljednju festivalsku noć pretvorili u završno veselje Chuckerbutty Ocarina Quartet.

Ruski opus

Budući da je Dominant Quartet bio predstavljen kao edukativni izdanak Borodin Quarteta (pod vodstvom prof. Valentina Berlinskog, čelista proslavljenog ruskog sastava), odabrani repertoar činila su tri ruska gudačka kvarteta; Dmitrija Shostakovicha (1906.-1975.), br. 1 u C-duru, Aleksandra Glazunova (1865.-1936.) u obliku Pet novela (op.15) i Aleksandra Borodina (1833.-1887.) u A-duru, broj 1.

Ozbiljan pristup ovih mladih i prilično iskusnih glazbenica rezultirao je iznimno homogenim kvartetnim zvukom, romantičnom oštrinom i točnim metrom. Vrhunska komunikacija, posebice prve i druge violine, ukazala je na (modernu) upotrebu osobitih tonskih intervala, te istaknula rukopis mladog Shostakovicha, već tada uočene dubine i osobite izražajnosti. Poniranjem u dubinu glazbenog tkiva, i kod Glazunova i Borodina, ženski je kvartet, bez nepotrebnih naglašavanja površinske dramatske napetosti, te inzistiranja na dinamičkim skokovima, pokazao razumijevanje harmonijsko-ritmičkih struktura kasne ruske romantike.

Glazunovljevih Pet novela krasile su plesne teme, poticajnih ritmova (Alla spagnuola, Orientale, Valse, All'ungherese) i jasnog dojma folklora. S nadom da će odmah uslijediti izvedba Borodinovog kvarteta ostao sam sam, jer je vidljiva atenuacija rasvjete dala do znanja da je gotovo nametnuta “nužna” pauza.

Kvartet okarina

Kao svojevrsni kontrast, završni nastup bio je rezerviran za najneobičniji ansambl festivala – kvartet okarina! The Chuckerbutty Ocarina Quartet, puni je naziv družine sastavljene od četvorice vrsnih glazbenika koji su, u sve bogatijoj svjetskoj izvođačkoj lepezi, pronašli “rupu” gdje nemaju ozbiljniju konkurenciju, vjerojatno zbog nestašice ideja i (sve češće) nevjere u komercijalni uspjeh.

Na glinenim instrumentima, kakvim su se prije 12000 godina koristili Kinezi na jednoj i Maye i Asteci na drugoj polovici svijeta, naizgled je nemoguće svirati zapadnoeuropsku glazbu od Bacha do primjerice – Wagnera. Uzmemo li u obzir vrste (i veličine, tonske opsege) okarina, te materijale od kojih su napravljene (keramika, plastika, drvo, staklo, metal), postoji mogućnost da se umješnim aranžiranjem ovih 11-tonskih pra-puhača mnogo toga odsvira, i to vrlo interesantno, neobično i živo.

Od Praetoriusa do Wagnera

Pizzicato polka Johana Straussa, Offenbachov Can-Can, Beethovenova Prva simfonija, do Figarova arija iz Seviljskog brijača, Wagnerov Lohengrin, Schubert, Bach, Mozart i Handel, samo su neke od skladbi u čijim se izvedbama moglo uživati “punim plućima”. Mudrom podjelom dionica, vrsnim tvorbama akorda i blagim promjenama tempa i gustoće nota, nije se nimalo izgubila drama većih orkestralnih djela, kao ni strast i ljepota tradicionalnih plesova iz Bolivije, Rumunjske, Bugarske i Sicilije. Do apsurda dovedene koreografije, česti dojam skeča na sceni, te brojni (manje ili više) duhoviti upadi, bili bi primjereniji isključivo u najavama pojedinih brojeva, međutim vjerojatno svjetski zabavno-glazbeni standardi nameću upravo (i) ovakvu filozofiju.

Vječna zagonetka

Vjerujem da je na upravo okončanim Zagrebačkim ljetnim večerima zadovoljen svačiji ukus. Kaleidoskopski šarena programska shema umirila je i one najzahtjevnije. Pitanja poput - “Ima li smisla šaliti se s glazbom do tanke i (pre)osjetljive granice kvalitete izvođenja, te pritom dobro zabaviti većinu ispred pozornice?” i/ili “Jesu li današnjoj koncertnoj publici (po)malo dosadni i naporni zaneseni glazbenici, uronjeni u blagost prolazaka kroz stilski uvjetovane ravnoteže disonanci i konsonanci?” – ostat će i dalje neodgovorena.

Vječnu zagonetku (za)uvijek će pokušavati riješiti sve predaniji i raznovrsniji glazbenici, u direktnom dosluhu s onima od čije naklonosti žive.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika