Objavljeno u Nacionalu br. 667, 2008-08-25

Autor: Zoran Ferić

Otpusno pismo

Novi kamen spoticanja

Ideja da su priča, vic ili crtež vrijedni ljudskog života napustila je zapadnjake. Oni sada ubijaju zbog drugih stvari: nafte, profita i dominacije. Zato zapadnjaku izgleda tako smiješno i primitivno što je netko spreman ubijati zbog karikatura

Zoran FerićZoran FerićRoman “Dragulj Medine” pretvorio se od dragoga kamena iz svoga naslova u kamen spoticanja između svojih izdavača i Islamske zajednice u Srbiji. Objavila ga je beogradska izdavačka kuća Beobuk u kojoj je zavladala panika nakon što je u Americi kuća Random House odgodila promociju te knjige i povukla kompletnu nakladu zbog straha od glasnog nezadovoljstva islamskih vjernika i organizacija te, posve vjerojatno, da se ne zaoštravaju odnosi s muslimanima na domaćem terenu.

U Srbiji je također došlo do ozbiljnih problema jer je nakon zasjedanja Mešihata islamske zajednice iz Novog Pazara muftija Muamer Zulfikarić rekao da roman američke spisateljice Sherry Jones “Dragulj Medine” najgnusnije oskvrnjuje lik i obitelj proroka Muhameda. Glavni muftija Muamer Zulfikarić zatražio je u sklopu te osude i nešto što nikako ne bi smio u demokratskoj zemlji u kojoj je crkva, dakle i druge vjerske zajednice, odvojena od države te se i vjernici i organizacije imaju ravnati prema zakonima koji u dotičnoj zemlji vladaju.

Ti zakoni nisu ni islamski ni kršćanski ni židovski ni katolički, nego jednostavno državni i u tradiciji demokratskih zemalja Zapada. Glavni je muftija, naime, zatražio povlačenje knjige iz distribucije i, što je još smješnije, traži da se neprodani primjerci proklete knjige pošalju Mešihatu da ih oni unište. Zahtjev je skandalozan i u najmanju ruku provokativan. Problem je to koji uvelike nadilazi granice susjedne zemlje i zapravo, ako ćemo iskreno, jedan od ozbiljnijih problema zemalja u kojima postoje veće muslimanske zajednice.

Kao i u slučaju Salmana Rushdieja ili danskih karikatura proroka Muhameda, zahtjevi su to koji se jasno kose s jednom od najvažnijih vrijednosti Zapada, a to je sloboda govora i izražavanja. Vrijednosti koje počivaju na povijesnom razvoju zapadnih kultura i prosvjetiteljstvu kao ključnom razdoblju formiranja duha koji vlada u suvremenom Zapadu. Odrekne li se kultura Zapada same mogućnosti kritičkoga raspravljanja ama baš o svemu, odrekne li se satire i korištenja humora u kritičke svrhe, odriče se zapravo nečega što ju je formiralo prije više od dva stoljeća. S druge strane, multietničke i multikonfesionalne zajednice, kakvi su svi veliki gradovi i većina razvijenih zemalja, postavljaju nam drukčije uvjete ponašanja. Pokazalo se to vrlo jasno već u priči o danskim karikaturama i bijesu u muslimanskim zemljama, koji je zaprijetio i nemirima ozbiljnijih razmjera te pojačanim terorističkim akcijama. U tom kontekstu bilo je vrlo zanimljivo promatrati kako je većina komentatora u prvoj fazi, dok se nemiri još nisu razbuktali, branila pravo na humor kao jedno od naših temeljnih prava.

U trenutku kad su na televizijskim programima diljem Europe osvanula lica zgrčena od bijesa i danska zastava u plamenu, vidjela je javnost uljuđene Europe da je vrag odnio šalu i da je korist od uživanja takvog demokratskog prava višestruko manja od mogućih šteta. Jer štete se u ovom slučaju mogu mjeriti ljudskim životima. Naime, ideja da su izmišljena priča, vic ili crtež vrijedni ljudskih života odavno je napustila zapadnjake i oni sada ubijaju zbog drugih stvari: nafte, profita i političke dominacije. Upravo zato prosječnome zapadnjaku izgleda tako smiješno i primitivno što je netko spreman ubijati zbog karikatura. On to nikada neće javno reći, ali će misliti. Težak je to nesporazum glede razloga za ubijanje. I u tom sukobu zapadnjaci, recimo Amerikanci, ponašaju se pragmatično: spremni su se ispričati zbog jedne knjige, ali će, ako treba, u velikoj mjeri podržati rakete na Iran, kao što su podržali i one na Irak.

A problem s “Draguljem Medine”, da knjiga u Americi nije povučena na vrijeme, pojavio bi se u delikatnom trenutku, kad vrije u mnogim muslimanskim zemljama i kada sukob sunita i šijita odnosi velik broj žrtava pa bi zajednički neprijatelj svakako dobro došao kao nekakav smirujući faktor. Makar to bila i knjiga o Ajši, sedmoj Muhamedovoj ženi. Ovako, povod mogućeg šireg nezadovoljstva barem je donekle lokaliziran na jednu, za muslimane prilično zloglasnu balkansku zemlju. A kad se već o knjigama radi, Muhamed je tu mnogo bolje prošao nego Krist. Ljubavni roman o Ajši povučen je u Americi i Srbiji uz isprike islamskim vjernicima, a Da Vincijev kod, knjiga koja govori o Kristu i Mariji Magdaleni na posve drukčiji način nego što to piše u Bibliji, postala je svjetski bestseler. To svakako svjedoči o razlici u kulturama, ali bome i o paničnom strahu od islamskog terorizma zbog kojega se lagano žrtvuju i najveće svetinje. I upravo taj strah, naravno opravdan, ostavlja nam u čitavoj priči gorak okus u ustima. Srbija, dakako, ima i svoj problem i srpska se politika boji da im se Sandžak ne pretvori u drugo Kosovo. Stoga pušu i na hladno, a izdavači se ispričavaju Meršihatu što se prije objavljivanja nisu posavjetovali sa službenim institucijama Islamske zajednice, što je, naravno, suludo. Zamislite vlasnika izdavačke kuće koji prije izdavanja knjige obilazi katoličke, pravoslavne, protestantske, grkokatoličke, islamske, židovske ili adventističke zajednice tražeći od njih dozvolu da bi neka knjiga mogla u distribuciju. Ispada da je u komunizmu bilo više slobode, tamo je trebao blagoslov samo jedne institucije.

Upravo zbog te apsurdne situacije, u kojoj Meršihat u Srbiji praktički zabranjuje jedan roman, olakšavajuće su djelovale riječi muftije Šefka Omerbašića koji je objasnio da nikada ne bi zabranio neku knjigu jer je to u ovim civilizacijskim uvjetima nepopularna borba koja samo stvara lošu sliku o onima koji se protiv knjige bore. Ako je roman smeće, to se može reći ili napisati i on će ubrzo u svijesti ljudi naći svoje mjesto. Zabrane i vatra su najgori načini da se unište sadržaj ili značenje neke knjige.

Vezane vijesti

Retro-sela za ugodnu starost

Retro-sela za ugodnu starost

U Švicarskoj gradit će se selo za oboljele od Alzheimera. Projektirano je da izgleda kao iz 50-ih godina kako bi ljude koji danas imaju 70-80… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika