Objavljeno u Nacionalu br. 665, 2008-08-12

Autor: Ivo Pukanić

Politički trijumf Kine

Peking 2008. - ogledalo moderne Kine

Ivo Pukanić, predsjednik uprave NCL Media Grupe, bio je u Pekingu na otvaranju Olimpijskih igara, koje predstavljaju početak kineske dominacije u svijetu i početak nove ere u kineskoj povijest

Gradnja stadiona Bird's Nest (Ptičje gnijezdo) stajala je Kineze 340 milijunaGradnja stadiona Bird's Nest (Ptičje gnijezdo) stajala je Kineze 340 milijunaMoram priznati da nisam vjerovao u priče o zagađenosti Pekinga. Tek kada sam izišao sa svojom kćeri Sarom, jednom nemogućom tinejdžericom od 17 godina, iz nove, supermoderne aerodromske zgrade novog pekinškog aerodroma, u sekundi sam shvatio da su sve priče o onečišćenju točne. I više od toga, ne samo da smo ušli u sumaglicu, koju bih mogao usporediti s prvim jesenjim jutrima u Zagrebu, nego je i vlažnost zraka tako velika da imate cijelo vrijeme osjećaj da se nalazite u sauni na nekih sedamdeset i pet stupnjeva - točno na prijelazu iz toploga u vruće.

Nikako da vam probije znoj, ali teško dišete i borite se za svaki atom kisika. Prvo Sarino pitanje je bilo: “Tata, kaj bude ovdje stalno ovako sparno?” Svojoj razmaženoj kćeri nisam se usudio reći istinu, nego sam samo nešto neodređeno promrmljao sebi u bradu i pogledom tobože potražio naš shuttle koji nas je trebao odvesti do hotela Novotel u središtu Pekinga. Cijelim putem pokušavao sam nazrijeti neke znakove sunca. Bio je to bezuspješan trud tijekom cijelog boravka u glavnome gradu Kine.

Ivo Pukanić tijekom ceremonije otvaranja igara na stadionu Ptičje gnijezdoIvo Pukanić tijekom ceremonije otvaranja igara na stadionu Ptičje gnijezdoSunce se skrivalo iza debelog sloja smoga koji je, čini mi se zauvijek, zarobio ovaj grad. Kada je nakon četiri dana počela padati kiša, nisam mogao da ne usporedim atmosferu s onom u filmu “Blade Runner”. Ridley Scott je vjerojatno atmosferu kataklizmičke budućnosti za svoj kultni film pokupio prilikom svog posjeta Pekingu. Upravo je glavni grad platio skupu cijenu industrijalizacije i izgradnje Kine i njen ulazak iz 19. u 21. stoljeće. Naime, većina osnovne proizvodnje, iz koje nastaju artikli kojima je Kina preplavila svijet, bazirana je na tvornicama sa starim tehnologijama, koje isključivo koriste ugljen kao gorivo.

Upravo zbog dima iz tvorničkih dimnjaka koji proizvodi taj ugljen, Peking je “zarobljeni grad”. Taj nesrazmjer između tehnologije i proizvodnje kompenziraju nepresušnim izvorom radne snage i naravno strašnom zagađenošću. Problem je multipliciran i zbog golemog broja automobila, koje su nakon popuštanja komunizma počele kupovati i privatne osobe. Ovoga trenutka u samome Pekingu ih ima više od 3 milijuna, i baš ne zadovoljavaju stroge zapadnjačke kriterije o emisiji ispušnih plinova. Ako se zna da se u Pekingu plaće kreću od 700 do 2000 yuana (cca od 700 do 2000 kuna), tada je jasno kakvi se automobili mogu voziti.

Slobodan Mikac i Drago Horvat, hrvatski vojni ataše u PekinguSlobodan Mikac i Drago Horvat, hrvatski vojni ataše u PekinguNo u posljednjih deset godina se rodila i kasta novopečenih bogataša koji raspolažu golemim bogatstvom, slično kao i u Rusiji. Ali za razliku od Rusije, ti bogataši pokušavaju sakriti svoje bogatstvo. Samo u Pekingu ima nekoliko stotina tisuća dolarskih milijunaša, stoga nije čudno što u središtu grada svoje raskošne salone imaju Rolls-Royce, Ferrari, Lamborghini, Mercedes-Benz...

Ipak je najveći posao u Kini napravio Volkswagen, koji je prvi u nju ušao prije 25 godina, kada je sagradio tvornicu u Šangaju. Još je i danas najčešće viđeno vozilo na pekinškim ulicama VW Santana, koje se više nitko u Hrvatskoj i ne sjeća. Za tu njemačku grupaciju kinesko tržište je najvažnije tržište, jer tamo se VW zaista uzima kao domaće vozilo. U vojsci i policiji, a danas naravno i u privatnim rukama, najviše je upravo vozila toga proizvođača, stoga ne iznenađuje što je upravo Audi, član VW grupacije, službeno vozilo Olimpijskih igara u Pekingu.

Predsjednik Mesić na dar je dobio maketu novoga modela brzorastuće kineske automobilske kompanije Great Wall, koja želi poslovati u RHPredsjednik Mesić na dar je dobio maketu novoga modela brzorastuće kineske automobilske kompanije Great Wall, koja želi poslovati u RHZahvaljujući novostečenim prijateljima u Pekingu, imao sam priliku posjetiti Capital Garden Refreshment Club. Pred ulazom u klub, koji je strogo privatan i u njega mogu ući samo članovi i njihovi gosti, parkiran je novi Ferrari, dva-tri Mercedesa S klase, Bentley. Unutrašnjost je kao iz bajke, a sadržaj je prilagođen kineskom poslovnom čovjeku. Uz vrhunski restoran, cigar-bar, glavni dio kluba namijenjen je okrepi duha i tijela.

Saune, jaccuziji, vrhunska masaža stopala i cijeloga tijela. Kineski poslovni ljudi leže zavaljeni u naslonjače i diskutiraju o poslu dok svakoga masiraju po dvije do tri maserke. Uz to vam je jedna neprestano na usluzi ako vam ponestane pića ili voća. One cijelo vrijeme šute i vrijedno rade, obrađujući svaku bolnu točku vašega tijela. Saznajem kako je večer prije mene cijeli klub zakupio predsjednik jedne nekoć komunističke zemlje, s kojom Hrvatska njeguje vrlo bliske odnose. Njegova pratnja ga je jedva odvukla iz kluba, kako ne bi propustio svečano otvaranje Olimpijskih igara. Uz takve klubove u kojima nema prostitucije, postoje i oni drugi, također raskošni klubovi, pod prešutnim znanjem vlasti, čiji dužnosnici često i sami koriste njihove usluge.

Ivo Pukanić i poduzetnik Boris Sakač na otvaranju Hrvatske kućeIvo Pukanić i poduzetnik Boris Sakač na otvaranju Hrvatske kućeIako je prostitucija u Kini zabranjena, ona se prešutno tolerira. Za vrijeme Olimpijade rade samo najekskluzivnija mjesta s “mistresama” u kojima je na primjer boca konjaka Martell 68.800 yuana, ili 68.800 kuna. Zanimljivo je da Kinezi ne uzimaju žestoko piće na čaše nego na boce. Ako nešto ostane, na etiketu boce napiše se ime kupca i ona ga čeka kad dođe sljedeći put. Na taj način, objašnjavaju domaćini, njeguje se i klupski duh.

Prije početka same olimpijade vlasti su poduzele veliku akciju “čišćenja” grada od prosjaka, uličnih prostitutki, skitnica, sitnih kriminalaca i svih onih koji bi na bilo koji način mogli narušiti idiličnu sliku jednog snažnog društva i jedne velike zemlje u očima 200.000 stranaca koji su za vrijeme Olimpijade došli u Peking. U Kini statistički ne postoji nezaposlenost. To je lako objasniti. Navest ću kao primjer hotel u kojem smo bili kći i ja.


Marko Vojković, vlasnik turističke agencije adriatica.net, s kineskim partnerima, pobrinuo se za smještaj svih Hrvata, Srba i Crnogoraca u PekinguMarko Vojković, vlasnik turističke agencije adriatica.net, s kineskim partnerima, pobrinuo se za smještaj svih Hrvata, Srba i Crnogoraca u PekinguNormalno je da se na recepciji nalazi po desetero ljudi, plus oni koji rade kao vratari. Uz to, svaki kat ima svoga “domaćina” koji tamo dežura dan i noć. To sam zadnji put vidio u Rusiji, kada sam bio na apsolventskom putovanju 1985. u pratnji Mirjane Kasapović, tadašnje asistentice profesora Tomca na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

Prilikom dolaska na otvaranje Olimpijade, znao sam da bi to moglo biti nešto do sada neviđeno u povijesti održavanja olimpijskih igara. I bio sam u pravu. Nakon takvog veličanstvenog otvaranja, postavlja se pitanje - što mogu Englezi, ili oni koji dobiju organizaciju nakon njih, napraviti da bi, ako ništa drugo, bili bar ravnopravni u spektaklu s Pekingom? Mislim da je to nemoguća misija, jer tko ima toliku snagu i toliki entuzijazam da mjesecima vježba svaki detalj otvaranja i potroši za to 200 milijuna dolara?

Zlatko Mateša, šef HOO-a, s kćeri Elom koja radi u Hrvatskoj kućiZlatko Mateša, šef HOO-a, s kćeri Elom koja radi u Hrvatskoj kućiNe znam kako je sve izgledalo na televizijskim ekranima, no u živo je bilo fantastično, tako da je čak i mojoj Sari, kojoj, kao i svakoj 17-godišnjakinji, ide sve na živce, osim četati na kompjuteru i neprestano tajnovito telefonirati s prijateljicama, bilo sve prekrasno i očaravajuće. Zahvaljujući Zlatku Mateši, koji nam je osigurao izvrsne ulaznice, odmah do VIP prostora za strane goste kineskoga predsjednika i organizacijskog odbora, tako da se mnogo lakše podnijela nesnosna sparina koja je vladala na stadionu Bird’s Nest, vidjeli smo sve kao na dlanu. Sam stadion, remek-djelo švicarskih arhitekata, stajao je 340 milijuna eura, kao i Water cube, djelo australskih arhitekata, dvorana (cijena oko 100 milijuna eura) - plastično su pokazali što za Kinu znače ove olimpijske igre.

Biti najbolji i pokazati svijetu moderan izgled i napredak na svim područjima, jasna je politička poruka kineskoga vodstva koje nije žalilo novca da pošalje sliku svijetu o novoj Kinu. Da se pošalje ta slika, ništa nije bolje i zapravo jeftinije od olimpijade, iako su na nju potrošili više od 1,5 milijardi eura. Tu se naravno ne računaju novi hoteli i shopping mallovi, koji u Pekingu niču poput gljiva. Sljedeće godine će biti otvorena i nova zgrada nacionalne televizije, koja će također spadati u svjetska arhitektonska čuda.

Na svakom koraku vidi se nemjerljiva snaga jedne velike zemlje i jedne disciplinirane nacije, koja bi zaista, ako nastavi ovakvim tempom i putem razvoja, kakav je prikazan kroz ove igre, mogla ubrzo zavladati svijetom. Ta količina ljudi i njihova radišnost gutaju sve pred sobom i u kombinaciji s visokim tehnologijama i golemim novcem koji se akumulira, predstavljaju najveću opasnost današnjim svjetskim ekonomskim i financijskim liderima.

'Silk Market' je kao stvoren za one koji se žele cjenkati'Silk Market' je kao stvoren za one koji se žele cjenkatiPotpuna nedisciplina vlada jedino u prometu. Možda je i to samo privid, jer nisam vidio ni jednu prometnu nesreću, iako nitko ne poštuje propise. Kroz crveno svjetlo prolaze i pješaci i automobili, i to pokraj policije, koja mirno gleda i ni na što ne reagira. Gospođa Zlata, koja je moju kćer vodila na “Silk Market” a koja je stalni posjetitelj Kine već trideset godina, ukratko nam je objasnila prometnu filozofiju Kine: “Najvažnija je stvar ako si pješak ili biciklist, da ne gledaš u smjeru automobila koji ti dolazi u susret. Ako ga gledaš, i vozač to naravno vidi, tada je on tvoj problem, a ako ga ne gledaš, tada si ti njegov problem!”

Osim Kineskog zida, na kojem sam sreo bivšeg njemačkog kancelara Gerharda Schrödera, koji mi je na moj pozdrav toplo otpozdravio, svaki posjetitelj Pekinga mora vidjeti i “Silk Market”. Uz goleme količine svile i proizvoda od nje koji se tamo prodaju, u malim dućanima, koji se svi nalaze unutar jednog ogromnog, za naše prilike primitivnog šoping-centra, možete naći sve svjetske marke. Naravno, riječ je o falsifikatima, koji se rade u istim tvornicama kao i originali. S obzirom na to da se 99 posto svjetske produkcije odjeće radi u Kini, tvornice koje šivaju za svjetski poznate brandove rade na crno i za sebe i po mnogostruko manjoj cijeni prodaju prije svega na kineskom tržištu.

Hrvatski novinari, koji nisu dobili akreditacije za praćenje sportskih događaja, na raspolaganju imaju besplatne telekomunikacijske uslugeHrvatski novinari, koji nisu dobili akreditacije za praćenje sportskih događaja, na raspolaganju imaju besplatne telekomunikacijske uslugeHrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja ima svoju “olimpijsku kuću”. Kuća je smještena na drugom katu hotela Yu Long. Ona prije svega služi novinarima koji nemaju pristup borilištima, zato što je ograničen broj akreditacija za svaku zemlju. Na stotinu plasiranih sportaša za OI, svaka zemlja dobiva po 17 akreditacija. Po toj računici, Hrvatski je olimpijski odbor mogao akreditirati točno 17 novinara, a u Peking ih je došlo gotovo 60. Svi oni rade iz te hrvatske kuće gdje imaju puni komfor - od besplatnog telefoniranja i internetskih usluga pa sve do besplatnog jela i pića.

Na otvaranju, kojem je bio nazočan i predsjednik Mesić, predstavnik kineskog proizvođača automobila Grand Wall predao je Mateši ključeve osam automobila koji su sponzorski dodijeljeni HOO-u, a sam predsjednik je dobio na dar maketu modela s kojim se želi napraviti veliki prodor u Europu i ostatak svijeta. Po onome što smo vidjeli, to bi se moglo dogoditi vrlo brzo. Jer onaj tko je napravio onakvo otvaranje, može napraviti bilo što na svijetu.

U tome se mogu spriječiti jedino oni sami, kao što su to učinili za vrijeme dinastije Ming, kada su bili najveća pomorska sila na svijetu, s brodovima od 200 metara s 19 jarbola, no odlučili su se zatvoriti u sebe. Zbog te njihove odluke, Kristofor Kolumbo je sa svoja bijedna tri brodića otkrio Ameriku. Zamislite kako bi danas izgledao svijet da su Ameriku umjesto Europljana otkrili Kinezi.

Veliki kineski ulazak u postkomunističku eruAmerički predsjednik George W. Bush i predsjednik Kine Hu JintaoAmerički predsjednik George W. Bush i predsjednik Kine Hu JintaoKina je u političkom smislu sve ono što je željela postići ovim olimpijskim igrama postigla, a one su - čak i prije nego što su počele - prerasle u veliki politički trijumf, upravo onakav kakav je Kina priželjkivala. Željela je da te igre budu poprište nekoliko stvari, koje nisu vezane uz sport. Kao prvo, da se organiziranjem najboljih olimpijskih igara dosad Kina, nekada siromašna i gladna, donedavno komunistički rigidna i zatvorena, legitimira kao država i društvo koje je sposobno vlastitim snagama ostvariti i najkompliciranije projekte. Kao drugo, Kina je željela da samo otvaranje Olimpijskih igara bude prilika u kojoj će se šefovi država svih vodećih zemalja svijeta doći pokloniti novoj snazi Kine, a to se i dogodilo, jer je osamdesetak šefova država i vlada, te drugih uglednika došlo u Kinu na otvaranje igara, što je najveće okupljanje stranih državnika na njezinu teritoriju u kineskoj povijesti.

Napokon, Kina je na ovim olimpijskim igrama željela pokazati i autoritet u pojedinim pitanjima a to su u prvom redu teme iz sfere zaštite ljudskih prava, pitanje Tibeta, djelovanja pojedinih disidentskih ili vjerskih skupina, te pristup informacijama. Kina se nije dala saviti pod međunarodnim pritiskom uporno tvrdeći da mnogi u inozemstvu uopće ne shvaćaju što se u Kini događa, da njene ekonomske i društvene reforme popravljaju položaj stanovnika velikom brzinom, a da sve to prate i promjene u političkoj sferi.

U sva ta tri segmenta Kina je ostvarila svoje ciljeve, pa je na taj način, uz pokazivanje svojih sposobnosti, mogućnosti i snage, uspostavila i nove standarde svojeg ponašanja, ali i ponašanja drugih prema njoj. Sve što je Kina napravila u pripremama za spektakularno odvijanje Olimpijskih igara djelo je njenih ljudi, ali je ipak pokazala i dosad nezabilježenu otvorenost prema svijetu, u prvom redu kroz angažiranje stranih arhitekata, umjetnika i tehničara, ali i preuzimanjem nekih smjelih svjetskih rješenja kakva se kinesko rukovodstvo u ranijim razdobljima ne bi usudilo primijeniti. Dokaz je novi pekinški aerodrom ili glavni olimpijski stadion, ali i brojna druga zdanja koja su izrasla u Pekingu, simboli velikih kineskih mijena, znak da Kina ulazi u sasvim novu fazu kada je o smjelosti u projektima i otvorenosti prema svijetu riječ.

Kada je riječ o drugom zadatku, što ga je Kina postavila pred sebe, u jednom se trenutku činilo da bi njegova realizacija mogla doći u pitanje. Bilo je to u ožujku, kada je došlo do pobune u Tibetu, kada su kineske vlasti grubim sredstvima uz ljudske žrtve suzbile pobunu, a međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava oštro reagirale, što je potaklo i neke svjetske političare i vlade da se tim organizacijama u prosvjedima pridruže.

Nicolas Sarkozy upoznao je u Pekingu Vladimira Putina, ruskog premijera, sa svojim sinomNicolas Sarkozy upoznao je u Pekingu Vladimira Putina, ruskog premijera, sa svojim sinomBilo je tada nekih najava da bi pojedini vodeći svjetski političari mogli zbog Tibeta bojkotirati otvaranje igara, tako je nešto bio najavio francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, ali i neki drugi. No glasovi su zamrli nakon što se situacija u Tibetu smirila.

Smirila se, ne samo zahvaljujući oštrim mjerama kineskih snaga sigurnosti na licu mjesta, nego i vještom diplomatsko-političkom akcijom kineskih vlasti, koje su napravile koncilijantne političke poteze koji su smirili tibetanske vođe. Cijela priča o mogućem međunarodnom bojkotu otvaranja Olimpijskih igara bila je, za one koji poznaju svjetske prilike, od samog početka sasvim nerealna, jer je Kina danas odviše velika i moćna zemlja da bi bilo koja zemlja svijeta, u što se ubrajaju i one najmoćnije, bila spremna ugroziti svoje odnose s njom bojkotom, za komunističku Kinu najvažnijeg projekta od njezina osnivanja prije 59 godina. Svjetski lideri od kojih je Kina očekivala da će se pojaviti na otvaranju to su i učinili, tamo je bio i američki predsjednik George W. Bush, i ruski premijer Vladimir Putin, i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, i mnogi drugi.

Priče o mogućem političkom bojkotu Igara bile su povezane i sa stalnim međunarodnim osudama i kritikama Kine zbog kršenja normi poštivanja ljudskih prava ne samo kada je riječ o Tibetu, nego i o drugim manjinskim i vjerskim zajednicama, te kada je riječ o slobodi izražavanja, te o pristupu Kineza informacijama. Neki su na Zapadu bili mišljenja da će Kina u razdoblju prije početka Igara biti popustljivija i tolerantnija kako bi izbjegla svaki incident, posebno međunarodnog tipa, ali su se kineske vlasti u tim mjesecima prije početka Igara ponašale upravo obratno. Zadržale su oštar i nepopustljiv stav prema bilo kakvom iskazivanju političkog nezadovoljstva sve do početka Igara, čime je Kina nastojala iskazati svoj autoritet neovisno o inozemnim kritikama.

Samo otvaranje Igara Kina je iskoristila da zorno pokaže ulazak u novu eru svojeg razvoja, koja bi se čak mogla nazvati postkomunističkom. Olimpijske igre redovito se otvaraju nekom djetinjastom ceremonijom sletskog tipa, s kičastim koreografijama i naivnim porukama o navodnom svjetskom prijateljstvu, pa su i Kinezi pripremili takvu predstavu. Budući da su ovakvi sletovi zapravo baština komunističkih društava, moglo se očekivati da će Kina, koja sebe još proglašava komunističkom zemljom, takav igrokaz napraviti savršeno. Stvarno je i bio savršen u svojoj vrsti, ali - iako rađen po komunističkoj shemi - potpuno udaljen od komunizma.

Tijekom sleta nije bilo ni najmanje aluzije ni na što iz repertoara komunističke ideologije ili propagande, a čak nije bilo ni aluzija na kinesku borbu za nacionalnu slobodu, s iznimkom kratkih referenci na Veliki kineski zid. Cijeli igrokaz bio je usredotočen na podsjećanje na snagu kineske civilizacije, koja je čovječanstvu dala neke velike izume, pomicala u raznim stoljećima mjeru ljudskog napretka, pri čemu su posebno apostrofirani tiskarski stroj, papir, te udio Kine u razvoju sveopće svjetske pismenosti.

Ti stari dosezi kineske civilizacije prikazani su najmodernijim sredstvima suvremene tehnologije, a neke scene na pekinškom stadionu bile su toliko spektakularne da nitko nije mogao dokučiti kako su izvedene. Sadržaj sleta govorio je o davnoj Kini, ali izvedba sleta govorila je o sofisticiranosti današnje i buduće Kine, pa je poruka o snazi moderne Kine bila odaslana upravo onako kako je to kinesko vodstvo i željelo.

Kina s novim autoritetom i u sferi politike, i u sferi tehnologije, predstavlja svoje olimpijske igre, koje će nesumnjivo biti i poseban vremenski međaš kada je riječ o budućem vrednovanju općeg položaja Kine na međunarodnoj sceni. Mnoge su olimpijske igre modernog doba za zemlje domaćine imale veliko političko značenje, ali nijedne igre dosad nisu imale tako veliko značenje za zemlju domaćina kao što je to s ovima u Pekingu. Zato je Kina u njih uložila tako mnogo novca, truda, znanja i političkog umijeća jer je njeno rukovodstvo svjesno da će se moderna kineska povijest mjeriti na razdoblje do Olimpijade i na razdoblje nakon nje.

S novom samosviješću u vlastite snage i sposobnosti Kina će krenuti u novo razdoblje golemog i zasad nezaustavljivog snaženja, najavljujući da će se već možda za koje desetljeće nadmetati za mjesto najmoćnije zemlje na svijetu, što do prije dvadesetak godina nitko nije mogao predvidjeti. Ovom olimpijadom ona se legitimira kao prvorazredna svjetska sila, sa svim dobrim, ali i lošim što takav status donosi.

Vezane vijesti

Kineski apel Europi

Kineski apel Europi

Zemlje eurozone koje su zaglibile u dužničku krizu "moraju još više imati na umu da su na istom brodu", ocijenila je u subotu agencija Xinhua, uoči… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika