BRUXELLESKO OBEĆANJE Premijer Sanader prošli je tjedan u Bruxellesu obećao šefu Komisije José Manuelu Barrosou da će RH napraviti sve kako bi 5. studenoga dobila datum okončanja pregovora“Da će Hrvatska postati punopravna članica EU najranije 2012., javna je tajna u uredima Ministarstva vanjskih poslova na Zrinjevcu već neko vrijeme. To je siguran datum bude li Hrvatska u potpunosti zadovoljila kriterije i budu li pregovori tekli glatko, odnosno završili na jesen iduće godine, što je optimistična najava. Dakle, propusti li Hrvatska ispuniti što je obećala, datum će se prolongirati na godine poslije”, ovih nam je dana rekao visoki dužnosnik Ministarstva vanjskih poslova.

Radi se o tome da Europska komisija od Hrvatske očekuje da do početka studenoga ove godine izradi održiv plan restrukturiranja brodogradnje, pokaže ozbiljne namjere u borbi protiv korupcije, pronađe način da se ubrza povratak izbjeglih Srba i riješi oduzeta im stanarska prava te reformira porezni sustav. Ako Vlada u tome ne uspije, Europska komisija neće uključiti konačni datum završetka pristupnih pregovora u svoje redovito godišnje izvješće o napretku Hrvatske 5. studenoga ove godine, a to bi bio veliki vanjskopolitički neuspjeh Sanaderove vlade. To znači da ni 2012. više nije sigurna kao godina punopravnog članstva Hrvatske u EU.

Prošlog je tjedna zbog vanjskopolitičkih pitanja vezanih za datum ulaska Hrvatske u EU i financijskih troškova hrvatskog veleposlanika u SAD-u Nevena Jurice kao i troškova lobiranja došlo do oštre polemike između predsjednika države Stjepana Mesića i premijera Ive Sanadera koji se nalazio u New Yorku na zasjedanju Generalne skupštine UN-a. Premijer Ivo Sanader je neuobičajeno pokazao znakove nervoze kad je u pitanju datum punopravnog članstva Hrvatske u EU. Kad su ga novinari upitali da komentira izjavu glavnog hrvatskog pregovarača Drobnjaka o 2014. kao datumu punopravnog članstva Hrvatske u EU, Sanader se obrušio na predsjednikove savjetnike, a time zapravo i na predsjednika izbjegavajući komentirati Drobnjakova predviđanja.

Već neko vrijeme takvog ili sličnog premijerova ispada nije bilo. Razlozi su sve očitiji i već sada se može naslutiti na koje će adrese premijer pokušati uputiti krivicu ako pregovori s EU ne budu išli glatko. Neće biti prozvani samo predsjednikovi savjetnici već i Slovenci, spora europska birokracija i slično. Predsjednik Vlade Ivo Sanader očito se ne usuđuje previše govoriti o realnosti, jer spominje samo 2009. kao čarobnu godinu za Hrvatsku, tvrdeći kako će Hrvatska potom vrlo brzo ući u EU i pritom ne spominje tehničke detalje nakon okončanja pregovora kao ni godinu ulaska. To brzo, znači najmanje dvije ili tri godine poslije. Nacionalov izvor nam je objasnio zbog čega treba proteći tako puno vremena od završetka pregovora do punopravnog hrvatskog članstva. “Pod pretpostavkom da pregovori o poglavljima zaista završe na jesen 2009., rezultati tih pregovora će postati dijelom nacrta Ugovora o pristupanju u kojem se određuje i točan datum stupanja u članstvo. Zatim treba proći nekoliko mjeseci, obično četiri mjeseca dok sve zemlje ne daju svoju suglasnost na zaključenje pregovora, a to bi bilo u rano proljeće 2010.

Nakon toga Vijeće ministara jednoglasnom odlukom treba prihvatiti Ugovor o pristupanju, a Europski parlament mora dati svoju suglasnost što ponovno traje četiri mjeseca čime dolazimo do rujna 2010., jer je EU tijekom ljeta na kolektivnom godišnjem. Nakon tih koraka Ugovor o pristupanju potpisan od predstavnika država članica i Hrvatske treba ući u postupak ratifikacije u svim zemljama članicama EU što traje približno godinu i pol. Nakon dovršetka postupka ratifikacije, Hrvatska može postati punopravnom članicom Europske Unije. Važno je napomenuti da članice EU nisu istog stajališta o proširenju nakon neuspjeha Lisabonskog ugovora na irskom referendumu, iako nas mnogi uvjeravaju da zbog toga neće biti zastoja u pristupanju Hrvatske Uniji. EU ima ozbiljnih institucionalnih problema koji se moraju riješiti.

Pored toga, iduće godine su i izbori za europski parlament, pa je pitanje koliko brzo će se parlamentarci posvetiti hrvatskom pitanju i ubrzavanju njezina stupanja u punopravno članstvo, naravno pod uvjetom da pregovori budu okončani 2009.”, GORDAN JANDROKOVIĆ, ministar vanjskih poslova Republike Hrvatskepojasnio je izvor blizak Ministarstvu vanjskih poslova. Ono što nije učinio proteklih godina na čelu hrvatske vlade kad je u pitanju ispunjavanje kriterija za punopravno članstvo, Sanader će morati učiniti u roku manjem od godinu dana što neće biti jednostavno. Dodatan problem su i lokalni izbori, jer bi neke mjere koje Vlada mora pokrenuti mogle izazvati pad popularnosti HDZ-a.

Prije svega radi se o sudbini brodogradilišta odnosno radnika u njima. Dio birača HDZ-a stradalih u Domovinskom ratu zasigurno neće sa simpatijama gledati i na povratak stanarskih prava Srbima koji su izbjegli. Brodogradilišta, korupcija, reforma pravosuđa, povrat stanarskih prava Srbima izbjeglim iz Hrvatske zasigurno nisu pitanja koja se mogu jednostavno riješiti u samo godinu dana. Međutim, za višegodišnje nerješavanje tih problema Sanaderu nitko ne može biti kriv osim njegovih ministara, jer se spomenuti problemi u Hrvatskoj znaju godinama. Vlada ne može kriviti ni EU ili Sloveniju za zastoj u pregovorima. Bilo je posve jasno da će hrvatska politika nametanja rješenja o Zaštićeno ekološko-ribolovnom pojasu doživjeti poraz, Sanader je izgubio pola godine pokušavajući uvjeriti EU u ispravnost hrvatskih stajališta zbog svog koalicijskog partnera HSS-a i to u najgore vrijeme kad je Slovenija predsjedala EU.

Hrvatska vanjska politika je izgubila šest mjeseci u pregovorima. Posebna su priča pretpristupni fondovi EU za čije je korištenje Hrvatska bila nespremna zbog čega su uslijedile opravdane kritike, a pregovarački proces opet blokiran. Sanaderu se očito jako žuri i pritom su svi zaboravili ono najvažnije, a to je kako se i kojom kvalitetom pregovara s EU. Brzina je postala važnija, ne pita se za cijenu, a posljedice će se osjećati godinama poslije. Najkompleksniji pregovori očekuju se u poglavlju Tržišno natjecanje, gdje su iz EU još u lipnju 2006., stigle upute za brodogradnju, industriju čelika, slobodne zone i državne potpore. Među hrvatskim pregovaračima nema puno optimista kada se radi o ovom području, dapače svi strahuju da bi moglo doći do zatvaranje većine brodogradilišta ako ne dođe do privatizacije.

Radi se ponajprije o političkom pitanju jer će netko morati preuzeti odgovornost za ukidanje desetak tisuća radnih mjesta. Dobra strana je da će se napokon ugasiti neprofitabilni sektori, primjerice brodogradilište u Splitu u gubicima je od 2,5 milijardi kuna.

Kako bi ušla u Europsku Uniju, u kojoj subvencije čine oko 0,6 posto BDP-a, Hrvatska mora drastično smanjiti subvencije gospodarstvu, a projekcije pokazuju da u tom slučaju prijeti uništenje pojedinih sektora, u prvom redu brodogradnje. Vijeće ministara EU, prihvatilo je početkom veljače ove godine revidirano pristupno partnerstvo u kojem se eksplicitno naglašava potreba “smanjenja subvencija, restrukturiranje velikih poduzeća-gubitaša i povećanje učinkovitosti javne potrošnje”. Uostalom, i Olli Rehn je u pismu koje je poslao Gordanu Jandrokoviću upozorio na zastoj u četiri područja: pravosuđu i temeljnim pravima, javnim nabavama, tržišnom natjecanju te ribarstvu.

Rehnovo upozorenje povlači i brojne političke implikacije, primjerice u pravosuđu će još ove godine trebati ukinuti brojne sudove što će neizbježno izazvati burne reakcije domaćih sudaca. Da bi se ispunilo mjerilo za otvaranje pregovora, mora se uvesti i besplatna pravna pomoć, a i oko ovog pitanja postoje suprotstavljena stajališta. Očekivati da Hrvatska sve spomenuto može riješiti u manje od godinu dana i više je nego optimistično.

Kada je švedski veleposlanik u Beogradu Krister Bringéus izjavio u ožujku ove godine otvarajući zelenu tržnicu u Lebanima da će Srbija zajedno s Hrvatskom ući u EU, najvjerojatnije između 2012. i 2015. u Hrvatskoj je izazvao lavinu kritika i reakcija na izjavu. Pomoćnik ministra vanjskih poslova i europskih integracija Neven Pelicarić pozvao je na razgovor veleposlanika Kraljevine Švedske u Zagrebu Larsa Fredéna kako bi mu izrazio zabrinutost zbog takvih izjava.

GLAVNI HRVATSKI PREGOVARAČ s EU Vladimir Drobnjak i šef europske diplomacije Javier SolanaVeleposlanik Fredén ponovio je Pelicariću službena stajališta koja je 13. veljače 2008. godine u ime Vlade pred parlamentom Kraljevine Švedske izrekao ministar vanjskih poslova Carl Bildt. On je tom prilikom rekao kako u svojim pripremama za iduće predsjedanje Unijom 2009. godine planira zaključiti pregovarački proces s Hrvatskom, iza čega Švedska čvrsto stoji. “Izjave koje bi bile prenesene u nekom drugom smislu ne predstavljaju stajalište Kraljevine Švedske”, rekao je tada veleposlanik Fredén. Međutim, Bringeus je očito imao pravo, samo nije smio javno reći ono o čemu Sanader šuti u Hrvatskoj, a to je godina kada Hrvatska postaje punopravna članica EU. Bringeus nije pogriješio ni kad je riječ o Srbiji.

Spomenuo je 2015. što je realno ako Srbija još ove godine izruči Ratka Mladića. Naravno, nitko ozbiljan ne može računati na to da Hrvatska i Srbija zajedno postanu punopravne članice niti će se to dogoditi. Vrlo utjecajna skupina bivših ministara, premijera i predsjednika članica EU u kojoj su, između ostalih Joschka Fischer, Martti Ahtisaari, Giuliano Amato, Chris Patten već je ove godine najavila kako EU treba gledati na Balkan i buduće proširenje.

Tako je Hrvatska istaknuta kao vodeća zemlja u regiji koja bi trebala i prva postati punopravna članica, a odmah iza nje trebaju joj se priključiti, godinu dvije kasnije, Makedonija i Albanija koje su već u procesu Stabilizacije i pridruživanja. Potom slijedi Crna Gora, a tek na kraju Kosovo, Bosna i Hercegovina i Srbija koje još uvijek nemaju institucionalizirane odnose s EU.

Moćna grupa za BalkanUtjecajna skupina bivših ministara, premijera i predsjednika članica EU u kojoj su, između ostalih Joschka Fischer, Martti Ahtisaari, Giuliano Amato, Chris Patten već je ove godine najavila kako EU treba gledati na Balkan i buduće proširenje. Tako je Hrvatska istaknuta kao vodeća zemlja u regiji koja bi trebala i prva postati punopravna članica, a iza nje trebaju joj se priključiti, godinu dvije kasnije, Makedonija i Albanija. Potom slijedi Crna Gora, a tek na kraju Kosovo, Bosna i Hercegovina i Srbija.