Objavljeno u Nacionalu br. 672, 2008-09-29

Autor: Zoran Ferić

Otpusno pismo

Kemijska kastracija?

Političari ne smiju kupovati popularnost gaženjem onoga na čemu bi trebalo počivati ukupno društvo. Pojedinac ima pravo na bijes, ali država i društvo nemaju. Prijedlog poljskog premijera izgleda kao kad bi netko u Poljskoj predložio zakon da se džeparima za kaznu odsijeca šaka

Zoran FerićZoran FerićPoljski premijer Donald Tusk najavio je prisilnu kemijsku kastraciju za pedofile, čime bi Poljska postala prva članica UN-a koja ima takvu kaznu za zlostavljače djece. Dogodilo se to, kao što se obično i događaju takvi prijedlozi, nakon jednog posebice strašnog slučaja seksualnog zlostavljanja u kojemu je otac napravio svojoj kćeri dvoje djece. Kad otkriće nekog tako posebno odvratnog bolesnika zgrozi javnost, kad krene masovna medijska paljba, koja još više raspiruje mržnju, ovakav potez prvoga političara u zemlji izgleda logičan. Jer, jasno je, razdražena masa zahtijeva linč, a pod udar takve atmosfere linča nužno dolaze i svi seksualni prijestupnici istoga tipa.

Ne treba biti osobito bistar političar da bi se vidjelo kako su pedofili općenito jedna od najomraženijih skupina i da se politički bodovi mogu vrlo lako skupljati preko njihovih umrtvljenih jaja. Pa kad se otkrije neki naročito odvratan pedofil, valja odmah predložiti obaveznu kemijsku kastraciju, jer onda razdražena masa ima osjećaj da vlast nekoga vraga radi, da vlast reagira na njenu frustraciju i da će mjere koje donosi spasiti u budućnosti mnogu djecu. To možda i jest tako, kemijska kastracija možda je vrlo efikasna metoda sprečavanja pedofilskoga recidiva, ali ono na što se prilikom takvih izjava, a pogotovo prilikom takvih prijedloga zakona ne misli jesu ljudska prava.

Trebalo bi možda podsjetiti da su ljudska prava ipak jedan od temelja na kojima se osnivaju društva suvremenoga Zapada. To je paradoksalan miks diktature kapitala i inzistiranja na poštovanju ljudskih prava. I zapravo, što je čovjek Zapada neslobodniji, to se više i pedantnije inzistira upravo na ljudskim pravima. To i jest neka vrsta kompenzacije za nebrojene varijante modernoga ropstva, ali u isto vrijeme i nevjerojatno rasterećujući osjećaj. Taj privid slobode i jednakosti, prava na pravedno suđenje i civilizirano kažnjavanje, prava na ispovijedanje vjeroispovijesti i nošenje različitih boja kože bez posljedica ponekad nam omogućuje život i rešetke našega kaveza čini nevidljivima.

Upravo zato čini mi se nevjerojatno opasno zakonski dirati u taj privid, jer uskoro više neće biti ni privid, a jednoga ćemo se jutra probuditi u strašnoj diktaturi, odjednom bolno svjesni da ćemo se u budućnosti morati stidjeti svoje sadašnjosti. Lakoća kojom je administracija Sjedinjenih Država izigrala i zaobišla to temeljno pitanje ljudskih prava i praktički legalizirala mučenje kao metodu ispitivanja za osumnjičene teroriste mora cijelome svijetu ostati kao nevjerojatno strašan primjer do čega dovodi masovna histerija i podilaženje političara takvoj masovnoj histeriji.

Naravno da kažnjavanje i liječenje pedofila ne dolazi u pitanje, ali kad društvo i država reagiraju na neku pojavu, ma kako masovna ili strašna bila, ne smiju zaboraviti na vlastite duhovne temelje. Trenutna popularnost ne kupuje se podrivanjem onoga na čemu bi trebalo počivati ukupno društvo. Naime, i država i društvo trebali bi biti bolji od svojih pojedinaca. Pojedinac, pogotovo pogođena osoba, ima pravo na bijes, čak i na misao o odmazdi, ali društvo ne smije tako funkcionirati. Ne smije funkcionirati ni tako da ozakoni nehumanu prevenciju.

Prijedlog ovog zakona izgleda mi kao kad bi netko u Poljskoj predložio parlamentu izglasavanje zakonske osnove da se džeparima za kaznu odsijeca desna šaka. Taj bi zakon po svoj prilici bio efikasan, čak i kad bi u zakonu stajalo da se taj zahvat ima obavezno provoditi uz anesteziju i u sterilnim uvjetima. Hoću reći, nagon je dio ljudskog bića kao i njegovi udovi, oči ili uši. Ono što treba spriječiti jest da se bolesne fantazije pretvore u akciju i povrijede neko konkretno dijete, ono od krvi i mesa, s imenom i prezimenom. Poljska je zemlja s vrlo izraženom katoličkom većinom.

Katolička crkva zabranjuje kontracepciju, zabranjuje pilule, dijafragme i kondome i pri tome se postavlja nevjerojatno načelno. Do te mjere načelno da osuđuje čak i svoje misionare koji u dijelovima Afrike naročito pogođenima sidom dijele kondome. Ne kao kontracepciju, nego kao prevenciju od bolesti. E pa, što je kemijska kastracija nego, među ostalim, i prisilna kontracepcija? Čovjeku se amputira njegov nagon, osuđenom pedofilu, koji je odslužio kaznu, onemogućuje se da zasnuje obitelj i ima djecu. Unaprijed, prevencije radi, iako nitko ne može znati hoće li on tu djecu silovati ili ne. Kako se Katolička crkva odnosi prema jednom takvom zakonu koji u sebi ima i tu implicitnu kontraceptivnu notu?

I, na kraju, nije sporan samo taj zakon. Još je spornije možda što premijer jedne civilizirane demokratske zemlje, članice EU, govori da pedofile ne možemo smatrati ljudskim bićima i da su to kreature. E pa sad, takva mi se retorika čini prilično opasnom. Naime, kad se ljudsko biće sprema za zločin, najčešće predmet toga zločina proglasi nečim što nije čovjek. Da bi se trgovalo crncima kao robovima na plantažama, trebalo ih je proglasiti nečim što nisu potpuno ljudska bića, nego nekakvi polumajmuni kojima se, pretvarajući ih u robove, čini civilizacijska usluga.

Kad je trebalo posmicati milijune Židova, njemački arijevci nisu vjerovali da se radi o nekome tko je baš potpuno čovjek. Oni su bili nešto poput semitskih humanoida koji se, licemjerni kakvima su ih smatrali, prave da su ljudi, da imaju fine manire, da nose frakove i večernje haljine a sirovo meso jedu samo u tatarskom bifteku. I to ako je košer. Bića koja nisu ljudi koljemo, kuhamo, pečemo, iskorištavamo za teški rad, eutanaziramo bez suvišnih moralnih pitanja i raspolažemo njima kao svojom imovinom. Reći čovjeku da nije čovjek, makar bio pedofil, naprosto nije ljudski. Ni moralno, ni civilizirano.

Vezane vijesti

Retro-sela za ugodnu starost

Retro-sela za ugodnu starost

U Švicarskoj gradit će se selo za oboljele od Alzheimera. Projektirano je da izgleda kao iz 50-ih godina kako bi ljude koji danas imaju 70-80… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika