Veljko BarbieriKad se 1521. Magellan s posadom iskrcao na Guamu, najvećem mikronezijskom otoku, starosjedioci Čamore vjerovali su da su jedini ljudi na svijetu. Stoga su odmah povjerovali da su ljudi oklopljeni sjajnom kovinom izaslanici Velike majke Fune koja im poručuje da je njihovu svijetu došao kraj. Španjolci su sljedećih stoljeća desetkovali Čamore, a u XVIII. stoljeću Mikroneziju su poharali strahoviti tajfuni, koji su kosili ljude, životinje i bilje,a veliki valovi potapali su otoke i atole. I bili bi zbrisani s lica zemlje da ih nije spasila Velika hobotnica, zaštitnica Čamora. Pa se začuo glas s neba: “Spasila vas je Velika hobotnica, moja mila družica”, progovorila je kroz vjetar i krošnje palmi majka Funa, “i to zbog vašeg božanskog oca, mog brata Puntana. On je odlučio žrtvovati svoje tijelo i svoju besmrtnost, kako bi se vi nezahvalnici rodili u svom svijetu.

---

On je u svoje srce zabio bodež od nebeskih zraka i od njegova tijela nastali su more i otoci, a od njegove duše nebeski svod, sunce, mjesec i zvijezde. A vi nezahvalnici jaučete zbog nekoliko tajfuna i ljudi od sjajne kovine koji su vas porobili i nametnuli vam vjeru koja vrijeđa mene, vašu majku, i nebeski duh vašeg Stvoritelja, mog nikad prežaljenog brata. Stoga ne zahvaljujte meni, jer bih vas najradije sve poubijala, nego njemu i Velikoj hobotnici kojoj od danas morate prinositi na žrtvu jela od njezine podmorske djece.” I toga dana Čamore su odbacili kršćanstvo i vratili se svojoj staroj vjeri. U slavu svog stvoritelja Puntana i svoje zaštitnice Velike hobotnice žrtvovali su i molili, ritualno prosipali jela od hobotnice u uzburkano more. Naravno i oni bi potom uživali u posvećenim jelima, a u čast svoje spasiteljice pričali su o zahvalnosti i nezahvalnosti svojih svetih životinja, hobotnice, raka i miša:

“Lakom je bio Veliki miš, toliko lakom da nikad ni s kim nije htio podijeliti lovinu, pa ni sa svojim bratom, Pješčanim rakom. On je trpio, dok nije sagradio dvotrupni brod i pozvao na more Velikog miša. Kad su dojedrili na pučinu, probušio je dno obaju trupova i jedrenjak se potopio, a Pješčani rak po morskom se dnu vratio na svoju plažu na Guamu. I bio bi se gadno proveo Veliki miš da nije naišla Velika hobotnica i, noseći ga na svojoj tada još kosmatoj glavi, iznijela ga na kopno. Ali nije bila ni svjesna da joj je, dok su plivali, Veliki miš izgrizao svu kosu. Kad ga je iskrcala na otok, stane je on ismijavati i nazivati ćelavicom. Velika hobotnica otrpjela je sve uvrede, ali naiđe Pješčani rak i zabije svoja kliješta u brata, čije mrtvo tijelo ponudi hobotnici kao žrtvu. I prihvati hobotnica tijelo Velikog miša, zadovoljna što je zahvalnost pobijedila nezahvalnost.” To je donedavno zaboravljeni mit naroda Čamora s otoka Guama u Mikronezijskom arhipelagu.

Hobotnica u vlastitom šugu

Položite 3 kg hobotnica u maslinovim uljem premazanu posudu s 4 nasjeckane kapule, 6 režnjeva češnjaka i 3 pomidora, pa pecite u pećnici dok se hobotnice potpuno ne skuhaju u vlastitom šugu, a umak postane ljepljiv i gust. Tek tada posolite i popaprite pa služite vruće.

Hobotnica u prošeku i ružmarinu

U široku posudu ulijte 2 dl maslinova ulja, ubacite 1 hobotnicu od 3,5 kg, 1 kg ploški krumpira, 2 nasjeckane kapule, 5 režnjeva češnjaka, 4 grančice ružmarina i pecite u pećnici 45 minuta. Izvadite jelo, okrenite hobotnicu i krumpir, odlijte višak tekućine, da ostane samo prst na dnu, i zalijte s 2 dl prošeka. Vratite u pećnicu i pecite dok ne omekša. Ukrasite ružmarinom i jedite vruće.