Vedrana RudanŽivim u zemlji u kojoj se od žene očekuje da sa smiješkom proguta uvredu. Svaka od nas zna da je prljava kurva koja bi morala biti sretna kad joj se to ne govori onoliko često koliko to zaslužuje. Tko su trenutno, prema Globusu, “nacionalnom tjedniku”, naj-kurve u Hrvata? To su “neke od hostesa na ATP turniru u Umagu”, zatim cure iz Dalmacije, “ponajviše one iz Splita, koje se time inače ne bave cijele godine. Mnoge od njih svakodnevno rade kao prodavačice u buticima ili konobarice u kafićima. No s mjesečnom plaćom od dvije do tri tisuće kuna sigurno si ne bi mogle priuštiti skupu šminku i cipele, Miu Miu torbice i slične statusne simbole”. Da čitatelj ne bi pomislio kako su kurve samo Splićanke koje rade u buticima ili kafićima, novinar objašnjava da su kurvetine i Splićanke koje su članice “splitskih modnih agencija koje nikad ne doguraju do nekih većih poslova nego rade kao ‘hostese’ ili nose ‘drugoligaške’ revije”. Ima još. Nisu kurve samo “neke od hostesa na ATP turniru u Umagu” i Splićanke svih profila, kurve su i “hrvatske manekenke čija je cijena 2000 eura po danu, ali su im klijentela isključivo stranci, jer si ne bi dopustile da netko domaći dozna čime se bave izvan modnih pista”. Sve te “kurve” svoje usluge pružaju i naplaćuju na kojekakvim “jahtama”, uglavnom su “ispod 20 godina starosti, odnosi uključuju ‘klasični’ i oralni seks, a navodno nije isključen ni analni”.

Globus je objavio i nekoliko “autentičnih”, zamućenih fotografija na kojima se nazire što sve pripadnicima “krim-miljea, bogatijim strancima, domaćim tajkunima i ostalim ‘namjernicima’” rade splitske manekenke, konobarice i prodavačice, hrvatske manekenke i hostese iz Umaga. I tako na pet stranica. Da tema bude upadljiva koliko zaslužuje, čitava je priča najavljena na naslovnici. Doduše, Marina Kraljević-Gudelj, glasnogovornica Policijske uprave splitsko-dalmatinske, za Globus izjavljuje da nije zabilježen “ni jedan slučaj tzv. yachting prostitucije”, ali joj oni iz Globusa ne vjeruju. A i kako se može vjerovati ženi koja je glasnogovornica s p l i t s k e policije kad, je li, znamo kakve žene u Splitu rastu. Zato u Globusu piše da izjava spomenute gospođe samo potvrđuje da je “yachting prostitucija još u tzv. sivoj zoni”.

Da živimo u zemlji u kojoj postoji bar jedno društvo za zaštitu žena, netko bi se iz te družbe javio i postavio uredniku Globusa nekoliko pitanja: gdje su ti dokazi, dečko, da su hrvatske manekenke, hostese na ATP turniru u Umagu i splitske trgovkinje i konobarice kurve? Može li zamućena fotografija na kojoj netko nekome možda puši, tko puši, kome puši, biti dokaz za tako nešto? Tko je fotografiju snimio? Gdje? Ako je jedini dokaz da su Splićanke koje rade u buticima i kafićima kurve to što “mjesečno zarađuju od dvije do tri tisuće kuna”, da li to znači da su i svi hrvatski novinari koji zarađuju toliko također “kurve”? Čudi me da je Globus, prateći događanja na hrvatskom tržištu “kurvi”, zaboravio na cure koje su na porodiljnom. Ni riječ o rodiljama “kurvama” koje se tucaju na jahtama jer su im rodiljske naknade male a pelene skupe? A one ženske bez posla? Studentice? Srednjoškolke? Gdje su njihove “autentične” fotografije? Ključno pitanje jest, ima li uopće u Hrvatskoj mladih žena koje nisu kurve? Sudeći po tekstu u Globusu sve one “mlađe od dvadeset” valjaju se po jahtama za “finije ‘krpice’, parfem, zlatni lančić ili ogrlicu sa dragim kamenjem”, a “maloljetnice čak za iznose od samo 500 kuna”. Dokle u hrvatskim medijima može ići mužjačka prostota? Imaju li ti urednici kćeri, novinari sestre, vlasnici medija žene, tko je te “autore” rodio? Vjerojatno muškarac koji zarađuje preko tri tisuće kuna, a nije konobar iz Splita. Hrvatsko novinarsko društvo još se nije oglasilo glede “kurvi”, dečki plove Jadranom? Ako je ATP turnir u Umagu bordel, da li je njegov pokrovitelj, predsjednik Mesić, makro? Navodno, imamo i pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova? A HHO? I oni su na jahtama? Tko im tako snažno puši da nisu u stanju uzeti novine u drhtave ruke?

Ja sam preosjetljiva, ljeto je, čime privući čitatelja ako ne seksom, golim curama i zamućenim “kurvama” u “akciji”? Od nečega se mora živjeti. Tko bi kupio “nacionalni tjednik” ako na čitatelja iz njega ne zija raskrečena ženska “splitska”, “umaška” ili “manekenska” guzica? Nevjerojatno. Hrvatske tiskovine imaju sve što bi moralo privući svakog normalnog “analnog” čitatelja, o “klasičarima” da ne govorim, pa ipak... Tiraže ne da padaju, čitatelji u visokim skokovima bježe od hrvatskih novina. Njuše da smo mi medijski ljudi ipak kurve bez konkurencije.

Mladi novinari puše svojim urednicima kad god ga oni izvuku iz gaća, urednici puše vlasniku medija, a vlasnici medija baš svakom “hrvatskom tajkunu” i onome iz “krim-miljea” dok ovi ne siknu, k nozi! Zato mi pisači mislimo da ne postoji čitatelj koji nije spreman razvaliti labrnju kad novinar krene otkopčavati šlic. I nikako ne kužimo, mi slijepci, da nas stvarnost demantira. Novine u Hrvatskoj ljudi ne uzimaju u ruke ni kad im ih, uz jutarnju kavu, vlasnik kafića ponudi badave. Pročitani smo, ne puše nas više, popušili smo. Zato nitko, baš nitko neće poludjeti zbog sramotnog teksta u Globusu. Ljudi pojma nemaju da je tamo u Zagrebu nepoznat netko sve mlade Hrvatice proglasio kurvetinama. Svi šute, samo sam ja stala u obranu onih sirotica iz Splita i Umaga. I još sam ono napisala o pušačima novinarima i urednicima i vlasnicima medija. Baš sam hrabra ženska? Jesam, hrabra sam. Čovjek svašta piše kad zna da ga nitko ne čita.