BOG I HRVATI

Dnevnik, HTV1, četvrtak, 19.30Je li prošli tjedan u četvrtak bio kakav vjerski blagdan? Pitam jer zbilja ne znam, nitko mi nije najavio gužvu na naplatnim kućicama zbog vojske vjernika koja si molitveni međutak spaja s petkom, a HTV-ovi su se dnevničari ipak toga dana ponašali kao da streme k zlatnoj medalji u disciplini “vjera i nacija, 100 km leđno”. Izvještavajući o medaljama Martine Zubčić i Sandre Šarić toliko su inzistirali na njihovoj pobožnosti, uzdanju u Sveto pismo, redovitoj molitvi i pronalaženju nadahnuća u domoljubnim pjesmama da su skoro izvezli goblen za blagdansko proštenje s motivima križa, pletera, šahovnice i oj, hrvatska mati. Da me se ne bi krivo shvatilo - nemam ništa protiv da cure mole, da su vjernice i tako to. Sigurno bolje nego da inspiraciju pronalaze u tučnjavi po lokalnim birtijama. No kad se izvještaji o nečijim sportskim uspjesima žarko oboje takvim bojama, krajnja je poruka prilično problematična. Naime, što to znači? Da Bog na Olimpijadi navija za Hrvate?
Ocjena: radije ne bih

KUPITE DJECU SVOJOJ HRANI!10 do 8, NovaTV, utorak, 19.50Nevjerojatno, ali istinito - jedna od najgorih stvari koja se ove godine dogodila emisiji “10 do 8” jest odlazak Mirjane Hrge na godišnji odmor. Dotična je, naime, u usporedbi sa svojim ljetnim zamjenikom, Andrijom Jarkom, čista Christiane Amanpour. To, doduše, više govori o njemu nego o njoj, ali za one koji su nedovoljno upućeni u rad gđe Hrge da bi razumjeli usporedbu, samo jedna ilustrativna napomena. Andriji Jarku ne bi trebalo dopuštati niti da otvara bocu mineralne vode bez roditeljskog nadzora, a kamoli da vodi informativne emisije. Najavljujući “10 do 8” od utorka izgovorio je rečenicu zbog koje sam, kao nedavno zbog nekih drugih voditelja, emisiju još tri puta gledala na internetu, ne vjerujući vlastitim ušima i nadajući se da sam krivo razumjela. Tema je bila teška i potresna - socijalna bijeda u Hrvatskoj, njezini uzroci, pokazatelji i posljedice, ali Jarka to očito nije dirnulo dovoljno da se skoncentrira na riječi koje izgovara. Govoreći o prilozima u emisiji mrtav-hladan je ispalio: “Prikazat ćemo vam zagrebačku obitelj koja nema od čega kupiti DJECU SVOJOJ HRANI”!!! Da čitav užas ne bi ostao samo na tome potrudila se i novinarka koja je posjetila nesretnu obitelj jer im je postavljala pitanja kao što su: “O čemu razmišljate kad navečer legnete u krevet?” i “Što vam se vrti po glavi”? Ne znam vlada li na domaćim televizijama trend zapošljavanja sve gorih i gorih novinara/voditelja jer je ekonomska kriza pa love ima samo za ljude s IQ-om patlidžana ili su face poput Jarka (i sličnih primjeraka kojima se ova rubrika bavila nekoliko prošlih tjedana) tek pokazatelji sustava vrijednosti hrvatskih javnih ličnosti, a po kojem je skroz fora biti nepismen, neobaviješten, nesuvisao i neobrazovan sve dok se družiš s pravim ljudima. No bez obzira na uzrok, ishod i zaključak u konkretnom su slučaju uvijek isti. Hrgin “10 do 8” možda nije dovoljno pametan da bi se smatrao važnom emisijom, ali Jarkov čak nije ni dovoljno glup za emitiranje.
Ocjena: minus beskonačnoI BRUNO KOVAČEVIĆ ŽVAKNUO ČIPS Svečano zatvaranje OI, HTV1, nedjelja, 13.50Premda je HRT-ova reprezentacija na Olimpijadi toliko nabaljezgala da će scenaristi loših humorističnih serija i skečeva imati štofa za barem dvije sezone, povratnu vizu zaradili su na dva popravna ispita, koje su položili sa sasvim solidnom ocjenom. Prvu je, vjerovali ili ne, zaradio Mićo Dušanović, koji se vjerojatno na nekom olimpijskom tulumu zarazio virusom duhovitosti dok je jeo čips iz zajedničke zdjele pa je za jednog pekinškog javljanja, pričajući o bedževima s Mao Ce Tungom koji nekim sportašima donose sreću, rekao sljedeće: “Meni bi isto trebalo nešto takvo. Ali Mao Ce Tung mi se nekako ne sviđa. Možda Vanja Sutlić… Jadranka Kosor”! Imao je Mićo svoje prste i u drugoj solidnoj ocjeni za HRT-ovu olimpijsku ekipu, a pridonio joj je time što NIJE komentirao ceremoniju zatvaranja, baš kao ni njegov frend Sušec. Odvojite trenutak u svom pretrpanom rasporedu da biste im u sebi zahvalili zbog toga. Bruno Kovačević i Drago Čosić, premda daleko od savršenstva, ni uz pomoć moždanog udara ne bi uspjeli biti toliko senilni i dosadni kao iberveteranski dvojac pa su Igre zatvorili korektnim i uglavnom nenametljivim komentarima, tu i tamo začinjenim kakvom anegdotom. S tim da se Bruno očito večer prije odvažio žvaknuti koji čips iz one zajedničke zdjele. I nije mu loše stajalo.
Ocjena: dobar (3)