Objavljeno u Nacionalu br. 673, 2008-10-05

Autor: Eduard Šoštarić, Nina Ožegović

Nova epoha Plesa

Aerodrom Pleso novi simbol Zagreba

Velimir Neidhardt i Branko Kincl u svojem su pobjedničkom projektu spojili funkcionalnost aerodroma i zahtjeve ekološke gradnje s ljepotom arhitekture

“Pobjednički projekt je najbliži onome što smo tražili, ali i taj projekt zahtijeva desetak preinaka, primjerice, proširenje koridora za komunikaciju putnika, a izvedba omotača morala bi biti u tzv. zaobljenom staklu kako ne bi nastala svjetlosna refleksija, koja može izazvati kobne posljedice za avionski promet”, ocijenio je Boško Matković, direktor zagrebačkog aerodroma rad akademika Velimira Neidhardta i Branka Kincla, uglednih hrvatskih arhitekata, sveučilišnih profesora i dobitnika brojnih nagrada, koji je u suradnji s IGH-om pobijedio na međunarodnom pozivnom urbanističko-arhitektonskom natječaju za novi putnički terminal Zračne luke Zagreb.

“Projekt japanskog arhitekta Shigerua Bana bio je drugoplasirani i kad smo raspravljali o njegovu radu s drvenom, krovnom konstrukcijom, postavilo se pitanje kako ćemo to realizirati”, nastavio je Matković. “Naime, drveno krovište vjerojatno se ne bi moglo raditi u Hrvatskoj, nego u Austriji gdje se nalazi najbliža radionica za takvu vrstu obrade drva što bi zakompliciralo gradnju. Također, dućani nisu bili postavljeni na istom nivou kao putnički izlazi, što smo također smatrali nedostatkom, jer je uobičajeno da putnici troše na kraju putovanja. Rad britanskog arhitekta Normana Fostera odbili smo zato što smo zaključili da bi se u budućnosti mogao pojaviti problem s održavanjem neobične staklene konstrukcije krova, a nije nam se svidjelo ni to što se sve nalazi na istom nivou.”

Prvonagrađeni rad čini dvoslojna čelična konstrukcija unutar staklene membrane, a u središnjem dijelu dominira vrt, prostrana zelena površina namijenjena odmoru putnikaPrvonagrađeni rad čini dvoslojna čelična konstrukcija unutar staklene membrane, a u središnjem dijelu dominira vrt, prostrana zelena površina namijenjena odmoru putnikaRezultati natječaja izazvali su oprečne reakcije javnosti jer je u igri IGH koji zadnjih godina dobiva najveće projekte u Hrvatskoj. Skeptici tvrde da je nemoguće da je rad domaćih uglednih arhitekata mogao biti bolji od svjetskih zvijezda poput Normana Fostera, Zahe Haddid i Shigerua Bana pa šire priče da je i u ovom slučaju prevagnula politička odluka, ponajviše zbog veze Jure Radića i HDZ-a.


Iako je natječaj proveden besprijekorno i ne može mu se pronaći proceduralna pogreška, tvrde da je presudilo neslužbeno lobiranje, najviše zbog toga što je već prije desetak dana procurila informacija da je navodno “IGH jedan od favorita”. Čak je i predsjednik žirija Jerko Rošin, arhitekt iz Splita i HDZ-ov zastupnik, izjavio da im “na prvi pogled pobjednički rad nije izgledao najboljim”, no budući da se radi o velikoj investiciji, odlučili su se “za narodnu mudrost da prespavaju sedam dana i onda odluče”. Kad su se ponovno sastali, u užem je izboru bilo devet radova, imali su tri kruga glasanja, “na papirićima”, pa je na kraju dobiven rezultat 5:4 “subjektivnom ocjenom svih članova žirija”. Iako se radilo tajno, rukopis arhitekata je vrlo prepoznatljiv i vjerojatno se znalo tko je tko. Žiri je u ovom slučaju imao dvije mogućnosti: izabrati spektakularan projekt, koji bi postao arhitektonski, kulturni i umjetnički simbol ne samo Zagreba nego i Hrvatske, potpisan nekim zvučnim svjetskim imenom, ili se odlučiti za korektan rad nove aerodromske zgrade.

Najveći hrvatski aerodrom gradit će vodeći arhitekti s dugogodišnjim iskustvomNajveći hrvatski aerodrom gradit će vodeći arhitekti s dugogodišnjim iskustvom“Najveća prednost našeg rada je što nudi prometnu povezanost s Velikom Goricom, zatim racionalizaciju vode, kojim bi se kišnica skupljala u nekoliko jezera i kasnije koristila u razne svrhe, te prirodno svjetlo, čak iz podova, čime bi se štedjela električna energija”, objasnio je prednosti prvonagrađenog projekta arhitekt i akademik Branko Kincl (70). On je s Nikolom Filipovićem, svojim čestim partnerom, projektant zagrebačkog stadiona Maksimir, a Ivica Todorić odabrao ga je za obnovu Kulmerovih dvora na obroncima Medvednice.

Kincl je rođen u Zagrebu, gdje je i diplomirao, magistrirao, a sredinom 90-ih i doktorirao na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu. Pohađao je majstorsku radionicu Drage Galića, a karijeru je započeo odmah nakon diplome u ateljeu kontroverznog arhitekta, eksperimentatora i umjetnika Vjenceslava Richtera, što je bilo, kako je rekao, presudno za njegov razvoj jer se našao na izvorištu novih arhitektonskih i likovnih ideja. Primjerice, dok je crtao u jednoj prostoriji mogao je promatrati kako Richter na terasi radi svoje sistemske plastike i reljefometre, te mu asistirati. Kasnije je radio kao urbanist projektant i planer u Urbanističkom institutu Hrvatske, a od 1979. godine predaje na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu kolegije Stambene zgrade i Arhitektonsko projektiranje, prvo kao predavač, a zatim kao redovni profesor.

Žiri je japanski projekt smjestio na drugo mjesto zbog skupe obrade drva od kojeg je terminalŽiri je japanski projekt smjestio na drugo mjesto zbog skupe obrade drva od kojeg je terminalZadnjih nekoliko godina Kincl je projektirao najveće projekte u Hrvatskoj, primjerice, novu Tvornicu duhana Rovinj u Kanfanaru, rukometnu dvoranu Arena u Blatu s 57.000 četvornih mjesta, a zajedno s Jurom Radiće iz IGH napravio je projekt za most Bundek na dvije etaže. No Kincl je i autor nekih nerealiziranih rješenja, koja su u doba objavljivanja izazvala veliku pozornost. Primjerice, još je prije 40 godina kao mladi arhitekt, zajedno s Filipovićem, projektirao hotel Gradski podrum na elitnoj lokaciji na središnjem gradskom trgu. Hotel je imao osam katova, no visina je bila sporna. Zatim, autor je “senzacionalnog” rješenja za tunel od Savudrije do Grada, koji bi spajao Istru s Italijom, a zatim i prometnog projekta Sjeverna tangenta, zagrebačke obilaznice od 27 kilometara, koja bi imala 15 tunela i 13 mostova i vijadukata.

SHIGERU BAN poznat je po svojim ekološkim građevinama za koje koristi drvo i reciklirani papir koji su posebno obrađeni da budu otporni na vatruSHIGERU BAN poznat je po svojim ekološkim građevinama za koje koristi drvo i reciklirani papir koji su posebno obrađeni da budu otporni na vatruKad je projektirao TDR u Kanfanaru, inspirirao se, najviše u izradi fasade, iskustvom slavne grupe Exat 51 i Novih tendencija, a to je svojedobno objasnio na primjeru fasade: “Riječ je o različito strukturiranim reljefnim pločama koje, kretanjem oko objekta, mijenjaju svoje karakteristike, odnosno izgled, znači, koncipirana je kao odraz dinamične likovnosti, što znači da na pojedinim plohama fasada mijenja boju od tamnosive do gotovo bijele i obratno.” Njegov projekt rekonstrukcije Dinamova stadiona, napravljen 1997. godine, od samog početka izazivao je suprotne ocjene, od oduševljenja do proglašavanja tog projekta totalnim promašajem. Naime, govorilo se kako taj projekt uništava veliko djelo uglednog zagrebačkog arhitekta Vladimira Turine, a s druge strane “narušava i upropaštava integritet okolnoga prostora, koji uključuje i zakonom zaštićeni park Maksimir”.

“Dvoslojna čelična konstrukcija oplahnuta je staklenom membranom, a u središnjem dijelu dominira ‘rajski vrt’, prostrana zelena površina za odmor putnika”, objasnio je Velimir Neidhardt (65) koncepciju nagrađenog rada. Akademik i profesor na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu široj je javnosti najpoznatiji po tri projekta: Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici iz sredine osamdesetih, koju je napravio zajedno s kolegama Marijanom Hržićem, Zvonimirom Krznarićem i Davorom Manceom, te kao autor Inine zgrade u Novom Zagrebu i zgrade Croatia osiguranja u Miramarskoj ulici. Nakon završetka gradnje stručnjaci su tu zgradu, usprkos visokoj cijeni, proglasili najsmjelijom i najsuvremenijom poslovnom građevinom u Zagrebu, na kojoj je “napravljen veliki pomak u zagrebačkoj arhitekturi, osobito na zanimljivoj fasadi i atraktivnoj i kvalitetnoj high tech unutrašnjosti”.

Neidhardt se usavršavao na uglednom Sveučilištu Harward i Massachusetts Institute of Technology, te u ateljeima poznate arhitektonske tvrtke Skidmore, Owings i Merril u Chicagu u SAD-u, poznate po modernističkom pristupu, a studentima predaje kolegije Arhitektonsko planiranje i Zgrade za rad i trgovinu. Realizirao je 20 obiteljskih kuća, primjerice, kuću Petković, zatim Lauš i Buljan, te Tomašić, a dobio je prve nagrade, među ostalim, na natječajima za Kongresni centar 1985. godine, zatim Svjetski trgovinski centar 1991. godine, te Blok Badel, sve u Zagrebu. Objavio je brojne znanstvene članke, te knjigu “Čovjek u prostoru: Antroposocijalna teorija projektiranja.”

Velimir Neidhardt i Branko Kincl s direktorom Plesa Boškom Matkovićem i Jurom Radićem iz IGH ZagrebVelimir Neidhardt i Branko Kincl s direktorom Plesa Boškom Matkovićem i Jurom Radićem iz IGH ZagrebKolege i stručnjaci Neidhardta zovu “majstorom arhitekture eklektičnog modernizma”. Naime, nakon usavršavanja u čikaškoj podružnici glasovite arhitektonske tvrtke Skidmore, Owings i Merrill, Neidhardt je u zagrebačkoj arhitekturi nakon duga vremena aktualizirao temu monumenatalne gradske palače. Najbolji primjeri za to su NSK i Poslovna zgrada Ine, koje imaju “snažno gradotvorno i vizijsko značenje novog urbanog identiteta, jer praktično nastaju u još neizgrađenu i nesređenu dijelu budućega gradskoga središta, stvarajući izvrsnu protutežu Lenucijevoj viziji grada 19. stoljeća”.

IGH je zadnjih godina dobio sve najveće, najznačajnije i najskuplje projekte tako da je taj institut na čelu s Jurom Radićem trenutačno zadužen za projekte vrijedne oko 3,5 milijarde eura. Primjerice, dobio je projekt za Pelješki most, zatim za oba nova zagrebačka mosta, autocestu od Ploča do Dubrovnika, a prije godinu dana potpisao je s državom ugovor o projektiranju nove nizinske pruge od Rijeke do Zagreba, težak više od 10 milijuna eura.

Pleso 4 puta skuplji od Vnukova

Projekt novog putničkog terminala zračne luke Zagreb koji je procjenjen na 280-300 milijuna eura - kako neki tvrde - najskuplji je projekt putničkog terminala danas u svijetu ako se usporedi njegova površina nešto veća od 60 tisuća četvornih metara, te prihvati 5 milijuna putnika godišnje. Primjerice, zračna luka u Dublinu gradi terminal veličine 50 tisuća četvornih metara kroz koji će godišnje moći proći do 15 milijuna putnika po cijeni projekta od 170-200 milijuna eura. Novi moskovski putnički terminal A na zračnoj luci Vnukovo koji će moći prihvatiti čak 20-22 milijuna putnika koštat će 220 milijuna eura, znači četiri puta jeftinije od zagrebačkog terminala koji prihvaća 5 milijuna putnika. U glavnom latvijskom gradu Rigi novi putnički terminal moći će prihvatiti 15-20 milijuna putnika godišnje, a koštat će 284 milijuna eura.

Vlada RH i grad Zagreb potpisali su Protokol o izgradnji novog putničkog terminala Zračne luke Zagreb koji bi skupa s novom uzletno-slijetnom stazom trebao biti gotov 2011., a vrijednost gradnje Matković je procjenjivao na 212 milijuna eura. No sudeći po izjavama Jure Radića novi terminal neće biti gotov do 2012. i stajat će više iako pista neće biti građena. Zagrebački aerodrom je prošle godine dostigao kritičnu brojku koju više ne može podnijeti, što znači da će iduće četiri godine ondje biti kaos. U posljednje tri godine uloženo je u nj 100 milijuna kuna - nova je središnja oglasna ploča za dolaske i odlaske, preuređen je međunarodni dolazak, napravljena je policijska zona sa šalterima, nadstrešnica, potom preuređen prostor carinske kontrole, uređen je krov i postavljena nova rasvjeta, automatska naplata parkiranja, kupljeni su i novi autobusi.

Vezane vijesti

Štrajk na frankfurtskom aerodromu završava u srijedu navečer

Štrajk na frankfurtskom aerodromu završava u srijedu navečer

Štrajk u frankfurtskoj zračnoj luci, koji je trebao trajati do petka, završit će u srijedu navečer u 22 sata po srednjoeuropskom vremenu, čime će se… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika