Objavljeno u Nacionalu br. 669, 2008-09-08

Autor: Veljko Barbieri

Kuharski kanconijer

Asklepijeva jela u tijestu

Asklepija, grčkog boga iscjeliteljstva i zdravlja, zbog neposluha Zeus je osudio da liječi samo smrtnike, a oni su ga za uzvrat darivali jelima u tijestu, u kojima je on naprosto uživao

Kad god bi koji Grk pojeo neku pogačicu, kruščić, a posebno neko u tijestu ispečeno jelo, odmah bi se sjetio Asklepija, boga iscjeliteljstva i zdravlja, kasnije proglašenog bogom medicine. Budući da je imao čudotvorne sposobnosti kojima je mogao i znao izliječiti i bogove i ljude, sve do danas ostao je slavan i omiljen, makoliko je teško došao na svijet, a život mu bio mukotrpan kao u malo kojeg od bogova. Legenda kaže da mu je otac bio sam veliki bog proroštva i svjetla, sunčani Apolon, a majka orhomenska princeza Koronis, koja je, kako govori ova prastara priča, i prouzročila sva stradanja njezina sina. Naime bila je toliko lijepa da ju je Apolon volio svim svojim srcem i dušom i udovoljavao je svakom njezinom prohtjevu, želji i hiru, budući da je bila zahtjevna i nadasve samoljubiva.

Pa bi tako ona, onako zamamna ali ipak smrtna žena, od svog besmrtnog ljubavnika, jednog od najmoćnijih bogova na Olimpu tražila da je stalno obasipa pažnjom i darovima, nakitom i svilenim velovima, miomirisima i najboljom hranom među kojom su joj se posebno milile male savijače i pogačice od mesa ili ribe, koje je naprosto obožavala. I sve bi bilo sasvim po volji boga, da Koronis nije jednog dana zaželjela da joj Apolon donese pogačice punjene hranom besmrtnih bogova. To je bila nazamisliva uvreda za sve Olimpljane pa i za samog Zeusa, budući da je božanska ambrozija bila namijenjena samo za njihova besmrtna nepca i ako bi je koji smrtnik tek omirisao, izgubila bi ona sva svoja nenadmašna okusna i mirisna svojstva. Našao se Apolon u teškoj nevolji. Nije želio iznevjeriti svoga oca Zeusa, ali ni povrijediti svoju prelijepu i hirovitu ljubavnicu koju je naprosto obožavao, pogotovo od kad je zatrudnjela i u svojoj utrobi već nosila njegova sina, još nerođenog Asklepija. - Pitaj me što god hoćeš premila moja Koronis, samo ne traži od mene da kršim božanske zakone, zavapio je Apolon, a ona se umjesto da poštuje volju svoga voljenoga, samo ljutito maknula od ljubavnika. - Slušaj ti koji si utvaraš da sam samo tvoja, ako ja nisam dostojna hrane koju svakodnevno jedeš, onda ni ti nisi dostojan ni mene, niti moga tijela! I otišla je bijesno iz njihove ložnice pa se onako naprasita, neobuzdana, samoljubiva ali i strastvena kakva je bila, podala prvom slugi koji se ni kriv ni dužan zatekao odmah pred vratima princezine spavaonice.

Nije u svom bezumlju ni shvatila kakvo je strašno djelo počinila ohola, pohotna i tašta. Razbjesnio se naime u trenu uvrijeđeni Apolon i odmah na licu mjesta pogubio jadnog slugana, a onda je zazvao svoju sestru blizanku ratobornu Artemidu, pa su zajedno poubijali svu čeljad u palači i Orhomenu, a nevjernu Koronis bacili na lomaču da živa izgori u najvećim mukama. Ipak iz njezine utrobe koju je također već zahvatio plamen izvukli su maloga Asklepija i odnijeli ga kentauru Hironu, Jazonovu i Heraklovu učitelju, da se o njemu skrbi i podučava ga vidarskom umijeću koje je po volji samog Zeusa već bilo sakriveno u njemu.


A ljudi su slavili maloga boga koji je od svojih prvih dana počeo skrbiti o njihovom zdravlju i budući da je spašen iz goruče majčine utrobe u njegovu čast pripremali su male pogačice i savijače od mesa i ribe, koje je toliko voljela njegova bezumna majka. No i u malom Asklepiju čučalo je zrno nerazboritosti. Već zarana i on se oglušio o olimpske zakone i stao je unatoč zabranama podjednaku pažnju posvećivati liječenju smrtnika i besmrtnika. I bio bi ga Zeus zauvijek zatočio u mračnom Tartaru, da Apolon u svog oca ne izmoli milost za sina, pa je umjesto da skonča u podzemnom svijetu, Asklepije iako besmrtnik, bio osuđen da do kraja života liječi samo smrtnike. Oni su ga za uzvrat darivali jelima u tijestu u kojima je on naprosto uživao. Kad čovjek bolje promisli, nije to za takvog boga, ni bila neka osobita kazna.

Savijača od škampiTanko razvaljajte 10 dag lisnatog tijesta, pa ga pospite sa 20 dag očišćenih repova od škampi, 10 dag mljevenih fileta od kuhane bijele ribe, 5 sjeckanih režnjeva češnjaka te šakom sjeckanog petrusimula. Posolite, popaprite i smotajte tijesto u savijaču. Pecite u vrućoj pećnici oko 20 min. Tada izvadite jelo, pustite da malo odstoji pa služite vruće ili hladno.

Pogača od ribe i plodova moraUmijesite tijesto za pogaču i razvucite ga po dubljoj nauljenoj keramičkoj posudi tako da mu krajevi ostanu visjeti preko rubova posude. Tada tijesto napunite sa smjesom od ½ kg skuhanog i očišćenog mesa od bijele ribe, 20 dag repova od kozica i škampi, 10 dag mesa od obarenih dagnji, 1o dag skuhane i narezane blitve, pa sve prelijte sa 1 razmućenim jajem, 3 sjeckana režnja češnjaka, 1 šakom sjeckanog petrusimula te 1 žlicom krušnih mrvica. Posolite i popaprite, pa ostatkom tijesta pokrijte pogaču i vežite joj krajeve tijesta. Pecite u vručoj pećnici oko 40 minuta. Izvadite tada pogaču iz pećnice pa pustite da malo odstoji

Vezane vijesti

Bakhovi razuzdani jelovnici

Bakhovi razuzdani jelovnici

Dioniza, vječno zanesenog Zeusova i Semelina sin, boga vina, u antičkoj su Grčkoj slavili razuzdanim svetkovinama, Dionizijama, i kraljevi i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika